Beograd
Brucoši odbijaju samo teške fizičke poslove
U aprilu i maju bilo je oko 11 odsto manje oglasa nego u istom periodu prethodne godine. – Šanse starijih od 50 godina koji bi da dopune prihode sezonskim poslovima znatno su manje
Koliko su građanima Beograda sezonski poslovi primamljivi i da li od njih mogu dovoljno da zarade? Mlađima je ova vrsta privremenih poslova veoma interesantna, što potvrđuju i „usijani” telefoni u omladinskim i studentskim zadrugama. Gotovo svi oni bi se, u slučaju da mogu da biraju, privremeno okitili zvanjem „promotora” jer je dnevnica za ovu vrstu posla između 1.500 i 4.000 dinara. Najmanje njih, pogotovo onih iz središnjih gradskih sredina, teška srca bi prihvatilo da nosi džakove kreča, cementa ili soli,a dnevna zarada je takođe visoka. Takve poslove, prema podacima Unije poslodavaca Srbije, najviše rade „gastarbajteri iz Rumunije i Bugarske, kao i Albanci sa Kosmeta, i to uglavnom na „crno”.
Šanse starijih od 50 godina, pa makar to zaposlenje bilo i kratkog veka, koji bi da na ovakav način dopune prihode, znatno su manje, jer se poslodavci nerado odlučuju da ih uposle. Nekim preduzećima je čak isplativije da na sezonskim poslovima angažuju osobe koje su negde zaposlene, jer u tom slučaju nisu u obavezi da za njih plaćaju zdravstveno osiguranje, već samo penziono i porez na zaradu. Vrata omladinskih i studentskih zadruga starijima nažalost nisu otvorena, pa izvor „brze”, ali uglavnom ne i lake zarade, mogu da potraže u oglasnicima ili posredstvom privatnih agencija za zapošljavanje.
Na sezonskim poslovima u Srbiji angažuje se od 150.000 do 180.000 građana. Više od polovine njih zaposlenje pronađe u poljoprivredi, voćarstvu, skladištenju robe...
Ponuda ovih poslova u prestonici je, ipak, manja nego prethodne godine. Na osnovu prošlomesečnih „Infostudovih” analiza, u aprilu i maju bilo je oko 11 odsto manje oglasa za sezonske poslove u poređenju sa istim periodom prošle godine.
– Smanjena potražnja je najprimetnija u oglasima za građevinske poslove, jer je ova grana industrije trenutno u zastoju. Dok su se minule godine najviše tražili građevinci, u 2010. u ponudi su uglavnom hotelijerski, ugostiteljski i turistički poslovi – ističe Branislav Jovanović, portparol „Infostuda”.
U Uniji poslodavaca Srbije kažu da su Beograd, Mačva i Vojvodina oblasti u kojima i dalje „cvetaju” sezonski poslovi.
– Beograd, jer je najveći grad u kojem ima dovoljno ponude, a Vojvodina zato što je žitnica Srbije. U potrazi za poslom koji će im obezbediti sredstva za život, deo radnika u glavni grad dolazi i sa juga zemlje. Mnogi od njih spremno prihvataju poljske radove i teške fizičke poslove. Branje voća na plantažama u Boleču svojevremeno je bilo među traženijim sezonskim poslovima. Od kako je uvoz voća i povrća povećan, rad na domaćim plantažama nije isplativ. Radnici sve više odustaju od takvih angažmana, jer se za dnevnicu od svega 1.000 dinara valja prihvatiti nimalo lakog posla – ističe Dragoljub Rajić, iz Unije poslodavaca Srbije.
Iskustva i podaci pokazuju da nestalno radno angažovanje najčešće prihvataju mladi koji na taj način sebi obezbeđuju džeparac ili budžet za letovanje. Za celomesečni rad moguće je zaraditi više nego što iznosi prosečna mesečna plata u Beogradu.
Da bi neko mogao da obavlja sezonski posao najpre treba sa poslodavcem da sklopi ugovor o povremeno-privremenim poslovima koji može da traje najduže 120 radnih dana u kalendarskoj godini. Članarina u omladinskim ili studentskim zadrugama se plaća na godišnjem nivou, tako što se odbija od prve uplaćene zarade. Potpisnici ugovora koji ne mogu biti mlađi od 15, a stariji od 30 godina imaju pravo da odbijaju poslove koji im se nude, iako se u praksi to gotovo ne dešava.
– Najveća jagma za poslovima je kada počne letnji raspust. Među kandidatima najviše ima brucoša koji nisu preterano izbirljivi mada većina njih ne želi da radi teške fizičke poslove. Rad se plaća ili po satu ili u vidu dnevnica, a studenti su mahom zainteresovani za poslove gde je isplata na kraju radnog dana. Cena sata je 175 dinara, dok su dnevnice 1.400 do 1.800 dinara – objašnjava Zorka Živković, pomoćnik direktora Omladinske zadruge „Avala”. U ovoj zadruzi, primera radi, u toku meseca se učlani oko 200 omladinaca, od kojih 50 veoma brzo nađe posao na nekoliko meseci.
Svi koji obavljaju privremene i povremene poslove preko omladinske ili studentske zadruge imaju pravo na osiguranje od povrede na radu ili profesionalnog oboljenja, i u takvim situacijama radniku se isplaćuje novčana naknada.
Marija Brakočević
Poslednji komentari
Ima istine u tome da mladi ljudi iz gradskih sredina ne zele da zasuku rukave i nose cement, ali recimo oberu vocnjak da bi otputovali u Grcku.
Koliko vidim svi bi u manekene tj. u te promotere... A oni iz unutrasnjosti (a medju njima i ja) vise su zainteresovani za ucenje nego za rad.
Da li je iko lud da u BGu radi poslove koje moze da radi i u EU za 1000 evra platu?
I da li ste vi normalni kada nudite takve poslove studentima i diplomcima?






