Beograd

Burićima sa radioaktivnim otpadom ističe rok trajanja

U toku je „operacija” prepakivanja dve i po tone nuklearnog otpada posle čega, shodno programu sačinjenom pre više godina, sledi transport u Rusiju

U Vinči je toku prepakivanje opasnog materijala (Fotografija preuzeta sa sajta www.elitemadzone.org)

Ovih dana u Institutu „Vinča” u toku je prepakivanje potrošenog nuklearnog goriva u format pogodan za transport, posle čega će dve i po tone otpada biti odvezeno u Rusiju. Ovo je za „Politiku” potvrdio dr Krunoslav Subotić, ekspert za nuklearna pitanja, saradnik i nekadašnji direktor ustanove iz Vinče.

– Stručnjaci otvaraju burad, vade otpad i pakuju ga u specijalno obezbeđene kontejnere koji će potom, veoma brzo, biti utovareni na avion ili na voz i odvezeni u Rusiju. Tačnu lokaciju ne znam, ona je ipak donekle u domenu tajne –pretpostavljadr Subotić.

Koliko i da li uopšte ima istine u pričama da iz Vinče preti radioaktivna opasnost po Beograd, pogotovu ako se zna da je Srbija okružena sa 20 nuklearnih reaktora koji se nalaze u prečniku do 500 kilometara?

– Ako Beograd „leži” na potencijalnoj atomskoj bombi koja „vreba” iz Instituta „Vinča”, onda Bukureštu, Sofiji ili Budimpešti „preti” mnogostruko veća opasnost, imajući u vidu količinu radioaktivnog otpada koji se nalazi u okruženju tih prestonica – mišljenje je dr Subotića.

Naučnici se slažu da ne postoji bezbedna doza radioaktivnosti i da je svako zračenje koje se otme kontroli, pa i ono najmanjeg intenziteta, opasno po zdravlje.

Naš sagovornik podseća da je potrošeno gorivo u Vinči smešteno u burićima koja imaju vek trajanja zbog čega je pre šest, sedam godina i pokrenuto pitanje eliminisanjanuklearnog otpada. Burićima koji se nalaze u Institutu u Vinči, kako on kaže, ističe rok. Situacija ipak nije dramatična i sve dok se poštuju prihvaćeni standardi skladištenja – opasnosti nema.

Kao direktor Instituta „Vinča”, u periodu od 2001. do 2003. godine, dr Krunoslav Subotić bio je autor programa „Vind” kojim je definisan način eliminisanja radioaktivnog otpada, odnosno potrošenog goriva.

– Istina, malo je to sporije išlo, ali sada treba konačno da dođe do transporta. To se radilo u saradnji sa Bečkom agencijom, Amerikancima i Rusima (vraćanje istrošenog goriva zemljama proizvođačima). „Operacija” je u toku i do kraja 2010. treba da se završi. Tamo u Rusiji će se to raznim procesima svesti na pedesetak litara jakog radioaktivnog rastvora što će biti „zbrinuto” na adekvatan način – kaže Subotić.

Strah od nuklearne katastrofe ima, prema rečima našeg sagovornika, globalni karakter.

– Kada je reč o nuklearnom programu, vi niste zaštićeni od grešaka u neposrednom susedstvu. Još gore, svoje greške možete da kontrolišete na neki način, a tuđe ne – kaže dr Subotić.

Milan Janković

---------------------------------------------

Nuklearke budućnost

U svetu sada funkcioniše 400 nuklearnih reaktora, snage oko 400.000 megavata. Trenutno je u izgradnji novih stotinak reaktora, a prognoza je da će za 40 do 50 godina na planeti biti 1.700 nuklearnih elektrana. Krunoslav Subotić objašnjava da, ako Srbija krene tim putem, ovde će biti desetak reaktora. Oni moraju da budu smešteni uz neki vodeni tok zbog potrebe hlađenja.

objavljeno: 11/01/2010

Poslednji komentari

vincanac1  | 11/01/2010 19:54

Ne verujem da u zemljama okruzenja koje koriste nuklearke, ceo posao vodi preduzece za komunalne delatnosti koje nije registrovano za rad sa nuklearnim otpadom, mada se u nazivu ovog javnog preduzeca pominju nuklearni objakti. Nije poznato od koga je direktor ovog preduzeca , I kada, stekao licencu za rad sa radioaktivnim materijalom. On, samim tim, nije neko koga treba povezivati sa buducom nuklearkom u Srbijii sto se u stampi pominje Ovo mi vise lici na pocetak predizborne kampanje za izbore koji dolaze sa motom nuklearke. Novac za izbore je pripremljen, virtuelna nuklearka je tema mnogih novinskih napisa . Posle izbora cemo da zaboravimo nuklearke za dugi niz godina.

propustena prilika | 12/01/2010 01:21

Citaocima se mora pojasniti da nije samo kolicina visoko radioaktivnog materijala odlucujuca za velicinu ekoloskog akcidenta, nego je to pre svega nestrucno rukovodjenje i nedostatak opreme. Iako je u Vinci mnogo manje radioaktivnog otpada nego u susedstvu, ipak ga ima sasvim dovoljno da nestrucno rukovodjenje povereno partijskim aparatcicima i drugim poslusnicima, a bez adekvatne kontrole moze izazvati teske posledice, pre svega po ljude koji rade a i pos am Beograd. Trebalo je da autor kaze zasto je propustena prilika da se dobije kompenzacija za neprocenjivo vredno cisto nuklearno gorivo koje je odneto za njegovog mandata te tako dobiju sredstva da se pitanje otpada resi pre nego sto bude dovedeno na ivicu akcidentne situacije.