Beograd
Izletišta od Ade do Lazarevca
Počev od prvomajskih praznika, sve do jeseni, Beograđani će hrliti u prirodne oaze širom grada i predgrađa gde ih, osim roštiljanja, čekaju i brčkanje, spomenici, znamenitosti...
Ada i Košutnjak su proključali minulih dana u vreme praznika. Bilo je na stotine ljudi i na drugim mestima za, na Lidu, na keju, u Surčinu… I biće sva gradska izletišta puna dok ne zazimi, jer tu će Beograđani i njihovi gosti moći da pojedu, popiju, prošetaju se, potrče za loptom, obiđu znamenitosti...
Biće im na raspolaganju, razume se, Ada Ciganlija sa šarenom ponudom besplatnih sadržaja, kao i nešto mirniji Košutnjak, sa trim-stazama i puteljcima za šetnju. Oni koji bi da gradsku vrevu ostave što dalje, hrliće ka predgrađu, put planina, priobalja i takozvanih „obodnih opština”, gde i te kako ima šta da se vidi.
Beogradsko gorje
Visoka jedva nešto više od 500 metara, šumovita Avala „provukla” se na prijemnom ispitu za planine. Srećom, toranj na vrhu „izvlači” je za još 200 metara. Nije, ipak, vidikovac ove građevine jedina, mada je najpoznatija avalska znamenitost. Tu su i spomenici Neznanom junaku, Vasi Čarapiću, ruskoj vojnoj delegaciji čiji se avion ovde srušio...
Čak i tako niska, Avala je na turističkoj mapi zasenila Kosmaj, visok oko 630 metara. Planina koju dele Sopot i Mladenovac nije ništa manje atraktivna od posestrime s tornjem na vrhu. Na Kosmaju i u okolini, osim mesta za roštiljanje, nalaze se manastiri Pavlovac i Tresije, ali i partizanski spomenik na vrhu. U selu Rogača je obeležje Janku Katiću, a nedaleko od Kosmaja je jezero Trešnja.
Čari periferijskog priobalja
Rečni potencijal Beograda kao da je iskorišćeniji na obodu nego u centru. Tako se u priobalju Save kod Obrenovca ugnezdila šuma Zabran sa roštiljima, restoranima na obali, trim-stazama, stogodišnjim lužnjacima... Nedaleko odatle, u Velikom Polju, nalazi se ekološka kuća „Jozića koliba”. Ko se ovde uputi kolima – što je najpraktičnije – može da skokne i do Obrenovačke banje u centru Obrenovca. Veselo će biti kad krene leto, a s njim i sezona vožnje kanua Kolubarom i Savom, koja protiče i kroz Surčin.
Ovu najmlađu beogradsku opštinu krasi Bojčinska šuma u selu Progar, sa restoranom „Bojčinska koleba” gde se služe specijaliteti od mangulica. Celog leta, vikendom se u šumi održavaju besplatni koncerti, predstave i drugi događaji na otvorenoj pozornici. Do tamo može da se, osim automobilom ili gradskim prevozom, dođe i čamcem do progarskog pristana. U blizini je i Tarzan plaža, gde kupači mogu sa lijane na obali da se zavitlaju u Savu. A posle, zna se – na klopu i piće u restoran na plaži.
Udarna dunavska odredišta su Grocka i Bela stena. Rustično priobalje kod „šljunkare”, pred ulazom u Grocku, od petka do nedelje pretvara se u stecište čamdžija koji usidre plovila i pretvore deo Dunava kod Gročanske ade u vikend naselje na vodi, gde se palube pretvaraju u kuhinje sa kotlićima. Alternativa su restorani duž obale, pogotovo u Vinči. Od ostalih atrakcija, izdvaja se Rančićeva kuća u naselju Grocka.
Beograđani rado hrle i na Belu stenu, iako je ova plaža na ostrvu Forkontumac u pančevačkim teritorijalnim vodama. Do nje se najlakše stiže preko Višnjice, odakle prevoz skelom do Bele stene staje stotinak dinara.
Od ove godine i Palilula će dobiti dunavsku oazu – ostrvce Paradajz nadomak Ade Huje, koje će biti ekološki uređeno, uz mogućnost kampovanja, igranja fudbala na male goliće, obedovanja u kafanicama... Zato organizatori iz Eko-pokreta „Štediša” najavljuju da će za užitak biti dovoljno 50 dinara, koliko će koštati prevoz skelom od Ade Huje do Paradajza.
Kopnene zone
Barajevo i Lazarevac takođe imaju čime da se podiče. Na prvom odredištu nalazi se crkvena riznica u pravoslavnoj bogomolji u selu Vranić, u čijoj se porti nalazi stalna postavka tradicionalne arhitekture. Pre i posle jela u nekom od brojnih ugostiteljskih svetilišta duž Ibarske magistrale, može da se skokne u šetnju obližnjom Lipovičkom šumom.
Ibarskom se iz pravca Beograda stiže i do Lazarevca, gradića u čijem centru ne treba propustiti crkvu Svetog Dimitrija sa spomen-kosturnicom u kojoj su zajedno sahranjena tela srpskih i austrougarskih vojnika, kao ni Modernu galeriju i „Kamengrad”, park u kojem su skulpture vajara Bogosava Živkovića.
Što je najlepše, za ova putešestvija nije potrebno mnogo novca.
Poslednji komentari
Lep tekst. Trebalo bi više pisati o beogradskim izletištima, jer je to odličan način da se rashladimo i lepo provedemo u blizini kuća, a da ne potrošimo puno novca.
Posto ste naveli Belu Stenu kao jedno od izletista htela bih da upozorim ljude koji idu camcima sa Visnjice,pogotovo sa decom da paze ko ih vozi i koliko ih ima u camcu .Prosle godine sam videla neverovatan prizor,jedna mala siklja vozila je 22 ljudi,jedan talas je dovoljan da svi zavrse u Dunavu.Pamet u glavu da ne bude kasno.






