Društvo

Masovno šišanje – podrška deci oboleloj od raka

Više od 60 odsto najmlađih kod nas izleči se od karcinoma, a u Americi i zapadnim zemljama procenat izlečenja je do 80 odsto

Pretpostavlja se da od karcinoma godišnje oboli do 350 mališana Foto Tanjug

Nacionalno udruženje roditelja dece obolele od raka – NURDOR organizovaće u subotu u beogradskom tržnom centru „Delta siti” akciju masovnog šišanja podrške pod nazivom „Pramen nade”, povodom 15. februara, Svetskog dana dece obolele od raka. Akcija ima za cilj da svi zainteresovani ljudi dobre volje simboličnim šišanjem pruže podršku oboleloj deci, kao i njihovim roditeljima. Na taj način udruženje želi da ukaže na položaj ovih mališana i podigne nivo svesti društva, da bi se poboljšali uslovi lečenja i rehabilitacije obolele dece.

Iako u Srbiji ne postoji zvaničan podatak koliko tačno ima dece obolele od raka, pretpostavlja se da svake godine od karcinoma oboli od 220 do 350 najmlađih, što čini oko dva odsto od ukupnog broja obolelih od ove teške bolesti. Prema tim podacima, Srbija ne odudara od svetske statistike, a savremena terapija, uz odgovarajuće uslove lečenja, omogućava trajno izlečenje oko dve trećine obolelih.

Mileva Ličina, članica Upravnog odbora NURDOR-a i predsednica Udruženja „Uvek sa decom”, koje radi pri Institutu za onkologiju i radiologiju Srbije, kaže da država vodi računa o lečenju ovih mališana, da se rade kvalitetni medicinski tretmani i da je dobra dostupnost lekovima i dijagnostici, ali da i dalje ima problema koje treba rešiti.

– Nije zadovoljavajući propis po kojem roditelji ne mogu da budu sa decom do sedme godine, kada su im najpotrebniji. Ako zbog manjka kapaciteta nije moguće da prenoće, mamama i tatama treba omogućiti da u bolnici pored mališana borave u toku dana. Roditeljima treba zakonom odobriti da imaju pravo na 100 odsto plaćenog bolovanja zbog bolesti deteta. U Hrvatskoj, recimo, roditelji pet godina dobijaju takvu nadoknadu – istakla je Ličina, dodajući da istraživanja pokazuju da je socijalna podrška veoma važna za izlečenje dece.

Lečenje malih onkoloških pacijenata sprovodi se po određenom protokolu i nema liste čekanja za zračenje, kaže ona, a najveći problem je nepostojanje registra pacijenata. Kod dece se najčešće javljaju leukemija limfomi, rak na mozgu, bubrezima, mekim tkivima i kostima. Više od 60 odsto najmlađih kod nas izleči se od karcinoma, a u Americi i zapadnim zemljama procenat izlečenja je do 80 odsto. Mališani oboleli od raka leče se u Institutu za onkologiju i radiologiju, Institutu za zdravstvenu zaštitu majke i deteta, Univerzitetskoj dečjoj klinici u Tiršovoj ulici i u dva odeljenja klinika u Nišu i Novom Sadu.

– Deca na odeljenju Instituta za onkologiju imaju vrtić u kojem su dva vaspitača i prostor koji je ispunjen edukativnim i zabavnim sadržajima koji im olakšavaju boravak u bolnici. Borimo se za to da sve ustanove gde se leče mali pacijenti dobiju vrtiće, jer je tu reč o dodatnoj nezi koja je veoma značajna za decu. Istovremeno, prikupljamo sredstva za izgradnju Dnevne bolnice, gde bi najmlađi dolazili na terapiju, a za taj projekat treba nam 20 miliona dinara – smatra naša sagovornica.

Nacionalno udruženje roditelja dece obolele od raka je nevladina organizacija čiji su osnivači roditelji izlečene i preminule dece, kao i medicinsko osoblje sa hematoonkoloških odeljenja koji su prepoznali potrebu za sistemskom i efikasnom podrškom roditeljima dece obolele od raka. U ovogodišnjoj akciji podršku im je pružio veliki broj glumaca i javnih ličnosti, a pokrovitelj je Ministarstvo zdravlja.

D. Davidov-Kesar

objavljeno: 02/02/2010

Poslednji komentari

Anastasia  | 02/02/2010 13:25

Poznajem devojčicu kojoj je nedavno utvrđena bolest-karcinom. Šok je bio za sve, a najveći za dete koje je svesno i iznad svega inteligentno, lepo i drago. Molim se svakodnevno za njeno zdravlje, ali i nalazimo načine da finansijski pomognemo porodici sad kad im je najteže. Propisi iz radnog prava i zdravstvene zaštite, koji bi predvideli 100% naknade za roditelje u tom teškom trenutku značili bi mnogo, imajući u vidu da je sada zakonom predviđeno 65% naknade za bolovanje. O bolničkim uslovima ne znam mnogo, ali sam sigurna da je i tinejdžerima potrebna blizina roditelja, jer su u specifičnom životnom dobu. Pišite više o ovim temama, jer je ta bolest češća od pandemije koja je mesecima udarna vest.

dobrila zdravkovicdobrila | 05/02/2010 17:18

Kada sam pre pet godina operisana od karcinoma najsigurnije sam se osecala svakako u blizini porodice i dok sam primala citostatike,bila zracena,a kosa mi opadala.Uzas koji izaziva samo pomisao na decu obolelu od ove bolesti i ono kroz sta prolaze svakako olaksava mogucnost da sada neko od roditelja moze biti uz njih.Predlazem sve moguce olaksice i u pogledu nabavke lekova i bolovanje bez umanjenja jer sam vise puta sama placala citostatike,zracni aparati su se kvarili i sa sola smo vracani kucama,a primala sam 65% zarade sto je paradoksalno.Sisanje kao solidarnost ne podrzavam ali to cine ipak oni koji hvala bogu nisu sa ovom bolescu umali iskustvo pa ih mozda treba razumeti.TO NIJE PODRSKA.