Društvo

Nesporazum između svetova

Kako snimanje prvog srpskog filma na Kosovu, o ljubavnom trouglu između portparolke Kfora, glumca Srbina i mlade Albanke, utiče na život u Kosovskoj Mitrovici

Scena sa snimanja filma u Kosovskoj Mitrovici

Most na Ibru u Kosovskoj Mitrovici, a oko njega haos: vojska i policija, ljudi s puškama, lete kamenice, zavijaju sirene, trče uzbunjeni i usplahireni ljudi, magla od suzavca… Sve je to opšte mesto i „normalna” pojava jednog grada gde se na obalama njegove zajedničke reke sudaraju sukobljene strane, interesi i zlo. Međutim, prvi put od 1999, ova slika je lažna jer je deo filma „Nesporazum” koji, prvi put u kulturnoj istoriji Kosova i Metohije, gotovo u potpunosti stvaraju ovdašnji Srbi; prvi put iznenađeni građani gledaju fikciju umesto života pretvorenog u tenziju i strah.

U filmu je portparolka Kfora ludo zaljubljena u glumca Srbina iz severnog dela grada, a on je život posvetio Albanki, svojoj ljubavi iz južnog dela grada. Zbog tog ljubavnog trougla, na trenutak podignutog iznad mržnji, predrasuda, različitih mentaliteta, izbija rat. Ljubomorna strankinja objavljuje vest da su Srbi oteli Albanku i da je muče u svom delu grada. Ona ne može da podnese ljubav Balkanaca jer to nije u njenom interesu i to je „okidač” sukoba.

„Paradoks je kombinacija dokumentarnog i artificijelnog, mi to živimo i osećamo. Ponekad se, zbog svega što smo videli, stvarno uplašim da glumci pogođeni snajperom neće ustati i otići svojim porodicama. Možda to čudno zvuči, ali ipak smo previše živeli u ludilu koje su drugi kreirali. Zar mislite da je ovaj gradski svet Kosovske Mitrovice sposoban da toliko proizvodi sukobe”, kaže režiser Nenad Todorović.

Izbeglo Narodno pozorište iz Prištine i njegov upravnik Nenad Todorović krenuli su u stvaranje filma na mestu gde su često ambijent, atmosfera i život nestvarniji i „filmskiji” od umetnosti i onoga što se da zamisliti. Ta „životna kreacija” i neprekinuti konflikt, ograničenost etničkog okvira, nesposobnost čitanja onoga što svi nazivaju novom realnošću, a malo ko zna šta je ta stvarnost – koliko će da traje i ko će u njoj da pobedi, doveli su Kosovo u poziciju mračnog i nestvarajućeg prostora. Odatle, prema toj netačnoj postavci, u svet idu mitološke matrice i mračni srednji vek.

„Navikli smo se na nenormalno i to je naš problem, mada su nas više na to naterali. Malo je smešno, malo mučno”, kaže Marko, student Filološkog fakulteta. On dolazi s one strane Ibra iz geto zajednica, pogrešno nazvanih enklavama. U opštoj pometnji sukobljenih svetova ima malo mesta za pojedinca i njegovu ličnost, a bilo kakvo umetničko stvaranje smatra se nepotrebnim i smešnim.

„Ova priča je o važna za atmosferu u gradu i mi u nju verujemo. Niko kao mi ne može da oseti most, drugu stranu, ove autentične slike za koje bi u svetu platili milione, doduše oni i ovde jesu potrošeni, ali uludo, i u haosu”, kaže glumac Miodrag Krčmarik.

U „Nesporazumu” igraju Vladimir Jocović, Branko Babović, Milan Vasić, Anika Grujić, Igor Damjanović, Milena Jakšić, Bojan Stojčetović, uz podršku Milana Gutovića i Božidara Đurovića, upravnika Narodnog pozorišta iz Beograda.

„Ovo je najskuplji film u istoriji kinematografije, jer ste ga vi platili svojim egzodusom”, kaže direktor fotografije Anastasos Vamvakas i odgovara na zaključak jednog od glumaca da se sve ovo radi sa malo sredstava. Vamvakas dolazi iz Grčke i jedan je od ljudi sa strane,zadužen da stvari gleda drugim očima.

Realizacija je u produkciji Nevladine organizacije „Srpsko slovo – Glas juga”. U organizaciji je nekad i obična sitnica ogromna prepreka. Ovde je gotovo nemoguće pronaći igračku, plastičnu pušku kalašnjikov, za snimanje filma, a s druge strane, prema, već pomalo zastarelim, podacima Ujedinjenih nacija na Kosovu i Metohiji ima više od pola miliona pravih i nelegalnih dugih cevi. Prijateljskim vezama i po preporuci, u nekoj prištinskoj prodavnici pronađeno je desetak plastičnih pušaka. Kada je snimatelj Dragan Ilić sa tom puškom na ramenu prošetao od radnje do parkiranih kola u Prištini, rekli su mu da je prvi Srbin s puškom na ramenu u ovom gradu od 1999. godine.

Kako god da se uzme, film „Nesporazum” i njegovo snimanje u vreme ogromnih tenzija u Kosovskoj Mitrovici promenili su atmosferu podeljenog grada, pomerili njegov duh ka nečem kreativnom, pokazali da ima stvaranja i u zlim vremenima.

Živojin Rakočević
objavljeno: 06.05.2012

Poslednji komentari

ana anabela | 08/05/2012 17:26

vo je jedan u nizu besmislenih tekstova koji se svodi na vest o snimanju filma kao jedinom informativnom sadrzaju. Kao da se ne zna ciju
i su sve interesi suprotstavljeni, ko ih sve i na koje nacine zloupotrebljava. Mnogi ipak ne znaju, a istrazivacko novinarstvo ne postoji i svaki put treba da citamo komentare u stilu : " zlo, mrznja " .

Pera Filmski | 08/05/2012 20:51

Bravo, bravo, bravo! Ko danas i ko je ranije razmisljao da tamo neki Srbi kosovski mogu da snime film. Brate, nije to svet z a bacanje, kao sto nam gpa predstavljaju.