Društvo
„Sporno lice” u trgovini oružjem
Reputacija Slobodana Tešića, umešanog u aferu krijumčarenja oružja u Liberiju, jedini razlog za blokadu izvoza u Libiju
Slobodan Tešić, trgovac oružjem i posrednik u poslu zbog koga je BIA zabranila izvoz oružja iz kragujevačke fabrike „Zastava oružje” u Libiju, nalazi se na crnoj listi UN zbog kršenja embarga na izvoz oružja u Liberiju 2002. godine. Ta afera, o kojoj je jedna zapadna televizija snimila dokumentarni film koji je emitovan i na kablovskim televizijama u Srbiji, tadašnju državnu zajednicu Srbiju i Crnu Goru dovela je u vrlo neprijatnu situaciju koja je mogla skupo da košta domaću namensku industriju.
Uprkos velikoj medijskoj pažnji, Tešić je za javnost i dalje čovek bez lica: ne daje izjave, njegovu fotografiju ili snimak niko nije objavio. Kao što se i očekuje od ljudi iz te branše, vešt je, poznavaoci tih poslova tvrde da kontroliše više firmi i da za njega rade pojedini bivši oficiri.
– Crne liste UN nemaju veze sa policijskom linijom rada – lica sa tih spiskova se ne hapse, već se liste prosleđuju diplomatskim kanalima. Najbolje poređenje je sa listama SAD i EU na kojima su bile osobe koje su bile bliske vrhu režima Slobodana Miloševića. Osobe sa takvih lista smatraju se nepoželjnim, pa im se uskraćuje izdavanje viza, odnosno ulazak u zemlju – nezvanično objašnjavaju u MUP-u Srbije.
Firma „Temeks”, koju je u vreme liberijske afere vodio Tešić, ne pominje se u aktuelnom poslu sa Libijom već korporacija „Melvale”, iz koje su juče saopštili da „sporno lice” nije njihov vlasnik i direktor – već direktor komercijalne službe, kao i da je pred sudom oslobođen sumnje u umešanost u kršenje embarga UN pa tako ne postoje domaće ili međunarodne poternice za njim.
Nadležni u korporaciji „Melvale”, koja je registrovana na adresi u beogradskoj ulici Tadeuša Košćuška, tvrde da se ne bave krijumčarenjem oružja i da imaju sve neophodne licence za rad u zemlji i inostranstvu. Što se tuče posla sa Libijom vrednim „više desetina miliona dolara” o kojem se govori, navode da imaju potpisane ugovore sa fabrikama „Zastava oružje” iz Kragujevca i „Sloboda” iz Čačka, kao i „nadležnim organima in-kupca”. Ova privatna firma postoji od 2006. godine i već je realizovala izvesne poslove, pa je tako prošle godine na tenderu Ministarstva odbrane dobila posao uvoza vojne opreme.
„Tom prilikom je Ministarstvo odbrane uplatilo avans u stoprocentnom iznosu, a sada Ministarstvo ekonomije ne dozvoljava realizaciju tog posla i time nanosi direktnu štetu borbenoj gotovosti Vojske Srbije, Ministarstvu odbrane i državi u celini”, navodi se u saopštenju korporacije „Melvale”.
Sagovornik „Politike” upućen u ovu bezbednosno osetljivu tematiku tvrdi suprotno: postoji rizik od velike štete po državu ako oružje čiju je prodaju dogovorila ova firma „sklizne” u područja koja su pod embargom, što bi po Srbiju, posle liberijske epizode sa istim akterom, moglo imati teške posledice.
– Fabrike „Zastava oružje” i „Sloboda” možda bi mogle imati kratkoročnu korist, ali šta bi se desilo sa namenskom industrijom ako bi nam međunarodna zajednica ponovo zabranila izvoz naoružanja? Tešić je poznat i strancima, njegova reputacija je jedini razlog zbog koga nije dato pozitivno mišljenje za sprovođenje tog posla – objašnjava naš sagovornik.
M. Galović
--------------------------------------------------------------------------
Standardi u trgovini oružjem koji obavezuju Srbiju
Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP) i Pakt za stabilnost jugoistočne Evrope poverili su 2002. godine Centru za kontrolu lakog naoružanja u jugoistočnoj i istočnoj Evropi mandat da pruža operativnu i tehničku pomoć i informacije na polju sprečavanja naglog povećanja broja komada lakog i malokalibarskog oružja (SALW) i ilegalne trgovine njime. Kako piše na sajtu parlamentarnog foruma o SALW za zapadni Balkan, Srbija je donela nove zakone o prometu oružja koji su uglavnom u skladu sa EU standardima. Kao naslednik državne zajednice Srbija i Crna Gora, prihvatila je sledeće međunarodne instrumente: pravila ponašanja EU po pitanju izvoza oružja, OEBS-ov dokument o SALW, OEBS-ov dokument o zalihama konvencionalne municije, OEBS-ovu odluku o ručnim raketnim sistemima za protivvazduhoplovnu odbranu, OEBS-ovu odluku o uverenju krajnjeg korisnika, odluku OEBS-a o trgovini, plan regionalne implementacije po pitanju SALW Pakta za stabilnost, Akcioni program o SALW Ujedinjenih nacija i Protokol o vatrenom oružju UN.
T. B.
Poslednji komentari
Miloseviceva ekipa, vidim, i dalje posluje kao u dobra-stara-vremena. Rusi su ovaj "Tesic problem" vrlo elegantno resili. Umesto da sumljivim trgovcima oruzijem dozvole otvaranje legalnih firmi u centru Moskve oni su ih organizovali kao "slobodne agente" sa kvazi-firmama na Kajmanskim Ostrvima i koriste ih samo kao "strane posrednike" u trgovini ruskim oruzijem u sumnjivim ratovima. Kada ovi "posrednici" bivaju uhvaceni od neke strane drzave, Rusi samo daju izjavu da doticnog i njegovu stranu firmu - ne poznaju. U Srbiji svaki muvator mora da ima kancelariju blizu Skupstine i privatne telefone od bar tri ministra na svom mobilnom! Kada ih uhvate, kao Tesica, onda cela Srbija ima problem. Hocemo li se ikada resiti ovakvih diskretnih "trgovaca" koji se ponasaju kao da izvoze secernu repu a ne oruzije u krvave gradjanske ratove po Africi? Kada cemo se nauciti pameti?!
Za trgovinu oruzijem uvek se nadje(ako se hoce)crna ovca),pitaju li Ameri ili Rusi,Rusi Iranu.
Srbi i ne poseduju visoku pamet,da bi otvorili firme
van ,kao Monaco,Cayman Island.






