Ekonomija

Interna revizija – brana za rasipništvo

Pravila EU, ali i naši propisi, nalažu da trošenje novca poreskih obveznika treba da nadgledaju i interni revizori u javnom sektoru

Veselin Đorđević Foto D. Jevremović

Kod 47 proveravanih ministarstava, lokalnih samouprava, uprava pri ministarstvima, javnih preduzeća, utvrđeno je da su suprotno zakonu u 2010. godini izvršene javne nabavke u ukupnom iznosu od oko 850 miliona evra. Ovo je saopštio državni revizor Radoslav Sretenović, predstavljajući izveštaj o reviziji Nacrta zakona o završnom računu državnog budžeta za 2010. Poređenja radi, za 850 miliona evra moglo je da se ugovori izgradnja 15 mostova preko Dunava, kao što je onaj novi kod Beške.

Šteta je, istina, mnogo manja od navedenog iznosa, jer su firme koje su dobile posao ipak nešto ,,odradile”, ili su isporučile neku robu. U ovim slučajevima nezakonito sprovedenih postupaka javnih nabavki poreski obveznici ipak su zakinuti za razliku između navedene cene i one koja se mogla dobiti u otvorenom nadmetanju ponuđača.

Da li je šteta mogla da bude sprečena i da li su sredstva mogla da se koriste efikasnije i da se dobije veća vrednost za dati novac?

Široj javnosti je gotovo nepoznato da su, po odredbama Zakona o budžetskom sistemu, korisnici javnih sredstava u obavezi da uspostave sistem ,,Interne finansijske kontrole u javnom sektoru” (PIFC). Reč je o direktnim i indirektnim korisnicima budžeta, korisnicima sredstava organizacija za obavezno socijalno osiguranje i javnim preduzećima, odnosno preduzećima čiji su osnivači lokalne vlasti i njihova pravna lica.

Veselin Đorđević, predsednik Udruženja ovlašćenih revizora Srbije u javnom sektoru, ističe značaj ovog vida kontrole koji je razvila Evropska komisija sa ciljem da se obezbedi efektivni sistem upravljanja i korišćenja javnih sredstava, odnosno dobro upravljanje institucijama javnog sektora.

Delokrug rada internih revizora u javnom sektoru propisan je Zakonom o budžetskom sistemu i podzakonskim aktima. Oni treba da sarađuju sa Centralnom jedinicom za harmonizaciju Ministarstva finansija i Državnom revizorskom institucijom, kojima dostavljaju izveštaje i tražene informacije. Naš sagovornik napominje da je sistem PIFC u Srbiji počeo da se primenjuje od 1. januara 2008. godine. Zaključno sa 2010. godinom, od 150 korisnika javnih sredstava na republičkom nivou koji su u obavezi da uspostave funkciju interne revizije samo njih 41 je to učinilo. U 2011. godini Ministarstvo finansija je po prvi put organizovalo polaganje ispita za zvanje ovlašćenog internog revizora u javnom sektoru koje je steklo 99 kandidata, a od septembra prošle godine postoji i Udruženje ovlašćenih internih revizora Srbije u javnom sektoru (OIRS).

– Udruženje OIRS, kao strukovno udruženje, spremno je da doprinese uspostavljanju mehanizama koji vode efikasnijem radu administracije i upravljanju javnim institucijama – kaže Đorđević. – U javnosti se naročito naglašava potreba da se oni koji donose ključne odluke u javnim institucijama odvoje od neposrednog političkog uticaja. Taj cilj bi se postigao kada bi se u život sproveli principi za koje se se naše udruženje zalaže: jasna i precizna sistematizacija radnih mesta, otvoreni i nepristrasni javni konkursi (kako bi se u javne institucije zapošljavali najbolji), obukai obavezno stručno usavršavanje i samostalnost donosilaca odluka u procesu realizacije predloženih planova i dogovorenih strategija. Ključna stvar je da godišnji planovi rada, finansijski planovi, planovi javnih nabavki institucija budu transparentni i dostupni javnosti (recimo na sajtu organa), da procedure rada institucija takođe budu objavljene kao i izveštaji o ostvarivanju planova.

Predsednik Udruženja ovlašćenih internih revizora Srbije u javnom sektoru na kraju napominje da je neophodno obezbediti što bržu primenu ovog koncepta, nezavisno od činjenice da i Evropska unija insistira na postojanju ovog instituta, što je i navedeno u poglavlju 32. za vođenje pregovora o pridruživanju EU.

Na taj način se u značajnoj meri podiže poverenje u rad državnih institucija i omogućuje Srbiji da dobije prednost u odnosu na zemlje u okruženju u trci za dobijanje sredstava EU koja se dodeljuju regionu i sprečava mogućnost da se zbog nenamenskog trošenja sredstava ista moraju vratiti donatoru.

A. Mikavica

objavljeno: 08.07.2012

Poslednji komentari

Bonn Berlin | 09/07/2012 12:19

Srbija hoce u EU, to se moze procitati iz novina, svakodnevno. Mozda to zele oni na celu koji vode drzavu. Presli su pola sveta i celu Evropu trazeci resenja za sve i svasta. Sigurno su nasli dosta resenja i za nasu Srbiju, inace bi ostali deo sveta bio kao mi, neorganizovan. Ali je pitanje zasto ta saznanja ne upotrebljavaju ? Sva resenja idu preko broja zaposlenih, preko ubiranja poreza od strane drzave i pametne raspodele tog novca. Od toga je Srbija daleko, svaka mudrovanja oko visine poreza, zdravstvenog osuguranja, penzionog sistema imaju vrednost nula, ukoliko nema ko da placa porez. Ni inostranstvo nece beskonacno davati " donacije ", jos manje kredite,. a bogami ako nasi ljudi prestanu da salju svojima oko 5 milijardi €vra NETTO, lose nam se pise. Nasi neprijatelji nisu izvan zemlje, oni su tu, unutra, bar po njihovom ne/radu.

Simon Simonovic | 09/07/2012 12:22

Mora da postoji(a ocigledno ne postoji ili postoji a ne funkcionise)sistem spoljne kontrole,ne samo za drzavne ustanove,vec i za sve ustanove koje su javne.Privatno preduzece,koje samo svojim sredstvima ili sredstvima vlasnika,snosi toskove,mora da bude kontrolisano zbog poreza koji bi treblo da placa/Javna preduzeca,privatna i drzavna,koja izdaju javne papire(akcije)ili na bilo koji nacin uticu na javne finansije takodje moraju da budu pod kontrolom.Ova mora da bude periodicna,tako da na vreme uoci probleme i shpekulacije,pre nego sto ove postanu tolike da su problem.Ideja da svako sam sebe kontrolise je smesna.

Bonn Berlin | 09/07/2012 20:14

Zao mi je prevideo sam podnaslov. U EU ne postoje interni revizori koji kontrolisu trosenje novca poreskih obveznika, to je obicna fama.