Ekonomija
Ko ne veruje poreznicima, može da angažuje veštake
„Poreska uprava će prilikom konverzije prava korišćenja u pravo svojine građevinskog zemljišta utvrditi cenu koja će biti relevantna za državu i svi oni koji ne budu zadovoljni, bilo da su u pitanju državni ili privatni subjekti, imaće mogućnosti da putem zvaničnog sudskog veštaka, tehničke ili građevinske struke, utvrde pravu vrednost”, rekao je juče Dragutin Radosavljević, direktor Poreske uprave.
Procena ove službe Ministarstva finansija biće polazna osnova za utvrđivanje naknade, koju će korisnici gradskog građevinskog zemljišta, stečenog kupovinom firmi kroz privatizaciju ili stečaj, moći da konvertuju u vlasništvo.
Prelazak prava korišćenja u pravo svojine moraće da plate i firme koje su devedesetih godina dobile zemljište na trajno korišćenje, a nisu ga privele nameni niti su sklopile ugovor o zakupu.
Pošto im grad nije utvrdio pravo prestanka korišćenja i oduzeo im placeve, prema novom zakonu plaćaće konverziju.
Ova novina zakačiće mnoge firme, bar u Beogradu. Recimo, „Union inženjering” za plac u Rajićevoj ulici, kompanija Bogoljuba Karića na Terazijskoj terasi, „Napred” u Novom Beogradu, „Energoprojekt” na Trošarini i u Novom Beogradu, „Hidrotehnika” na Slaviji, „Rad” u ulici Kneza Miloša... Sticanje svojine im je neophodno, ako žele nešto da grade na tom zemljištu, kao i onima koji umesto fabrika kupljenih u procesu privatizacije podižu poslovni prostor ili stanove.
Kriterijumi i metode obračuna objekata i zemljišta, kaže Radosavljević, zavise i od lokacije, infrastrukture ili planirane izgradnje na tom mestu. Poreska uprava će, kako ističe, biti objektivna prilikom procene.
Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja je uredbom o konverziji prava korišćenja u pravo svojine definisalo kriterijume prema kojima će se rukovoditi Poreska uprava (lokacija, stepen komunalne opremljenosti, urbanistički parametri, namena zemljišta i kao najvažniji srednja prometna vrednost zemljišta u sličnoj ili istoj urbanističkoj zoni). Od procenjene tržišne vrednosti zemljišta odbijaće se vrednost kapitala uloženog da bi se došlo do tog zemljišta.
Prilikom određivanja visine naknade, važnu odluku imaće i lokalne samouprave. One će svoje cenovnike za prenamenu industrijskog zemljišta u građevinsko ili poljoprivrednog u građevinsko morati da prilagode tržišnim uslovima.
I druge državne ustanove, prema Radosavljevićevim rečima, treba da obave svoj deo posla. Pre svega se misli na Republički geodetski zavod koji ove godine treba da završi registar nepokretnosti u Srbiji. „Prvi put imaćemo na jednom kompakt disku kompletnu nepokretnost koja se nalazi na teritoriji Srbije – kako poljoprivrednog i građevinskog zemljišta tako i stambenih, poslovnih i drugih infrastrukturnih objekata”, navodi direktor Poreske uprave.
Poslednji komentari
Pre svega,u ovoj oblasti vlasnickih odnosa,treba Republicka skupstina da odmah,po hitnom postupku, donese Zakon o naturalnoj restituciji i denacionalizaciji,i u naturi,starim vlasnicima(vlasnici pre 06.04.1941.g.) vrati svo gradjevinsko,poljoprivredno,sumsko i dr.zemljiste i objekte,koji su,u periodu 1945-1958 i dalje,od postenih srpskih domacina i gradjana Kraljevine Srbije oteti-nacionalizovani,konfiskovani,ekspropisani,oteti agrarnom reformom(kao visak zemljista!?),i sl.Zatim treba izvrsiti edukaciju gradjanstva Srbije,u cilju objasnjenja da posteni i cestiti ljudi iz Srbije, Evrope i celog sveta,svojinu nad gradjevinskim zemljistem,u Beogradu i sirom cele Srbije,treba da sticu iskljucivo nasledjivanjem(zakonskim ili testamentalnim),ili direktnom kupovinom od starih,stvarnih vlasnika tog zemljista.Sve druge varijante,potpuno su strane i neprihvatljive ozbiljnim i moralnim investitorima.
Clan 4. Uredbe u vezi konverzije prava koriscenja gradjevinskog zemljista u pravo svojine u slucaju privatizovanih preduzeca ("Sl.gl.RS", broj 4 od 29 januara 2010. glasi:""Troskovi pribavljanja prava koriscenja gradjevinskog zemljista obuhvataju UKUPNU REVALORIZOVANU CENU KAPITALA, odnosno imovine isplacenu u postupku ptivatizacije,..."To znaci da sve sto je za neko preduzece placeno, sada se po ovoj Uredbi racuna kao deo naknade za zemljiste. Prema tome ako taj novac sada sluzi za "kupovinu" zemljista ispada da preduzece ne kosta nista?Sta se desava u slucaju da zemljiste vredi manje od sume placene za preduzece (i sve sto je islo uz preduzece, racunajuci i vrednost prava koriscenja zemljista)? Hoce li drzava da vrati razliku?S jedne strane (cl.3.stav 2.iste Uredbe) PROPISUJE SE CENA za naknadu koja po meni nije trzisna jer sadrzi urbanisticke parametre kao element uvecanja cene a sa druge strane umanjenje cene se vrsi tako sto se ukupno isplacen iznos racuna kao deo cene zemljista?







