Specijalizovane agencije za naplatu dugova ubuduće, prema Zakonu o zaštiti korisnika finansijskih usluga, više neće moći da otkupljuju bankarska potraživanja od fizičkih lica. Zato kada klijenta banke glas s druge strane telefonske žice opomene da kasni s otplatom duga, pozivani može da bude siguran da je to glas službenika banke kod koje se zadužio, ili, pak, neke druge banke, jer novi zakon izričito zabranjuje da se potraživanja fizičkih lica ustupaju specijalizovanim firmama.

Međutim, zakon specijalizovanim agencijama nije uskratio mogućnost da nastave da otkupljuju dugove koje banke imaju prema pravnim licima, kao i da otkupljuju dugove koje druga pravna lica imaju prema svojim neplatišama fizičkim licima. To znači, na primer, da telekomunikacione kompanije koje su, takođe, njihovi klijenti mogu i ubuduće da prodaju potraživanja svojih neplatiša fizičkim licima. „Plišani” uterivači dugova, kako neki nazivaju ove agencije, moći će i ubuduće da otkupljuju dugove pravnih lica, ali koje nisu banke.

Čini se da će ovakva formulacija Zakona o zaštiti korisnika finansijskih usluga poprilično „zaštititi” loše dužnike banaka koji se sada mogu nadati da će im obaveza biti čak i otpisana, jer banke su dug prodavale ovim agencijama baš zato što same nisu s njim mogle da izađu na kraj.

Banke se, inače, ne izjašnjavaju o tome koliko im ove odredbe novog zakona idu u prilog, a koliko na štetu, jer nijedna od njih neće javno da prizna da posluje s ovim agencijama, već ističu da se lošim zajmovima bave njihove službe.

Na tržištu trenutno posluje osam specijalizovanih agencija za uterivanje dugova i sasvim je izvesno da će im novi zakon „podrezati” krila, odnosno da mogu da računaju s gubitkom posla, zavisno od toga koliki deo njihovog portfolija čini otkup dugova fizičkih lica prema bankama, a koliko ostali poslovi. Oni i dalje mogu da pozivaju i podsećaju dužnike za račun poverioca da izmire svoje obaveze.

Goran Muftić iz agencije „Solvent point” nam potvrđuje da se pribojava od smanjenja posla, ali kaže i da mu nije jasno zašto je zakon napravio razliku između fizičkih lica, bankarskih dužnika, i onih drugih, koji takođe ne plaćaju neke druge svoje obaveze. Pri tom, na prvi pogled je jasno da su dugovi klijenata prema bankama po osnovu kredita, kreditnih i debitnih kartica, mnogo veći nego, na primer, prema mobilnim operaterima koji, dodatno, imaju mogućnost da neplatiši isključe telefon i tako spreče uvećanje dugovanja.

– Dužnici su ovim zakonom izvukli bolji kraj. Banke će, zbog ovakvog zakonskog rešenja, biti na gubitku, jer će morati, na kraju, dug najverovatnije da otpišu. Nije logično da banka otkupi loše potraživanje druge banke. Mi to radimo, jer dug kupimo s popustom, ali ga i naplatimo s popustom. Nije logično ni da banka proda svoje potraživanje drugoj banci, jer bi onda konkurencija saznala podatke iz njihovog poslovanja – smatra Muftić.

U agencijama za otkup potraživanja kažu da im nije jasna odluka NBS-a pogotovo zato što se povećava broj loših zajmova. Pri tom, kada banka proda svoja sporna potraživanja briše i svoje rezervacije iz registra centralne banke.

U NBS-u kažu da u skladu sa odlukom o upravljanju rizicima banke i da bi umanjila kreditni rizik, banka može potraživanje koje je dospelo i koje je prethodno pokušala da naplati ustupiti pravnom licu u Srbiji koje se pretežno bavi finansijskom delatnošću. Ovo lice ne može biti lice povezano sa bankom u smislu Zakona o bankama niti banka može takvo potraživanje ustupiti većem broju pravnih lica.

– Potraživanja od fizičkih lica banke će moći da ustupaju samo bankama, dok će se odredbe Odluke o upravljanju rizicima primenjivati samo na potraživanja od pravnih lica – navode u NBS-u.

J. Rabrenović