Ekonomija
„Zaboravne” gazde bez prave kazne
Iako je za neplaćanje zarada radnicima zaprećena globa od pola do milion dinara, u Ministarstvu rada ne znaju da li je ona ikada naplaćena nekom direktoru
U Srbiji ne postoji nijedan izričit zakonski propis koji bi poslodavce primorao da radnicima isplate zaradu. Postoji samo pravo radnika da tu zaradu traže od poslodavca, a koliko to njihovo pravo vredi potvrđuje i poslednji niz štrajkova u Srbiji. Svi radnički protesti su upravo posledica toga što vlasnici firmi mesecima ne isplaćuju nadnice, a ni doprinose, pa radnici ne mogu ni da se leče.
U Ministarstvu za rad i socijalnu politiku potvrđuju da ne postoji nijedan zakonski propis koji bi poslodavcima izričito nametnuo obavezu isplate zarada zaposlenima. Isplata zarada nije ipak samo moralna kategorija, jer sankcije prema poslodavcu postoje – prekršajne i krivične. Da li se uopšte i koliko izriču, drugo je pitanje.
Saša Perišić, pomoćnik direktora Inspektorata za rad koji je istovremeno i na čelu kriznog štaba za radne odnose i koji je u poslednje vreme posećivao radnike koji štrajkuju, između ostalih i one u „Navipu”, kaže da ne postoji sistemsko rešenje u tom delu radnih odnosa.
– Sistem nije dobar, a rezultat je veliki broj štrajkova. Svi su na gubitku – i država, i radnici, i poslodavci. Novim zakonom o radu, ili izmenama postojećeg, to bi trebalo bolje da bude rešeno. Ali, u to se mora uključiti i Ministarstvo finansija – kaže Perišić.
Na pitanje kako bi mogla da glasi takva odredba Zakona o radu ili možda nekog drugog zakona, naš sagovornik iz Ministarstva rada nije imao odgovor.
Prema važećim pravilima, kad istekne mesec dana od trenutka kad je trebalo da prime zaradu, a zaposleni je nisu primili, oni imaju pravo da se obrate Inspektoratu za rad Ministarstva rada i socijalne politike, koji će obaviti nadzor i propisati odgovarajuće rešenje u kojem se poslodavcu nalaže da isplati zarade.
– Inspekcija za rad podnosi prekršajnu prijavu.Zakon o radu propisuje da ukoliko poslodavac nije isplatio zarade, mora biti sankcionisan novčanom kaznom. Ako je poslodavac pravno lice, visina kazne iznosi od 800.000 dinara do milion dinara, a ako je poslodavac preduzetnik kazna je od 400.000 do 500.000 dinara – navodi Perišić.
Na pitanje da li u Ministarstvu rada imaju podatke koliko je direktora platilo tolike kazne, naš sagovornik odgovara da nemaju jer sudovi nemaju obavezu da ih o tome obaveštavaju.
– Problem sa sudovima je to što oni poslodavcima izriču kazne čak i ispod zakonskog minimuma, i to vrlo male kazne od svega 10.000–15.000 dinara. Kakva je to kazna i šta tu našom žalbom može da se postigne? – pita čelnik kriznog štaba za radne odnose.
Inače, Poreska uprava koja kontroliše uplatu doprinosa može da podnese i krivičnu prijavu protiv poslodavca. U slučaju krivične prijave, trebalo bi da se utvrdi odgovornost poslodavca, to da li on stvarno ne može da isplati zaradu ili neće.
Naš sagovornik kaže da prema Zakonu o štrajku iz 1996. godine, koji je na snazi, ne postoji obaveza poslodavca da prijavi štrajk, a to iz raznih razloga ne čine ni štrajkači. Zbog toga je prošle godine evidentirano samo 76 štrajkova, a stvaran broj je bar tri puta veći.
U Ujedinjenom granskom sindikatu „Nezavisnost” kažu da su na Socijalno-ekonomskom savetu vlade više puta pokretali pitanje zarada radnika kao obavezu poslodavca, ali se nadležni prave da ih nisu čuli.
– Sumnjam da uopšte imaju nameru da menjaju Zakon o radu u tom delu jer bi mnogi „njihovi” dopali nevolje. Sem toga, zašto bi to uopšte bilo regulisano Zakonom o radu, a ne nekim zakonom iz oblasti finansija? – pita Branislav Čanak, prvi čovek UGS „Nezavisnost”.
Privrednici kažu da i u sadašnjem sistemu postoji obaveza plaćanja zarade i poreza i doprinosa, ali da je pitanje zašto sistem kontrole Poreske uprave i inspekcije rada ne daje rezultate.
Na sve češća podsećanja u javnosti da u socijalističkom sistemu ovakvih priča nije bilo, Stanko Ivković, nekadašnji višegodišnji direktor SDK Srbije, kaže da možda nije loše u početku da se preduzeća obavežu na polaganje akceptnog naloga koji bi se aktivirao onog časa kada firma na vreme ne uplati zaradu i prateće dažbine za zaposlene.
– Konačno, nije li vreme da se razmisli i o mogućnosti da se plate zaposlenima isplaćuju u bruto iznosu, a da oni sami sebi uplaćuju za socijalno i penziono osiguranje. Ne bi bilo zgoreg videti i strana iskustva i neko od njih prilagoditi našim uslovima u kojima je postalo vrhunsko umeće izigrati državu ili zaposlene – kaže Ivković.
On dalje navodi da bi, možda, poslovnim bankama trebalo preneti javno ovlašćenje da naplaćuju izvorne prihode države, ali i poreze i doprinose za socijalno i penziono osiguranje. Po Ivkoviću, to bi trebalo da se uradi izmenom propisa o platnom prometu ili nekom sličnom odredbom koju bi propisala NBS, jer ona jedina ima takva ovlašćenja i mogućnost da poslovnim bankama nešto naloži. Ne treba biti naivan, upozorava Ivković, pa očekivati da će to banke raditi besplatno. I ne treba. Suština, međutim, nije u tome ko će da plati tu proviziju – država, građani ili poslodavci, već kako naterati preduzeća da uz platni spisak dostave i račune na koje će biti doznačene pare za poreze i doprinose zaposlenih.
Jovana Rabrenović
--------------------------------------------------
Hrvatska: Kazne za poslodavce
Lični dohoci zaposlenih u Hrvatskoj spadaju među najopterećenije u regionu, navodno drže prvo mesto. Letošnja analiza riječkog „Novog lista” na tu temu pokazala je da radnik i njegov poslodavac na prosečnu isplaćenu platu državi kroz razne poreze i doprinose daju zajedno još 80 odsto njenog iznosa. Tako je izračunato da letošnja prosečna isplaćena neto plata od 5.370 kuna (740 evra) u stvari košta 9.173 kuna (1.265 evra), jer je poslodavac za doprinose morao državi za nju da plati ukupno 1.346 kuna, a radnik za porez, prirez i doprinose 2.457 kuna. Na to je prošle godine na leđa zaposlenih još dodat i tzv. krizni porez od dva odsto.
I u Hrvatskoj je prisutan problem „zaboravnih” poslodavaca, odnosno onih koji neredovno ili uopšte ne plaćaju obavezne doprinose za svoje radnike, čime ih dovode u veoma tešku situaciju kada kreću u penziju. Za nesavesne poslodavce pre nekoliko godina uvedene su prekršajne kazne u rasponu od 5.000 do 50.000 kuna (690 do 6.900 evra), zavisno od toga o kojoj se vrsti doprinosa i vrsti prekršaja radi. Ako se takvi prekršaji ponavljaju, predviđena je i mera zabrane obavljanja delatnosti u trajanju od jedne godine.
Do jula 2008. godine takve prekršajne kazne bile su propisane samo za neplaćanje obaveznih doprinosa, a od tada je propisana i prekršajna kazna za poslodavce koji ne ispunjavaju zakonsku obavezu isplate plate zaposlenima najmanje u visini minimalne plate. Za taj prekršaj fizičko lice može biti kažnjeno od 7.000 do 10.000 kuna, a pravna osoba od 60.000 do 100.000 kuna (8.275 do 13.793 evra).
R. Arsenić
----------------------------------------------------
Radnici PKB-a bez zdravstvenog osiguranja
Predstavnici sindikata Poljoprivrednog kombinata „Beograd” zatražili su od države, koja je vlasnik preduzeća, da u najkraćem roku radnicima uplati zdravstveno osiguranje i omogući upisivanje besplatnih akcija i povezivanje radnog staža. „Država nas je preuzela i pozivamo vladu da ispuni svoje obaveze, formira upravni odbor i skupštinu i preuzme odgovornost za budućnost PKB-a”, rekao je predsednik Samostalnog sindikata PKB-a Miodrag Mladenović na konferenciji za novinare i dodao da radnici žele da se problem što pre reši dijalogom.
Član sindikata Milisav Đorđević podsetio je da zaposlenima od januara ove godine nije uplaćeno zdravstveno osiguranje, a da im staž nije povezan od 2005. godine, pa tako 430 radnika ne može da ode u penziju. „Ako ne odgovore na zahteve radnika, bićemo prinuđeni da blokiramo Pančevački most i Zrenjaninski put. Strpljenje radnika je sve manje i rok je do kraja sedmice. Radnici rade na temperaturi ispod 10 stepeni, a ne mogu da se leče”, naglasio je Đorđević i dodao da to „nije pretnja, već molba i da zaposleni, pre svega, žele dijalog”.
Predstavnici sindikata podsetili su da je učešće države u Kombinatu bilo oko 34 odsto, a potom je, konverzijom neizmirenih obaveza po osnovu javnih prihoda i poreskih davanja, učešće države uvećano na 75 odsto. Preostali društveni kapital je 25 odsto, što je prema njihovim rečima mogućnost za podelu besplatnih akcija zaposlenima.
Tanjug
Poslednji komentari
Sa ovakvim zakonom u EZ ? Malo morgen, u Ez vaze vrlo strogi zakoni za isplacivanje plata, o tome se brinu podjenako vlade i sindikati. U srpskom jeziku ne postoji rec globa, to je rec iz hrvatskog tiska, kod nas se kaze kazna.
Nezaposleni traze posao a plata se ne spominje.
Vrhunac nezakonitosti je da poslodavci mesecima (i godinama) ne daju plate zaposlenima i ne uplacuju doprinose, iako ti ljudi redovno rade i ta preduzeca ostvaruju profit. Sto je najgore, ta pojava je uzela najsireg maha, kao i rad na crno. Kako je moguce da drzava nije predvidela i razradila u praksi mehanizme za kontrolu takvih pojava, kada su to neke od najelementarnijih stvari za funkcionisanje jedne drzave i ekonomskog sistema. Neverovatno. Sta rade ministarstvo finansija, poreska uprava i ministarstvo rada? Devedesetih godina nasi gradjani su bili zrtve potpuno neodgovorne spoljne politike. I taman kada smo pomislili da smo 2000.g. resili nas najveci problem, u protekloj deceniji nasi gradjani su opet postali zrtve, ali ovoga puta potpuno neodgovorne ekonomske politike. Ovako se vise ne moze. Hocemo li bar jednom imati politiku koja ce se humano odnositi prema gradjanima sopstvene zemlje, koja ce znalacki i u interesu svih gradjana voditi i spoljnu, ali i ekonomsku politiku.







