Miloš Simović i Sretko Kalinić, pripadnici „zemunskog klana” kojima se pred Specijalnim sudom ponovo sudi za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića, nisu tokom prva dva dana suđenja otkrili ništa što bi bacilo novo svetlo na pravnosnažnu presudu. Dok je javnost s nestrpljenjem očekivala duga izlaganja, puna dosad nepoznatih detalja, Simović je uglavnom potvrdio navode optužbe i nagovestio da će otkriti tajne o atentatu koje znaju samo on, njegov brat Aleksandar i Milorad Ulemek Legija, dok je Kalinić sve porekao, tvrdeći da je u trenutku atentata bio na nekom drugom mestu.

Iako je izjavio da postoje ljudi koji nisu na optužnici, kao i da je pored Zvezdana Jovanovića, bilo i drugih atentatora, Simović zapravo nije otkrio nikakvu novu činjenicu koja bi mogla da pokrene postupak za utvrđivanje političke pozadine atentata. Advokat porodice Đinđić Rajko Danilović kaže da to od njega ne treba ni očekivati.

„Jasno je da Simović pregovara sa Specijalnim tužilaštvom. On je uglavnom potvrdio optužnicu, a novi detalji koje je izneo, neuverljivi su i nisu izazvali interesovanje suda. Moje je mišljenje da su to prazne priče kojima pokušava sebi da olakša položaj i da ni on, ni Kalinić, nisu bili upoznati sa odlukama Dušana Spasojevića, niti sa političkom pozadinom atentata”, kaže Danilović za „Politiku”.

Advokat navodi da zastupnicima porodice Đinđić nije poznato šta je novo otkriveno u pretkrivičnom postupku za atentat na premijera, kao ni sadržaj izjave koje je Simović dao predstavnicima Specijalnog tužilaštva. On ocenjuje da bi nove činjenice eventualno mogle da budu otkrivene iz drugih izvora, a ne njegovim saslušanjem.

Miloš Simović je tokom dva dana suđenja odbijao da govori o ključnim činjenicama iz presude, navodeći da će sve reći u suočenju sa svedocima saradnicima. Rekao je da ne želi da svedoci njegovu izjavu pročitaju u novinama i da se pripreme. On tvrdi da nije bio kod bolnice „Rudo”, kako je utvrđeno presudom, kao i da događaj u Bubanj potoku nije bio pokušaj atentata na premijera. Simović je priznao da je od Spasojevića dobio zadatak da učestvuje u ubistvu Đinđića, ali nije precizirao šta je on radio 12. marta 2003. godine, kada je pucano na premijera.

„Zadatak suda je da u ovom postupku proveri uloge Simovića i Kalinića. Simović je tražio suočenja sa svedocima saradnicima Dejanom Milenkovićem Bagzijem, Miladinom Suvajdžićem i Ljubišom Buhom. Sretko Kalinić je predložio saslušanje svedoka koji je, kako tvrdi, vozio tramvaj i video ga na sasvim drugom mestu od onog koje je utvrđeno presudom. To im je odobreno, a videćemo da li će posle tih saslušanja biti novih predloga”, kaže za naš list Maja Kovačević, portparol Specijalnog suda i član sudskog veća u postupku protiv Simovića i Kalinića.

Simović je rekao i to da će dokazati da su svedoci saradnici lagali, ali nije čak ni nagovestio šta je to što osporava u njihovim iskazima. Iako je sud odobrio suočenje, ostalo je nejasno oko kojih tvrdnji će se on suočavati sa svedocima saradnicima.

U delu suđenja koje je bilo zatvoreno za javnost pročitan je iskaz pokojnog svedoka saradnika Zorana Vukojevića. Simović se, kako saznajemo, osvrnuo na neke detalje iz tog iskaza i demantovao ih, ali suštinski nije osporavao optužnicu.

Dorotea Čarnić