Hronika

Deset godina od ubistva Arkana

Za likvidaciju Ražnatovića, Milenka Mandića i Dragana Garića osuđeni samo neposredni počinioci, dok je motiv ostao nepoznat

Uviđaj u hotelu „Interkontinetal”

Danas se navršava deset godina od kada su u novobeogradskom hotelu „Interkontinental” ubijeni Željko Ražnatović Arkan, komandant Srpske dobrovoljačke garde i dvojica njegovih prijatelja Milenko Mandić i Dragan Garić.

Za trostruki zločin odgovarali su neposredni počinioci, ali naručioci ubistva, kao i motivi za likvidaciju jednog od najmoćnijih ljudi devedesetih godina prošlog veka, do danas su ostali nepoznati.

Prema onome što je dokazano u dva sudska postupka, u Ražnatovića i njegove prijatelje pucao je Dobrosav Gavrić, bivši policajac iz Loznice, dok su mu saučesnici bili Dragan Nikolić Gagi i Milan Đuričić Miki. Sva trojica osuđeni su u oktobru 2006. godine na po 30 godina zatvora. Vujadin Krstić, Dejan Pitulić i Stojan Ranković osuđeni su na po šest, Đorđe Grubačić na devet, dok je lekar Milomir Vasiljević osuđen na tri godine zatvora.

Gavrić i Đuričić branili su se tokom drugog suđenja sa slobode jer im je, prema tadašnjim zakonskim odredbama, zbog dugog trajanja sudskog postupka, pritvor ukinut. Oni nisu došli na izricanje presude i već više od tri godina za njima je raspisana poternica. Kaznu od 30 godina zatvora služi jedino Dragan Nikolić. On je u pritvoru od 2004. godine, kada su ga austrijske vlasti izručile Srbiji.

Jasna Diklić, sestra Željka Ražnatovića ukazivala je tokom trajanja suđenja da sud i tužilaštvo nisu ispitali ulogu biznismena Andrije Draškovića, za koga porodica sumnja da stoji iza zločina, kao posrednik između naručilaca i neposrednih počinilaca. Kao jedan od onih koji su umešani u ubistvo Arkana u medijima je pominjan i Zoran Uskoković Skole, nekadašnji vođa rakovičkog podzemlja. Uskoković je ubijen tri meseca posle likvidacije Ražnatovića, a utvrđeno je da su u njega pucali pripadnici „zemunskog klana” Sretko Kalinić i Mile Luković, po nalogu Dušana Spasojevića.

Mediji su spekulisali da se Gavrić i Đuričić od 2006. godine kriju u Federaciji BiH.

Željko Ražnatović rođen je 1952. godine u Brežicama, u Sloveniji. Bio je komandant srpskih paravojnih formacija u ratovima na prostorima bivše SFRJ, pripadnik tajnih bezbednosnih službi nekadašnje Jugoslavije, predsednik Stranke srpskog jedinstva, narodni poslanik i vlasnik FK „Obilić”. Zbog oružanih pljački osuđivan je u Belgiji, Holandiji, Švedskoj, Nemačkoj, Austriji, Švajcarskoj i Italiji, a zbog ratnih zločina tražio ga je i Haški tribunal. Bio je na Interpolovoj listi od 10 najtraženijih kriminalaca, bežao je više puta iz zatvora. Zbog „posla” kojim se bavio tečno je govorio engleski, francuski i italijanski jezik, a poznavao je i nemački, švedski i holandski.

Arkan je predvodio akcije dobrovoljaca u rejonu Osijeka i Vukovara, u Lici, Baniji, Kordunu i Dalmaciji, kao i u Istočnoj Bosni. Jedan od njegovih ratnih prijatelja bio je Milorad Ulemek Legija, organizator ubistva premijera Zorana Đinđića.

Ražnatović je bio oženjen folk zvezdom Svetlanom Ražnatović, protiv koje se sada vodi istraga zbog višemilionskih malverzacija prilikom transfera igrača „Obilića”.

D. Čarnić
objavljeno: 15/01/2010

Poslednji komentari

Петар Миловановић | 16/01/2010 13:16

Прича би могла да почне: Родила мајка сина јунака, чувала га, неговала и уместо успаванке читала му јуначке песме о Милошу Обилићу, Краљевић Марку и Бановић Страхињи. Од њега су стрепели сви српски непријатељи, који су годинама кидисали на наш незаштићени народ у Книнској Крајини, Славонији, Босни и на Косову и Метохији. Жељко Ражнатовић Аркан је попут Хајдук Вељка Петровића или Вожда Карађорђа, улетао у непријатељски осињак где год је српски народ био нападнут и у безизлазној ситуацији. Са очајем и тугом слушали смо вести о покољу над србима, а помоћи ниодкуда. Изилазили смо на улице и тргове да некога умолимо да помогне страдалницима. Голобради младићи тражили су да им се подели оружје, па да крену у одбрану срба. Са радошћу би примили вест да се борци Српске добровољачке гарде спремају да пођу на ратиште. Захваљујући њиховом јунаштву и пожртвовању спашени су многи српски животи. Борци Српске добровољачке гарде заслужују признање, јер ситуација није ништа боља но пре десет година!

Veljko  | 18/01/2010 06:35

Stara narodna prica svetom se prepricava!Daj Srbinu
sekiru jednom i drugom i oni ce se pobiti sami.
Zar nije istina?

Paja Patak | 12/03/2010 02:28

Sve osudjene za Arkanovo ubistvo treba pustiti. On je hiljadugodisnja sramota za Srbiju, gora nego bilo koji ratni zlocinac iz II Sv. Rata. Ne treba ni da se podsecamo ponovo na tog bandita. Zahvaljujuci njemu i slicnima Vojska je izgubila kredibilitet i Juga se raspala. Sa svake zaracene strane bio je po jedan Arkan koji je ratovao za bogatstvo narodnim zivotima i sramotom. Da li su ljudi u Srbiji svi poludeli ili sta se to dogadja tamo? Godisnjicu njegovog ubistva treba proslaviti. Ko je tukao izbeglice kod Vukovara i terao ih na front? Ko je mlatio Bosance sto se nedovoljno odlucno tuku sa svojim komsijama Muslimanima? Tigrovi su lovili video rekordere i televizore, zamrzivace, novac i nakit. Jad i beda.