Hronika
Srbija razgovara: Zabrana komentarisanja sudskih postupaka
Đorđević: Novinari su najviše izloženi opasnosti da budu predmet optuženja. – Homen: Obećano nam je da ćemo do 15. januara dobiti zvanično tumačenje ovog člana
Član 336a Krivičnog zakonika (koji glasi: „Ko za vreme trajanja postupka pred sudom, a pre donošenja pravosnažne sudske odluke, u nameri da povredi pretpostavku nevinosti i nezavisnosti suda, daje javne izjave u sredstvima javnog informisanja, kazniće se zatvorom do šest meseci i novčanom kaznom”) izazvao je mnogo polemika u javnosti.
Dok predstavnici medija zabranu komentarisanja sudskih postupaka pre pravosnažnosti presude ocenjuju kao zatvaranja usta novinarima, predstavnici vlasti priznaju da sporni član zakona nije dovoljno precizan, ali da nikako ne ugrožava slobodu medija.
O tome su za „Politiku” govorili Dragoljub Đorđević, predsednik Advokatskekomore Srbije, i Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde.
Politika: Ko je i zbog čega insistirao na donošenju člana 336a i zašto je toliko važan?
Đorđević: To je pitanje za državnog sekretara Ministarstva pravde s obzirom na to da motivi, razlozi i predlozi za donošenje zakonskih članova potiču od resornog ministarstva.
Homen: Možemo u nekim slučajevima da tvrdimo kako su neke sudije bile nespremne, da nisu bile hrabre, ali ne smemo da zanemarimo spoljne pritiske koji su na njih vršeni. Taj pritisak je veliki problem. Posle 5. oktobra 2000. godine pojavili su se mediji koji su na različite načine vršili pritiske na sudije. Ne govorim, naravno, o svim novinama. I danas imate novine koji informacije prenose tako da vrše pritisak na sud ili ih objavljuju zarad finansijskog interesa. Plasiranjem takvih informacija pokušava se, s jedne strane, narušavanje ugleda suda a, s druge, pokušaj da se vođenje postupka okrene tako da ne bude nezavisan i nepristrastan. Setite se da je posle atentata o premijeru Đinđiću pisano kao o kriminalcu, kao vođi organizovane kriminalne grupe. Jedan od poslednjih primera uticaja na sudstvo jeste suđenje Urošu Mišiću, navijaču Crvene zvezde. Ne želim da se mešam u nezavisnost sudstva, ali ispisivanje imena sudije na stadionu i pretnje koje su mu bile upućivane posle prvostepene presude predstavljaju direktan pritisak na sudiju koji je doneo odluku, ali i na Vrhovni sud koji ju je ukinuo. Daću još jedan konkretan primer. Zamenik republičkog tužioca koji je pred VSS trebalo da zastupa optužbu, odnosno državu, iz straha nije smeo da dođe na suđenje uz obrazloženje da ima suprugu i decu. Do toga je dovelo medijsko linčovanje. Sve ti događaji bili su ključni motiv da se uvede član 336a. Ovakva mogućnost predložena je radnoj grupi u kojoj su bile sudije koje su insistirale na tome.
Politika: Da li uvođenje pomenutog člana znači ućutkivanje novinara?
Đorđević: Kada govorimo o ovom članu treba da bude jasno da su novinari oni koji su najviše izloženi eventualnoj opasnosti da budu predmet optuženja. Isto tako moram da kažem da i drugi građani koji, bilo putem medija ili na druge načine upotrebljavaju javnost, mogu da budu optuženi za ovo delo. U vezi sa ovim članom, bitan je stav tužilaštva. To je ono o čemu je generalni sekretar pričao. Tužilaštvo je strogo hijerarhijski uspostavljen organ u okviru koga može da dođe do situacije da stariji tužilac, neposredno nižem kolegi, da obavezna uputstva u vezi s primenom određene odredbe tog člana. Smatram da je ovaj član, na neki način, bio nužan, ali i da je morao da bude preciznije određen. Rekao bih da je ovde propust zakonodavca što je rekao „u nameri da povredi pretpostavku nevinosti, komentariše pre donošenja pravosnažne sudske presude”. Mnogo je drastičniji slučaj komentarisanja pravosnažnih sudskih odluka, naročito ako se radi o nosiocu neke javne funkcije. Bili smo svedoci, ne tako davno, da su određeno nosioci javnih funkcija na nedozvoljen način komentarisali pravosnažne odluke. A, što se tiče novinara, oni svojim izveštavanjem nikada i ni pod kojim uslovima ne smeju u pitanje da dovedu pretpostavku nevinosti. To ne znači da oni ne mogu da se bave činjenicama. Naprotiv, stav suda u Strazburu je da je dužnost novinara da obaveštava javnost, ali u okviru činjenica koje su dopuštene. Naveo bih slučaj iz 1946. ili 1947. godine kada je jedan uticajni gospodin izjavio da je presuda kojom su dvojica špekulanata osuđena na godinu dana zatvora sramna. Posledica njegove priče je da su dvojica okrivljenih osuđena na smrt, a sudija smenjen.
Politika: Gospodine Homen, hajde da prokomentarišemo izjavu zaštitnika građana Saše Jankovića koju je dao na okruglom stolu u organizaciji Udruženja novinara Srbije da je član 336a u stvari zatvaranje usta novinarima i da će on stati iza svakog novinara koji bude osuđen po ovom članu.
Homen: Siguran sam da Janković to nije rekao tim rečima. Uloga zaštitnika građana je jasna i mi ćemo ga, kao Ministarstvo pravde, podržati u odbrani svakog novinara kada dođe do zloupotrebe ovog člana. Između ostalog, Ministarstvo pravde je nadležno i za bezbednost sudija. U poslednje dve godine ubijeno je dvoje sudija. Vrlo je važno pored, da tako kažem, medijske zaštite, da se obezbedi i sva druga u slučajevima kada postoje pretnje. Dužnost cele Srbije je da zaštiti i pruži punu podršku sudijama i tužiocima. Neprihvatljivo je da se ljudi koji su hrabri i koji su kadri da donose odgovarajuće odluke, razvlače po medijima samo zato što korektno i u skladu sa zakonom rade svoj posao.
Politika: U svetu je predstavnicima vlasti i države zabranjeno da komentarišu sudske postupke. Čini se da je u Srbiji potpuno suprotno. Koga u stvari, „cilja” ovaj zakon?
Đorđević: Smešno je reći da pogađa političare. Oni, pod jedan, imaju imunitet, pogotovo za ovakva, „kapitalna” krivična dela. Političar, ako se ne odrekne imuniteta, što će vrlo retko biti slučaj, neće ni odgovarati za ovakva krivična dela. Mi smo u ovom trenutku društvo koje ne može sve da prepusti savesti pojedinca. Nezavisnom pravosuđu veliku štetu mogu da nanesu i veliki centri moći. Bio sam, u više navrata, svedok da su mediji, takozvanim prethodnim linčom određene osobe, stvorile preduslove za nefer suđenje.
Homen: Mislim da meta ovog dela moraju biti političari. Naravno, pitanje imuniteta je pitanje koje može da se postavi. Postoji jedan institut koji je snažniji od imuniteta, a to je pitanje političke odgovornosti. Mislim da i sud i sudije i tužioci i struka uvek treba da se oglase kada ima pritiska. Tu ne sme da bude ustručavanja. Bio sam, nažalost, na skupu na kom su prepričana dva primera, neću reći koja jer su dela zastarela. Na pitanje zašto se to desilo rečeno je da je neko intervenisao. Na pitanje ko je intervenisao, da li je to neko od bivših ministara, oni su mi rekli: „Da”. Rekao sam da shvatam i upitao ih zašto nisu organizovali konferenciju za novinare i rekli: „Taj i taj ministar me je zvao, naredio, insistirao”. Zamislite da danas neko od sudija napravi takvu konferenciju i kaže: „Neko iz sadašnjeg ministarstva je urgirao za predmet”? Pa ja mislim da bi najmanje što bismo mogli da uradimo jeste da podnesemo ostavke, ako ne i da snosimo krivičnu odgovornost. Mora se reći: „Taj i taj me je pozvao, to i to se desilo, na mene je vršen pritisak” i kada se to desi onda ćemo imati pravo nezavisno sudstvo.
Politika: Da li, zaista, mislite da je naše društvo toliko sazrelo da će neko od sudija izaći i reći na primer: „Državni sekretar Homen je vršio pritisak na mene i pretio mi”.
Homen: Znate da je sudije razrešavala Narodna skupština, a ubuduće će to raditi Visoki savet sudstva od jedanaest članova od kojih je sedam sudija. Siguran sam da sudije mogu same da zaštite svoje kolege i da nema u tom smislu uticaja politike. Disciplinski postupak će voditi disciplinski sudija i centar odgovornosti je dat, kao i kontrola, samim sudijama. Suština je bila da se zakonski ograniče nadležnosti izvršne i zakonodavne vlasti. Naravno, moramo da računamo da imamo kvalitetan pravosudni kadar, ali je važno da ostale grane vlasti ne mogu da se mešaju.
Politika: Da li će Ministarstvo pravde zaštiti sudiju koji kaže da je vršen pritisak na njega?
Homen: To je najmanje što možemo da uradimo. U našoj nadležnosti upravo jeste pružanje zaštite i podrške vršiocima pravosudnih funkcija. Ako tako nešto ne bismo uradili, bez obzira na to o kojoj je stranci ili ministru reč, mislim da onda ne bi ni trebalo da radimo ovaj posao.
Đorđević: Znam da je zaštita nuđena advokatima. Kolega Miroslav Todorović je odbio da dobije pratnju koju mu je sud ponudio. Pitanje je da li će sudija smeti da kaže da mu je pretio, na primer, Slobodan Homen. I to je proces, proces sazrevanja svesti kod sudija. Nažalost, zbog situacije koju imamo, sudije imaju činovnički mentalitet. Oni moraju da budu ljudi od integriteta, ljudi kadri da u svakom trenutku stoje iza onoga što rade. Prema tome, razlika od onoga što imamo danas i onoga što očekujemo traži vreme.
Politika: Udruženje novinara Srbije je tražilo izmenu člana 336a ili da se on izbriše. Hoćete li preduzimati nešto tim povodom?
Homen: Suština je da ovaj član ima dobrih strana. Mislim da je pravi korak da prvo dobijemo tumačenje tužilaštva, da vidimo kako će se primenjivati, a nakon toga ćemo organizovati okrugli sto na koji će doći i tužioci i sudije i da se razgovara o tome. Smatram da član treba da ostane, da li ga treba precizirati ili ne, to će pokazati vreme.
Đorđević: Da smo civilizovano društvo kao što nismo, član poput onog 336a ne bi ni bio potreban jer se on podrazumeva kroz sistem našeg zakonodavstva. Međutim, s obzirom na činjenicu da smo u društvu kakvo jesmo, on je potreban. Možda on daje pravo na jedno široko tumačenje i možda bi morao da bude restriktivniji i određeniji, da ostavlja manje prostora za arbitrarnost. U svakom slučaju jasno je da novinari ne smeju vređati ličnost okrivljenog, da ga ne smeju oglašavati krivim pre presude, da ne smeju da stvaraju atmosferu koja će narušavati pravo na fer i pravično suđenje.
Politika: Da se osvrnemo na Zakon o javnom informisanju. Mnogi ga smatraju ućutkivanjem novinara, zameraju mu se brutalno visoke kazne za urednike i novinare, usvojen je po hitnom postupku...
Đorđević: Loš zakon se ne primenjuje! Kraj. Tačka.
Homen: Ne bih hteo da komentarišem zakon, to nije u mojoj nadležnosti, sigurno je da ga je Ministarstvo pravde radilo da bi drugačije izgledao. Naravno, videćemo da li će se i kako primeniti.
Poslednji komentari
Sudski postupak mora biti javan, i upravo njegova javnost je važan uslov za njegovu objektivnost. Objektivno izveštavanje ne znači pritisak na sud, a pretnje i pritisci su krivična dela koja nemaju veze s objektivnim izveštavanjem. S druge strane, bezbednost sudija mora biti obezbeđena - ako pravosudni organi ne smeju da vrše svoju dužnost kako treba, a vidimo iz razgovora da se i to dešava, sva priča o reformi sudstva je mlaćenje prazne slame.
Svako sudjenje je javno,sem ako se ne radi o otkrivanju drzavne i vojne tajne , pa samim tim sudjenje je i tajno.To bi onda znacilo da ni javnost ne bi trebala biti prisutna ,a smim tim onda bi se radile malverzacije u sudu, i kako ce onda javnost biti informisana o toku sudjenja ako ne preko medija.To znaci da je medijima zabranjeno prisustvo na glavnim pretresima,i informisanje o njima.Verovatno posle reizbora sudija i reforme sudstva , mora i ovaj zakon da se donese kako bi rad sudija bio sto dalji od javnosti i kako bi istrazne sudije mogle da probijaju istrazne postupke i za teska dela okrivljeni se branili sa slobode.Tako onda bi se sto manje znalo o radu u sudstvu i javnost bi i gradjanstvo trebalo da ima veliko poverenje u sud i pravdu.Jadan smo mi narod kad ja za ubistvo sina moram istraznom sudiji da ukazem da ne probije istrazni postupak,jer je sudija celih mesec dana pogresio. A sta ce mi posle istraga i sudstvo kad ubice izadju na slobodu.
Ako se zabrani komentarisanje sudjenja,sto znaci da narod nista ne zna o toku nekog procesa , ne znam samo kako onda mogu izricanje presude poceti sa citanjem U IME NARODA,ONDA TREBA I TU DEFINICIJU PROMENITI I CITATI PRESUDU U IME SUDSTVA.








