Hronika
Suđenje osumnjičenima za paljenje džamije počinje 19. aprila
Vrh MUP-a nije dozvolio da se te noći primeni sila i zbog toga se desilo to što se desilo, kaže za naš list Boro Banjac, tadašnji načelnik UBPOK-a
Paljenje Bajrakli džamije u centru Beograda kada je u noći između 17. i 18. marta 2004. godine, pored ostalog, do temelja izgorela i biblioteka sa više od sedam hiljada knjiga velike vrednosti, ni posle šest godina, nije dobilo svoj sudski epilog. Iako je suđenje grupi od 20 okrivljenih pred tadašnjim Prvim opštinskim sudom počelo pre više od godinu dana, postupak će zbog uspostavljanja nove mreže sudova i promene predsednika sudskog veća krenuti ispočetka. Suđenje je zakazano za 19. april kada bi trebalo da budu saslušani okrivljeni.
– Njih 20, čija se imena nalaze na optužnici, odgovaraće pred sudom zbog krivičnog dela učestvovanja u grupi koja je izvršila krivično delo. Optužnica, koju je protiv njih podiglo nekadašnje Prvo opštinsko tužilaštvo u Beogradu, stupila je na pravnu snagu u oktobru 2008. godine, a ubrzo posle toga je zakazan i prvi glavni pretres. Zbog promene predsednika sudskog veća, postupak po zakonu mora da počne ispočetka. Glavni pretres, sudija je bio zakazao za 19. februar ove godine, ali pretres nije održan s obzirom na to da nisu bile ispunjene procesne pretpostavke za njegovo održavanje – objasnila je za „Politiku” Ivana Ramić, sudija i portparol Prvog osnovnog suda u Beogradu.
Incident posle koga su polupani prozori i inventar Bajrakli džamije, a potom i zapaljen objekat, dogodio se kao odgovor na nasilje kojem su bili izloženi Srbi na Kosovu i Metohiji. Demonstranti su tada probili policijski kordon na uglu ulica Kralja Petra i Gospodar Jevremove, a potom provalili u dvorište džamije i zapalili je.
Paljenje Bajrakli džamije bio je povod da Dragan Jočić, tadašnji prvi čovek MUP-a, smeni Milana Obradovića, tadašnjeg načelnika SUP-a Beograd. Kao obrazloženje za Obradovićevu smenu, MUP je naveo da prvi čovek prestoničkog SUP-a „nije upotrebio sve zakonske mere da spreči nasilje”. Prema transkriptima razgovora koji su te noći vođeni na relaciji MUP SUP Beograd, međutim, proizilazi da je upravo Jočić Obradoviću naložio da ne primenjuje silu. Osim Obradovića, ministar je tih dana „sklonio” i Boru Banjca, tadašnjeg načelnika UBPOK-a i Mileta Novakovića, načelnika Uprave kriminalističke policije MUP-a Srbije.
– Vrh MUP-a nije dozvolio da se te noći primeni sila i zbog toga se desilo to što se desilo. Mišljenja sam da je paljenje Bajrakli džamije moglo da se spreči da je odreagovano na pravi način. Ne želim da neko pomisli da sam zagovornik upotrebe sile, čak naprotiv, ali sam siguran da je incident mogao da bude sprečen. Takođe, mislim da se Obradovićeva smena spremala odranije – kaže za naš list Boro Banjac.
Iz pomenutog transkripta, naime, proizilazi da je ministar Jočić lično Obradoviću naredio da „policija ne upotrebljava silu”. Razgovori na ovu temu vođeni su između Jočića, načelnika Resora javne bezbednosti Miroslava Miloševića i Obradovića. Iako je Milošević, tri dana posle paljenja Bajrakli džamije, izjavio da je odmah bilo naređeno da se islamski verski objekat štiti svim sredstvima osim oružjem, iz transkripta razgovora proizilazi suprotno.
Prema trenskriptu, upotreba sile naređena je tek dvadeset minuta posle ponoći, kada je kordon policije bio probijen i kada je nekoliko policajaca već bilo povređeno, dok je Milošević u beogradski SUP stigao tek posle 1.30, kada je požar u džamiji već bio ugašen, a situacija na ulici dovedena pod kontrolu.
Miroslava Derikonjić
---------------------------------------------------
Na optuženičkoj klupi
Na optuženičku klupu Prvog osnovnog suda u Beogradu sešće Stefan Č., Miloš R., Rade R., Nemanja S., Bojan H., Nikola M., Goran M., Boris M., Marko Đ., Jasmin D., Stefan R., Ljubomir S., Dragan M., Aleksandar S., Marko R., Adam N., Vojislav M., Milan M., Uroš J., i Vladan B.
Za krivično delo koje se okrivljenima stavlja na teret zaprećena je kazna od tri meseca do tri godine.
Satnica događanja
23.50 sati – Obradović referiše ministru Jočiću da veća grupa kreće ka džamiji.
Jočić: Ništa, samo da ne pružamo silu.
Obradović: Nećemo.
Jočić: Da pokažemo da štitimo, mada je apsurd, oni nas ubijaju i rade...
Obradović: Da. Toga će biti, ministre, u noći sve više. Mi smo ovde u štabu.
00.10 – Obradović javlja Miloševiću: Šefe, počeli su da gađaju naše ljude kamenicama.
Milošević: Dobro.
00.12 – Obradović ponovo javlja Miloševiću: Šefe, tuku ljude kamenicama. Ne možemo da izdržimo. Pobiće ljude.
Milošević: Jasno, jasno.
00.16 – Obradović javlja Miloševiću: Šefe, imamo dosta povređenih policajaca.
Milošević: Evo, ministar se sa nekom ženom iz vlade obraća javnosti preko TV.
Obradović: Imam puno povređenih ljudi. Ne mogu da štitim objekat živim telima.
Milošević: Ajde, javi se.
00.20 – Milošević javlja Obradoviću: Ministar je odobrio intervenciju.
Obradović odgovara da je kordon policije već probijen, da ima puno povređenih policajaca, da se zakasnilo sa odobrenjem intervencije.
00.25 – Obradović zove generala Gurija, traži pomoć Žandarmerije. Guri odgovara da će poslati četu iz Novog Sada. Žandarmerija u Beograd stiže u 1.30 sati.
00.40 – Obradović telefonom informiše Miloševića da je na VMA odvezeno osam policajaca, od kojih su trojica teško povređena.
01.20 – Milošević zove Obradovića: Jesi li čuo za dojavu da gori kuća potpredsednika vlade Miroljuba Labusa. Vidi to, to je javljeno ministru.
Obradović: Nemamo tu dojavu.
Milošević: Evo, hoće ministar da te čuje.
Jočić Obradoviću: Kako znate i umete, idite tamo i gasite to (odnosi se na Labusov stan koji nije bio ni ugrožen). Ti prvi.
-----------------------------------------------------------
Bajrakli džamija još nije obnovljena
Paljenje Bajrakli džamije nije bilo samo paljenje kamena, to je pokušaj uništenja našeg traga, pokušaj brisanja našeg identiteta i više se to nikome i nigde ne sme dogoditi, rekao je juče reis-ul-ulema Adem Zilkić, na obeležavanju šestogodišnjice od paljenja Bajrakli džamije u Beogradu.
Na obeležavanju šestogodišnjice nemilog događaja, koji se desio u noći posle pogroma srpskog naroda na Kosmetu i uništavanja pravoslavnih svetinja u južnoj srpskoj pokrajini, prisustvovali su predstavnici SPC, Katoličke crkve i jevrejske zajednice.
Kuća Božja je i crkva i džamija i sinagoga i manastir i samostan i u njoj se ljudi uče dobroti, rekao je Leopold Rohmes, vikar Beogradske nadbiskupije. Rabin Isak Asijel kazao je da je tadašnji beogradski muftija Hamdija Jusufspahić, na dan kada se desio martovski pogrom, na sastanku kod ministra vera rekao da će Islamska zajednica pomoći da se porušene pravoslavne svetinje obnove.
– Postali smo glasniji kada smo shvatili da džamija zaista propada i da je potrebno da se skrene pažnja na sam taj događaj, da se mora promeniti odnos prema drugom čoveku, različitom čoveku, prema hramu, bilo kojem. Bajrakli džamija još čeka rekonstrukciju. Urađena je samo fasada i to vrlo šturo, a u unutrašnjosti džamije, osim što je zamenjena stolarija, nikakvih radova nije bilo. Projekat obnove postoji u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika, znam da postoji i dobra volja, ali šta je kočnica da džamija bude i obnovljena, ne znam – kaže Lejla Alomerović, direktorka Kulturno-dobrotvornog društva „Gajret”.
J. B.
Poslednji komentari
Dzamija u Beogradu je isotrijski spomenik SRBIJE i njeno paljenje je za svaku osudu i ne moze se pravdati paljenjem pravoslavnih crkava.
Na zalost mi smo ucili svaciju istoriju srednjeg veka samo nista nismo ucili o isotriji Srbije u periodu od Kosovske bitke do Prvog srpskog ustanka. Da smo ucili znali bi da je naveci broj (11 od 50) Vezira u Otomanskoj vlasti (uloga danasnjih ministara) bio iz nasih krajeva. Ucili bi da je Mehmed Pasa Sokolivic (jedini Veliki vezir koji je bio za zivota 3 sultana)znacajno doprineo gradjenju i usponu Beograda iu srednjem veku. Ucili bi da je Otomanska vlast mnogo ucinila za naseljavanje Srbije (iz crne Gore i Hercegovine); da su "dahije" mahom bili ljudi iz nasih krajeva (skolovani u Istambulu i vracani da organizuju vlast u srbiji)...Ucibli bi o stvarima koje nas spajaju a ne razdvajaju.
A kada će početi suđenje kriminalcima koji zapališe i opljačkaše skupštinu 5. oktobra 2000. godine? Koliko mi je poznato nije donet Zakon o amnestiji za izvršioce ovog teškog krivičnog dela. Šta je sa pljačkašima oružja? Kada će njima početi suđenje? Šta bi sa onima koji su upadali u državne ustanove, preduzeća... Biće da su svi oni "prećutno" amnestirani. Još jedna lepa osobenost Srbije kao pravne države. Malo morgen, što bi rekao pok. Milošević.
Sta se cekalo punih SEST GODINA? Sramota!








