Kultura

Filmska kritika

Mnogo mišića, malo pameti

Film: „Šerlok Holms”, režija: Gaj Riči, uloge: Robert Dauni junior, Džud Lou, Rejčel Mek Adams..., trajanje: 128 minuta, proizvodnja: SAD/Velika Britanija, 2009.

Džud Lou i Robert Dauni junior kao doktor Votson i Šerlok Holms u filmu Gaja Ričija

Da li je ovo triler? Satira, komedija, žanrovska zbrka? Šta god da je „Šerlok Holms” Gaja Ričija, u svakom slučaju nije klasični detektivski film. Njemu je u savremenoj kulturi već odavno mesto samo na televiziji, jer se valjda računa na to da je prosečnog bioskopskog gledaoca 21. veka, više  nemoguće zadovoljiti detektivskim genijalcima, koji komplikovane slučajeve rešavaju razmišljajući u svojim udobnim foteljama.

 Prema tome, zaboravite na to da vam je koliko do skora omiljeni Šerlok bio elegantni, sistematični i uredni Džeremi Bret, a doktor Votson – dobroćudni i lojalni Edvard Hardvik, tandem iz dugovečnog britanskog filmskog serijala, televizijskih adaptacija priča i romana legendarnog ser Artura Konana Dojla.

 Zaboravite i da vam je koliko do juče omiljena priča bila „Liga riđokosih”, roman „Znak četvorice”, a preporučujem i da iz sećanja izbrišete i scene iz „Baskervilskog psa” ili iz provokativnog a elegičnog „Privatnog života Šerloka Holmsa” Bilija Vajldera. Jer, ovo što je sada pred vama više liči na „Betmena i Robina”, „Džejmsa Bonda”, čak i na „Da Vinčijev kod”, nego na bilo šta što ste do sada pročitali i gledali na temu svetski najpoznatijeg izmišljenog detektiva.

 Ovo što danas gledate u bioskopima je tipični akcioni blokbaster holivudske A produkcije, sa adrenalinskim junakom koji pesnicama udara bolje nego pameću. S obzirom da film nosi potpis Džoa Silvera, producenta mega akcionih hitova u kojima je glavni oslonac na pirotehničkim čudesima i specijalnim efektima, nije teško dokučiti zašto novom Holmsu nedostaje inteligencija i britkost naslovnog heroja. Od silne jurnjave, skakanja, penjanja i preskakanja, čak i boks-meča sa lučkim radnicima, pa i uzimanja tečnog kokaina, on nema ni vremena da mnogo misli i pametuje. O Holmsovom maestralnom logičkom zaključivanju da i ne govorimo, jer toga u filmu nema...

 Britanski reditelj Gaj Riči, poznat po stilski efektnim i nasilnim post-tarantinovskim krimićima „Dve čađave dvocevke” i „Sneč”, ali i po braku sa Madonom, sasvim je logičan Silverov izbor za transplataciju viktorijanskog junaka iz 19. veka u svet holivudskih blokbastera 21. veka, toliko bliskog tinejdžerskoj publici odrasloj na kompjuterskim igricama.

 U tom smislu Riči nije zakazao. Njegov „Šerlok Holms” pun je vizuelne ekstravagancije, sve pršti od akcionih prizora – ruše se mostovi, brodogradilišta lete u vazduh, a pošlo mu je za rukom da ubaci i nekoliko hiperkinetičkih scena kojima se već poslužio u svojim predhodnim filmovima. Međutim, estetika filma veoma brzo preuzima primat nad svim ostalim, uključujući i likove i samu priču.

 U viktorijanskom Londonu, koji u Ričijevoj verziji izgleda kao Betmenov Gotam Siti, Šerlok Holms (Robert Dauni junior) i njegov verni saradnik doktor Votson (Džud Lou), treba samo da se razračunaju sa Blekudom (Mark Strong), gospodarom mračnih umetnosti i sila, koji posle vešanja ustaje iz mrtvih i nastavlja talas terora. Šerlok ponovo mora da lovi zlikovca, ali se usput bavi i neočekivanim povratkom bivše ljubavi Ajrin Adler (Rejčel Mek Adams), činjenicom da je verni Votson odlučio da se oženi i napusti ga, ali i nagoveštajem da se okolo „mota” i njegov najveći neprijatelj – profesor Morijarti...

Konfuzna i prenatrpana priča, bez jasnog i zanimljivog zapleta, strukturisana je kao niz nivoa koji glavni junaci treba da „pređu” do konačne pobede. Umesto induktivnog hoda od misterije i zagonetki prema cilju, Holms i Votson rešavaju više fizičke negoli intelektualne zadatke, što vrlo brzo kod gledaoca stvara osećaj dosade.

Robert Dauni junior fizički više liči na Raskoljnikova nego na Holmsa, koji je u njegovoj izvedbi neurotični, bivši ovisnik o narkoticima, sa definisanim bicepsima i tricepsima i šarmom tipa „i đavo može biti simpatičan”. Džud Lou je sjajan glumac, ali mu je uloga tako sročena da je njegov lik ostao „neopredeljen”. Osveženje je pojava lepog lica Rejčel Mek Adam i njenog doživljaja lika Ajrin, pa i muzika Hansa Cimera – violinske varijacije sa ni malo britanskim zvukom, koji podseća na izvedbe francuskih Cigana pridošlih sa Balkana.  

Sve u svemu, „Šerlok Holms” dvojca Silver-Riči je prilično šupalj i krajnje neoriginalan pokušaj modernizacije legendarnog književnog, televizijskog i filmskog junaka. Avaj, u završnim scenama filma nagovešten je i mogući nastavak.

Dubravka Lakić
objavljeno: 11/01/2010

Poslednji komentari

Spumoni White | 26/01/2010 16:30

Film je veoma dobro uradjen , gluma je fenomenalna , vredi pogledati film .

milica doroteja | 26/02/2010 12:00

Fil je zanrovski potpuno nov ,slazem se malo neoubicajen pogled na nama znanog detektiva.Mada se ne slazem sa komentarima,film vredi pogledati.Osvezavajuci prikaz sa Ricijevim potpisom.Sve petice za film!!!!!

Љубитељ филма | 16/03/2010 13:07

,,Њему је у савременој култури већ одавно место само на телевизији, јер се ваљда рачуна на то да је просечног биоскопског гледаоца 21. века, више немогуће задовољити детективским генијалцима, који компликоване случајеве решавају размишљајући у својим удобним фотељама."
Ја се са овим вашим коментаром не бих сложио, јер филмска уметност има право да и старе приче решава на нов начин,а Шерлок Холмс је свакако вечита инспирација филмским редитељима. Овај филм ѕаиста вреди погледати, посебно ако се зна да насловну улогу тумачи Роберт Дауни јуниор, који је својевремно ,,оживео " једног Чаплина, у истоименом филму из 1991. Овај Шерлок је заиста другачији од онога што смо до сада имали прилику да гледамо,али у филму одавно постоји жанр комедија, а то је оно што највише представља читав опус Гај Ричија. Не разумем поређење између Раскољникова и Шерлока,с обзиром да студирам књижевност у Београду.
Једина мана је што се на самом крају заиста наслућује и наставак филма,као што сте и сами рекли.