„Priče da je Goli otok bio srednjovekovno mučilište najobičnija su izmišljotina! Niko to ne može da kaže”, govori Jovo Kapičić (90), nekadašnji narodni heroj u bitkama na Sutjesci i Neretvi, a kasnije visoki državni funkcioner, zamenik šefa jugoslovenske Udbe i jedan od tvoraca Golog otoka.

U nedavno objavljenoj knjizi intervjua „Goli otoci Jova Kapičića”, koju je napisala novinarka Tamara Nikčević, Kapičić govori o prvim danima borbe za novu Jugoslaviju, odnosom sa Josipom Brozom Titom, Aleksandrom Rankovićem, Milovanom Đilasom... sve do iskustva koje je stekao kao ambasador Jugoslavije u Mađarskoj i Švedskoj. Jovo Kapičić otvoreno govori i o svom intimnom životu i velikoj ljubavi koju je gajio prema Davorjanki Paunović, Titovoj nevenčanoj supruzi.

Tamara Nikčević kroz razgovor vodi Jova Kapičića od prvih dana Narodnooslobodilačke borbe, kada je upoznao Davorjanku Paunović.

Ona je od 1942. godine već u vezi sa Titom, sa kojom je Kapičić bio u vezi od 1939. godine, ali ih je rat rastavio.

– Kasnije su mi ljudi prigovarali: „Kako si mu je dao?!” Ljudi, nisam mu je dao. Izabrala ga je – svedoči Jovo Kapičić.

Preživevši golgotu Sutjeske i Neretve, krajem 1944. godine, Jovo Kapičić posle rata, sa 27 godina, dobija čin generala, i postaje drugi čovek savezne Ozne, kasnije Udbe.

– Da se razumijemo: bio sam bog! – kaže Jovo Kapičić. Posle kratkog uposlenja u jugoslovenskoj ambasadi u Parizu, u Beogradu je postavljen za pomoćnika Aleksandra Rankovića, u tom trenutku načelnika Ozne za Jugoslaviju.

– Bio sam zadužen za sve – prenosi Jovo Kapičić. Jedan od glavnih zadataka bilo je hapšenje Draže Mihailovića. Ozna je formirala grupu i likvidirala Mihailovićevu ličnu gardu. Kapičić kaže da ne zna gde je streljan Mihailović, jer je posle hapšenja nadležnost nad četničkim generalom preuzeo srpski ogranak Udbe, na čelu sa Slobodanom Penezićem Krcunom.

Usledila je i rezolucija Informbiroa 1948. godine, a sukob između Staljina i Tita rezultirao je stvaranjem Golog otoka. U razgovoru sa Tamarom Nikčević, Kapičić tvrdi da je kroz Goli otok, koji je posetio tri puta, prošlo 16.000 ljudi.

– Što se Golog otoka tiče, vjerujte mi da spavam spokojan kao beba – kaže Jovo Kapičić. Na konstataciju Tamare Nikčević da postoje svedočanstva o mučenjima na Golom otoku, o čemu govore i dela akademika Dragoslava Mihailovića, Kapičić je uzvratio: „Kakvi ljudi, kakav akademik?! To su lažovi!”

U nastavku razgovora o Golom otoku, Kapičić napominje kako je on najveća žrtva Golog otoka.

– To je plod politike. Do devedesetih godina i pohoda nacifašista Slobodana Miloševića na Crnu Goru, bio sam ugledan čovjek, general, narodni heroj... E, onda sam postao „zločinac” i „upravnik Golog otoka” – veli Kapičić.

Jovo Kapičić o Milovanu Đilasu govori sa poštovanjem. Govoreći o Đilasovom političkom padu, Kapičić kaže da „kada osjete da padate, svi na vas krenu drvljem i kamenjem”.

Jovo Kapičić iznosi i niz pikantnih detalja iz svoje diplomatske karijere. Tako opisuje kako je u Budimpešti stupio u vezu sa neimenovanom Mađaricom. Ona je rodila dečaka, kojeg Kapičić nije priznao, a mađarska policija je zataškala ceo slučaj.

Kapičić u knjizi sa poštovanjem govori o Srbima, tvrdeći da su dobar i čestit narod. Što se tiče raspada Jugoslavije, Kapičić kaže:

– Zahvaljujući srpskom nacionalizmu i Slobodanu Miloševiću, Jugoslavija se raspala u krvi i zločinima. Zapamtite: Srbija je jedina zemlja na planeti koja je zaslužila da je bombarduje Atlantski savez! – procenjuje Jovo Kapičić.

Što se tiče Mila Đukanovića, Kapičić kaže da se crnogorski predsednik pokazao dovoljno mudrim da se vrati sa zlog puta kojim je početkom devedesetih bio krenuo i da se na kraju nađe na prestolu crnogorskih vladara.

Knjiga Tamare Nikčević „Goli otoci Jova Kapičića”, objavljena je u Crnoj Gori u decembru 2009, a od prekjuče se, u izdanju „VBZ Beograd”, može kupiti na kioscima u Srbiji po ceni od 399 dinara.

 -------------------------------------------------------------------

Ko je Jovo Kapičić

Iz Male enciklopedije „Prosvete”: Jovan Kapičić (1919-). Politički radnik, general-major JNA u rezervi. Član KPJ od 1936; 1941. radio na organizovanju ustanka i formiranju oružanih jedinica u Crnoj Gori; tokom NOB bio na raznim vojno-političkim dužnostima. Po oslobođenju član CK SK Crne Gore, član Revizione komisije SKJ, ministar unutrašnjih poslova u Vladi Crne Gore, pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Vlade FNRJ, zatim ambasador u raznim zemljama. Član Saveta federacije. Narodni heroj.