Kultura

38. FEST

Surovost srpske porodice

U takmičarskom programu „Evropa van Evrope”, u konkurenciji za nagradu našeg lista, prikazan novi domaći film „Flešbek” Aleksandra Jankovića

Vladica Milosavljević i Branko Vidaković u sceni iz filma

Drama „Flešbek” Aleksandra Jankovića jedini je domaći predstavnik u takmičarskom programu „Evropa van Evrope”, u kojem se osam filmova takmiči za „Politiku” nagradu „Eritrocit” za najbolji film, koja će biti dodeljena večeras u „Sava centru”, na zatvaranju 38. Festa.

Prema scenariju Duška Premovića, u igranom celovečernjem debiju „Flešbek” reditelj Janković slika tragičnost prihvatanja posledica događaja i života u Srbiji tokom devedesetih godina prošlog veka koji su ostavile dubok trag na prosečnu beogradsku porodicu. Bez moralisanja, opravdanja i krivice, ovaj film slika smeh i suze kao podjednako adekvatne reakcije na okolnosti koje nas tište, i prikazuje pokušaje glavnoj junaka Dušana da, posle odslužene zatvorske kazne, okupi porodicu koja se raspala i zaglibila u dugovanja i zavisnost od alkohola i narkotika.

– Svako zna ličnu tragediju koju je proživeo tokom devedesetih godina. Kao scenaristu, interesovale su me posledice raspada jedne porodice u Beogradu. Nisam želelo da ukazujem na zločince, niti na žrtve, jer su one uvek najnevinije. Nedužnih nema, a nema ni apsolutnih krivaca – smatra scenarista Premović, inače i autor predloška filma „Neko me ipak čeka” Marka Novakovića koji je nagrađivan u zemlji i inostranstvu.

Pored scenariste Premovića koji u „Flešbeku” tumači glavnu ulogu, u filmu igraju: Vladica Milosavljević, Branko Vidaković, Daria Janošević, Boris Komnenić, Irena Mičijević, Slobodan Ćustić i Rastko Janković, sa kojima je reditelj Aleksandar Janković sarađivao „vrlo kreativno i podsticajno, uz zahvalnost na svim naučenim lekcijama”.

– Svaki rediteljski postupak u filmu bio je podređen slovu na papiru scenarija. Uz apsolutno razumevanje sa glumcima u njihovoj igri i odluku da je crno-bela fotografija u filmu najbolji izbor za surovu tematiku „Flešbeka”, želelo sam da atmosfera filma bude sirova – ističe reditelj Janković (32), apsolvent na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti na katedri za filmsko-televizijsku režiju, koji je za kratki igrani film „Tačka” osvojio nekoliko nagrada na domaćim i stranim festivalima.

Njegov kolega sa fakulteta, montažer Rastko Petrović, dodaje da je želja ekipe filma bila da se „sirovost zadrži i da se ne podilazi gledaocima”.

– Svaki montažni rez u filmu „Flešbek” nije rez koji bi trebalo da šokira, već rez koji bi trebalo da poveže dva kadra i radnju – pojašnjava montažer Petrović, inače i jedan od producenata filma.

Direktor fotografije u filmu bio je Igor Šunter, za scenografiju su bile zadužene Irena Kukrić i Ljubica Milanović, kostime je kreirala Mirta Gracin, a kompozitor muzike je Dušan Petrović. Drama „Flešbek” je realizovana u produkciji filmske kuće „Gnezdo”, a podržana je sredstvima Filmskog centra Srbije i Sekretarijata za kulturu grada Beograda.

I. Aranđelović

------------------------------------------------------------

Sazrela svest naroda u Albaniji

U programu „Evropa van Evrope” prikazan je i albanski film „Živ” Artana Minarolija, koji je pre dve godine podržan sredstvima Festovog poslovnog projekta susreta producenata i autora „B2B”. Minarolijev film je drama o krvnoj osveti u Albaniji, o prihvatanju (ne)dela predaka i ukorenjenosti tradicije sa kojom treba da se nose naslednici.

– Film je nastao prema istinitoj priči. Krvne osvete su danas u Albaniji mnogo manje prisutnije, jer je kolektivna svest naroda sazrela, a zemlja je otvorenija i modernija nego ranije – ističe reditelj Minaroli koji je film posvetio grupi od 86 ilegalnih imigrana koji su se utopili u priobalju Italije pokušavajući da pobegnu iz Albanije u martu 1997.

objavljeno: 28/02/2010

Poslednji komentari

n n | 28/02/2010 21:22

@a м: управо тако!

Ivy  | 01/03/2010 01:28

Занима ме, тек онако, зашто су тако ретко у домаћим филмовима јунаци људи који не пију, не дрогирају се, итд. Намерно не користим речи којима се ти људи називају, пошто су за мене пре свега људска бића и не занимају ме етикете. Дакле, не говорим ово зато што осуђујем било кога, већ једино зато што бих јако волела да има много више филмова који говори о људима који живе попут мене, моје породице, пријатеља.. То у најкраћем значи да у најмању руку бар теже да свој живот оплемене духовношћу, добротом, ведрином... Зар постоје само екстремно посрнули људи, породице...? Тако испадне ако човек верује превише ономе и онима који су нам наметнути као друштвена и културна елита. А није тако. Хајде за промену да се бар мало више говори о свестраним, племенитим, обраованим људима и њиховим успонима и падовима. Али, авај, за то је потребан и уметник који би био налик на такву особу. И уз то и искрен, а не тек гласноговорник владајућих монструозних, нечовечних идеологија нашег доба.

Aco  | 05/03/2010 15:57

Naravno da necu trositi vreme na ove filmove, jednostavno ne interesuje me ta tema. Srpske porodice koje ja poznajem nemaju veze sa ovim naslovom - naprotiv.