Kultura
38. FEST
Surovost srpske porodice
U takmičarskom programu „Evropa van Evrope”, u konkurenciji za nagradu našeg lista, prikazan novi domaći film „Flešbek” Aleksandra Jankovića
Drama „Flešbek” Aleksandra Jankovića jedini je domaći predstavnik u takmičarskom programu „Evropa van Evrope”, u kojem se osam filmova takmiči za „Politiku” nagradu „Eritrocit” za najbolji film, koja će biti dodeljena večeras u „Sava centru”, na zatvaranju 38. Festa.
Prema scenariju Duška Premovića, u igranom celovečernjem debiju „Flešbek” reditelj Janković slika tragičnost prihvatanja posledica događaja i života u Srbiji tokom devedesetih godina prošlog veka koji su ostavile dubok trag na prosečnu beogradsku porodicu. Bez moralisanja, opravdanja i krivice, ovaj film slika smeh i suze kao podjednako adekvatne reakcije na okolnosti koje nas tište, i prikazuje pokušaje glavnoj junaka Dušana da, posle odslužene zatvorske kazne, okupi porodicu koja se raspala i zaglibila u dugovanja i zavisnost od alkohola i narkotika.
– Svako zna ličnu tragediju koju je proživeo tokom devedesetih godina. Kao scenaristu, interesovale su me posledice raspada jedne porodice u Beogradu. Nisam želelo da ukazujem na zločince, niti na žrtve, jer su one uvek najnevinije. Nedužnih nema, a nema ni apsolutnih krivaca – smatra scenarista Premović, inače i autor predloška filma „Neko me ipak čeka” Marka Novakovića koji je nagrađivan u zemlji i inostranstvu.
Pored scenariste Premovića koji u „Flešbeku” tumači glavnu ulogu, u filmu igraju: Vladica Milosavljević, Branko Vidaković, Daria Janošević, Boris Komnenić, Irena Mičijević, Slobodan Ćustić i Rastko Janković, sa kojima je reditelj Aleksandar Janković sarađivao „vrlo kreativno i podsticajno, uz zahvalnost na svim naučenim lekcijama”.
– Svaki rediteljski postupak u filmu bio je podređen slovu na papiru scenarija. Uz apsolutno razumevanje sa glumcima u njihovoj igri i odluku da je crno-bela fotografija u filmu najbolji izbor za surovu tematiku „Flešbeka”, želelo sam da atmosfera filma bude sirova – ističe reditelj Janković (32), apsolvent na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti na katedri za filmsko-televizijsku režiju, koji je za kratki igrani film „Tačka” osvojio nekoliko nagrada na domaćim i stranim festivalima.
Njegov kolega sa fakulteta, montažer Rastko Petrović, dodaje da je želja ekipe filma bila da se „sirovost zadrži i da se ne podilazi gledaocima”.
– Svaki montažni rez u filmu „Flešbek” nije rez koji bi trebalo da šokira, već rez koji bi trebalo da poveže dva kadra i radnju – pojašnjava montažer Petrović, inače i jedan od producenata filma.
Direktor fotografije u filmu bio je Igor Šunter, za scenografiju su bile zadužene Irena Kukrić i Ljubica Milanović, kostime je kreirala Mirta Gracin, a kompozitor muzike je Dušan Petrović. Drama „Flešbek” je realizovana u produkciji filmske kuće „Gnezdo”, a podržana je sredstvima Filmskog centra Srbije i Sekretarijata za kulturu grada Beograda.
I. Aranđelović
------------------------------------------------------------
Sazrela svest naroda u Albaniji
U programu „Evropa van Evrope” prikazan je i albanski film „Živ” Artana Minarolija, koji je pre dve godine podržan sredstvima Festovog poslovnog projekta susreta producenata i autora „B2B”. Minarolijev film je drama o krvnoj osveti u Albaniji, o prihvatanju (ne)dela predaka i ukorenjenosti tradicije sa kojom treba da se nose naslednici.
– Film je nastao prema istinitoj priči. Krvne osvete su danas u Albaniji mnogo manje prisutnije, jer je kolektivna svest naroda sazrela, a zemlja je otvorenija i modernija nego ranije – ističe reditelj Minaroli koji je film posvetio grupi od 86 ilegalnih imigrana koji su se utopili u priobalju Italije pokušavajući da pobegnu iz Albanije u martu 1997.
Poslednji komentari
@a м: управо тако!
Занима ме, тек онако, зашто су тако ретко у домаћим филмовима јунаци људи који не пију, не дрогирају се, итд. Намерно не користим речи којима се ти људи називају, пошто су за мене пре свега људска бића и не занимају ме етикете. Дакле, не говорим ово зато што осуђујем било кога, већ једино зато што бих јако волела да има много више филмова који говори о људима који живе попут мене, моје породице, пријатеља.. То у најкраћем значи да у најмању руку бар теже да свој живот оплемене духовношћу, добротом, ведрином... Зар постоје само екстремно посрнули људи, породице...? Тако испадне ако човек верује превише ономе и онима који су нам наметнути као друштвена и културна елита. А није тако. Хајде за промену да се бар мало више говори о свестраним, племенитим, обраованим људима и њиховим успонима и падовима. Али, авај, за то је потребан и уметник који би био налик на такву особу. И уз то и искрен, а не тек гласноговорник владајућих монструозних, нечовечних идеологија нашег доба.
Naravno da necu trositi vreme na ove filmove, jednostavno ne interesuje me ta tema. Srpske porodice koje ja poznajem nemaju veze sa ovim naslovom - naprotiv.









