Kulturni dodatak
Naša knjiga u svetu
Buđenje ranog proleća, u Lajpcigu
Na međunarodnom književnom sajmu u ovom gradu iduće nedelje učestvuje preko 2100 izlagača i oko 1500 autora iz Nemačke i sveta, među njima i „reprezentacija” Srbije, pod sloganom „Srbija na vidiku“, u okviru trogodišnjeg projekta za koji će Ministarstvo kulture izdvojiti 400.000 evra
Izdaleka liči na knjigu sa šajkačom, ali nije. Logo sa dve raskriljene knjige krasiće sve materijale i „dresove” ekipe Srbije koja će iduće nedelje, od 17. do 21.marta, na Sajmu knjigau Lajpcigu predstavljati domaću izdavačku produkciju.
Lajpciški sajam je večiti rival frankfurtskom: pa ako mu i ne može parirati veličinom – u Lajpcigu se svake godine okuplja preko 2100 izlagača iz četrdesetak zemalja, 1500 autora iz Nemačke i sveta, sa manje od 150.000posetilaca – može po drevnosti. Osnovan u 15. veku, stariji je čak i od pola milenijuma starog Frankfurtskog sajma, i nije strogo trgovački. Po naglašeno kulturnoj misiji i okrenutosti publici, više podseća, recimo, na Beogradski sajam knjiga.
Pisci na groblju, i u zoo-vrtu
Lajpciška smotra knjiga odvajkada je bila mesto neposrednog susretanja pisaca i čitalaca. „Jedno veliko književno veče”, što reče njegov česti gost, Dragan Velikić. U vreme sajma knjiga u ovom gradiću svake godine se dešava najveći evropski književni festival „Lajpcig čita”, sa preko 1900 događaja, kojima Lajpcig, tradicionalno,najavljuje buđenje ranog proleća. I ne samo na sajmu već i u knjižarama, bibliotekama, fakultetskim aulama, na bazenima, u zoo-vrtu, frizerskim salonima, pa čak i na grobljima!
Da je Ministarstvo kulture ozbiljno shvatilo šansu Srbije da ove i tokom naredne dve godine sistematski predstavi svoju književnost i autore na lajpciškom sajmu – dogodine će Srbija, i zvanično biti zemlja „počasni gost” – svedoči cifra od 400.000 evra koju je Vlada Srbije izdvojila za trogodišnji projekat prodora srpske književnosti na nemačko tržište. Po tome je knjiga, posle filma, finansijski najviše pomognuta oblast kulture od strane države. Primera radi – spomenimo da je Hrvatska za svoj nastup „počasnog gosta” u Lajpcigu 2008. dala 160.000 evra, a već sledeće godine je svotu prepolovila.
Po rečima Zorana Hamovića, savetnika u Ministarstvu i potpredsednika Programskog odbora za predstavljanje Srbije u Lajpcigu (u kojem su još Vida Ognjenović, predsednik, Vladislav Bajac, Laslo Vegel, Sreten Ugričić, Radoslav Petković i Vlada Kopicl), nastup srpskih autora i knjiga u Lajpcigu je mesto susretanja sa kojeg će se mreža komunikacije naše literature sa nemačkim tržištem koncentrično širiti, a čvorišne tačke biće i slavističke katedre u toj zemlji i Austriji. Na njima će,uz pomoć Ministarstva kulture,biti održavane promocije knjiga naših autora koje u međuvremenu budu objavljene na nemačkom. Nemačko tržište, sa oko 80.000 naslova godišnje, desetostruko je veće od našeg. A ukupna srpska godišnja produkcija knjiga, ravna je samo broju godišnje prevedenih naslova u Nemačkoj!
Cilj Ministarstva kulture, nakon nedavnog potpisivanja memoranduma o saradnji između ministra Nebojše Bradića i Olivera Cilea, direktora Lajpciškog sajma, jeste da se uspostavi stalna komunikacija i omogući sistematsko prevođenje najboljih dela savremene, „mlađe” srpske književnosti na nemački. Hamović prognozira da bi, za početak, bilo optimalno ako bi se do našeg gala-nastupa 2011, uz potporu već postojećeg fonda Ministarstva, najbolji nemački i austrijski izdavači stimulisali novčanim sredstvima da prevedu barem tridesetak novih srpskih književnih dela na nemački. Domaćini očekuju da će narednih nekolikogodina u Nemačkoj biti objavljeno 50-60 novih prevoda srpskih dela na nemački, pa i više.
Oko 40 autora biće predstavljeno samo ove godine na Lajpciškom sajmu, što lično, što u specijalno izrađenom katalogu na tri jezika. Dogodine, ta bi prezentacija mogla da obuhvati čak stotinak srpskih pisaca, nada se Hamović.
„Odbor ne pravi selekciju, već preporučuje i nudi određena imena, dok nemački izdavači slobodno biraju koja će dela prevoditi sa i mimo tog spiska. Ministarstvo kulture poštovaće njihov izbor”, dodaje on.
Organizatori našeg nastupa u Lajpcigu planiraju da angažuju Alidu Bremer, slavistkinju, prevodioca i agenta, rodom iz Splita, i Đerđa Daloša, mađarskog istoričara i publicistu, koji žive u Nemačkoj, kao „lobiste“. I Bremerova i Daloš (kome će u sredu, na svečanom otvaranju, biti uručena ovogodišnja Međunarodna nagrada lajpciškog sajma za evropsko razumevanje) već su pružili znatnu pomoć Hrvatima prilikom njihovih „partnerskih“ nastupa na Lajpciškom sajmu.
Poučeni, možda i tenzijama oko organizovanja hrvatskog nastupa – uz zvaničnu „selektorku” Alidu Bremer, udarne godine hrvatskog nastupa Nenad Popović iz „Durijea” je u Lajpcig vodio „alternativnu” grupu pisaca a već sledeće godine Popović i Bremerova su zamenili uloge – organizatori našeg partnerstva na sajmovima u Lajpcigu pažljivo izbegavaju reč „selektor“. I naglašavaju da će članovi Programskog odbora u Lajpcigu pre svega zastupati kolege, a ne sebe lično. Štand Srbije ove godine zapremaće oko 40 kvadratnih metara, decentnog dizajna, a čak četvorostruko više imaće 2011.
Balkanska i argentinska noć
Desetak gostiju iz Srbije odleteće iduće nedelje u Lajpcig – među njima i Vladimir Arsenijević, Laslo Blašković, Mirjana Novaković, Vladimir Pištalo… Nemački domaćini i ove i iduće godine „forsiraće” uglavnom mlađe autore sa našeg prostora – ove godine, tako, već su u svoje ime, kao goste sajma pozvali neke od njih: Sašu Ilića i Sašu Ćirića iz grupe „Beton”, te Gorana Samardžića, Enesa Halilovića, Srđana Papića i Vuleta Žurića. Njihovom generacijskom kolegi Vladimiru Kecmanoviću, na primer, već se na nemački prevodi roman „Top je bio vreo”.
U trojezičnom katalogu savremene srpske književnosti koji je Ministarstvo kulture spremilo za Lajpcig 2010. našlo se četrdesetak imena savremene srpske književnosti: Miodrag Pavlović, Dragoslav Mihailović, Ljubomir Simović, Svetlana Velmar Janković, Matija Bećković, Bora Radović, Duško Kovačević, Miodrag Maksimović, Novica Tadić, Radmila Lazić, Svetislav Basara, Srđan Valjarević, Slobodan Zubanović, Vida Ognjenović, Laslo Vegel, Duško Novaković, Radoslav Petković, David Albahari, Vladislav Bajac, Vasa Pavković, Milovan Marčetić, Milan Đorđević, Dragan Velikić, Mihajlo Pantić, Gordana Ćirjanić, Mileta Prodanović, Vladimir Pištalo, Goran Petrović, Vojislav Karanović, Sreten Ugričić, Saša Jelenković, Aleksandar Gatalica, Vladimir Tasić, Vladimir Arsenijević, Laslo Blašković, Mirjana Novaković, Vladimir Kopicl, Biljana Srbljanović i Gojko Božović.
Posebna brošura predstaviće sadržaj i kalendar najvažnijih međunarodnih književnih manifestacija, kolonija i smotri u Srbiji. U junu grupa nemačkih novinara dolazi u Srbiju da upozna njeno savremeno stvaralaštvo i pisce. Posebno mesto u predstavljanju srpske književnosti u Lajpcigu 2011. imaće obeležavanje 50. godišnjice dodele Nobelove nagrade Ivi Andriću, uz objavljivanje njegovih odabranih dela na nemačkom, među kojima i njegove doktorske disertacije.
Na Lajpciškom sajmu biće predstavljena muzička izdanja najuglednijih nemačkih i evropskih izdavača, uz brojne muzičke resitale. Audio knjiga biće promovisana maratonskim čitanjima sa radio prenosima. Svake večeri poetske recitale držaće pesnici iz Argentine.
Naši autori biće istaknuti učesnici u svim nastupima pisaca iz jugoistočne Evrope, čiji će vrhunac biti „Balkanska noć” u subotu uveče. Nastupiće učesnici „Kikinda šort” festivala, Goran Samardžić, Vule Žurić, Srđan Papić, Saša Ilić, Vladislav Bajac, uz autore iz okruženja, Georgi Gospodinova i Jetona Neziraja.
Imena dobitnika priznanja Lajpciškog sajma za najbolje nemačke knjige fikcije, publicistike i prevode u iznosu od po 45.000 evra biće objavljena 18. marta. Šest evropskih pisaca govoriće na temu „Kriza! Kakva kriza?”
------------------------------------------------------------------
Srpski Faust je spreman, šta ima da kaže?
Promocija srpske književnosti u Lajpcigu i na nemačkom prostoru odvijaće se pod sloganom „Srbija na vidiku”. Sreten Ugričić, u predgovoru katalogu, objašnjava da Srbija od 1999. proživljava nulte godine: „Pisci Srbije preuzeli su faustovsko žezlo, limeni doboš, trulež Danske, mrtve i zle duše…” I dodaje: „Srpski Faust ne razlikuje se od ostalih evropskih Fausta, prodao je dušu đavolu, tako da je sada spreman da stvara relevantnu umetnost… Cena za to bila je najviša i strašna, ali Srbija ne može nazad. Ona sada dolazi, na vidiku je. Šta ima da kaže?”
Poslednji komentari
U potpunosti podrzavam Gojka! Aforizam moze da napise svako! To pisu samo oni koji nemaju znanja da pisu pesme i romane. To sto su aforisticari usli u tamo neke antologije, ne znaci da to vredi! U svet treba slati samo lepu knjizevnost, a ne ovo sto ruzi i kudi... Po meni, pesnici su najbolje sto imamo!
Nadam se da će na Sajmu knjiga u Lajpcigu biti izložena Antologija srpskog aforizma koju priprema gospodin Aleksandar Baljak. Srpski aforizam je zaslužio da bude predstavljen na ovoj velikoj manifestaciji kulture i duha. Kvalitet treba staviti iznad protežiranja književnih grupa i lobija. Takođe, treba sprečiti manipulacije u našoj kulturi i književnosti zarad ostvarivanja sitnih (i krupnih) interesa, pa svetskoj javnosti predstaviti zaista ono što vredi, a aforizam je sigurno nešto čega naša književna javnost ne treba da se stidi! Naprotiv... Vidimo se u Lajpcigu!
S poštovanjem
satiričar Ninus Nestorović
Da li su zaista svi srpski pisci prodali dusu djavolu_
Mozda gospodin Ugricic gresi.









