Magazin
Iz ugla psihologa
Nijedan dan bez serije
Na svim kontinentima ove telenovele su u vrhu gledanosti. U Venecueli su gledateljke čak jednom prilikom izašle na ulicu da protestuju protiv muža koji je varao ženu u jednoj seriji. Zašto ih volimo, ili bar većina?
Kako su telenovele osvojile svet? Sentimentalnošću, pre svega. U centru zapleta je mladi par koji se zaljubljuje na prvi pogled, ali njihova ljubav ne može odmah da se ostvari. Na putu ka njihovoj sreći stoje brojne prepreke i neprihvatanje sredine (devojka je obično iz siromašne porodice ili je siroče, a momak iz bogate), ali se najčešće poslednja epizoda završava venčanjem. Osim zaljubljenog para, u zaplet su uključene i ličnosti u potrazi za nestalim članom porodice (najčešće ili roditelj ili dete), sluge (saradnici ili spletkaroši), članovi porodice koji nekog žele da prevare u vezi sa nasleđem, pobožna komšinica ili rođaka, lik sveštenika, u nekima je i gatara, a ponekad „zaluta” i duh pokojnika...
Gledaju svoj život
Popularnost ovih serija je izuzetna. U Venecueli su, kako je svojevremeno preneo britanski kanal Bi-Bi-Si, žene izašle na ulicu da protestuju protiv muža koji je varao ženu u jednoj seriji. Scenarista serije planirao je da žena oprosti mužu prevaru u poslednjoj epizodi, ali je nakon pretnji pobunjenih gledateljki izmenio scenario i „dozvolio” junakinji da se razvede.
Neki danas vide telenovele i kao sredstvo za socijalne promene. Brazilske serije su specifične jer se u njima pominju mnoge kontroverzne teme (homoseksualnost, drogiranje, kloniranje, ljubav između hrišćanina i muslimanke…). Serija „Porodične veze” (emitovana i kod nas), u kojoj je jednoj od junakinja bilo potrebno presaditi koštanu srž, promenila je stav nacije prema ovoj transplantaciji što je rezultiralo i drastičnim povećanjem broja davalaca.
– Za gledaoce, telenovela je kao njihov život – kontinuirani proces koji stvara osećaj pripadnosti i identiteta. Psihološki posmatrano, ove serije se mogu objasniti kao jedan od mehanizama odbrane od surove životne realnosti i teškoća koje imamo u svakodnevici. Gledaoci, najčešće žene, imaju mogućnosti da pet puta nedeljno pobegnu u bajkoviti svet gde se stalno dešavaju čuda lepote, dobrote i pravde. Taj svet nam pomaže da zaboravimo na naše muke, strahove, lične dileme i da se prepustimo maštanju o ljubavnoj priči. One su pravi melem za našu dušu jer se u njima sirotice udaju za bogataše, krivce uvek stigne zaslužena kazna, a ljubav trijumfuje uprkos svim preprekama – kaže Ljiljana Filipović, psiholog i porodični terapeut.
– Telenovele se uvek završavaju hepiendom, odnosno svako na kraju dobije ono što je zaslužio. Gledaoci žele da veruju da je sve to moguće i te im serije potkrepljuju nadu da će se možda i njima u životu nešto slično dogoditi. Međutim, bajke se i u životu događaju, ali izuzetno retko – naglašava naša sagovornica.
Plaču sa svojim junacima
Istovremeno, uživljavajući se u sudbine junaka koje su ponekad i tragične, gledaoci doživljavaju i svojevrsnu katarzu. Poistovećujući se sa likovima u svakoj novoj epizodi i saosećajući sa njima, raduju se zajedno sa svojim junacima, tuguju, strepe i plačući se oslobađaju sopstvenih neprijatnih osećanja.
Zašto nam je još potrebna ova identifikacija? Kada se već ništa značajno ne događa u našem životu, gledajući seriju dobijamo mogućnost da učestvujući u životu svojih junaka ublažimo monotoniju sopstvenog života.
Ko su ljubitelji ovih serija? Žene najviše u njima uživaju jer dobiju teme za razgovore sa susedima i prijateljima. Usamljeni posredstvom ovih živopisnih serija prevazilaze nedostatak socijalnih kontakata i lakše podnose samoću.
– Životne priče glavnih junaka su slične našoj svakodnevici bez obzira na to gde su snimljene. U njima su zastupljene norme tradicionalnog patrijarhalnog društva. Zahvaljujući tome naši gledaoci neretko dobiju iluzornu satisfakciju za nepravde koje su učinjene njima ili njihovim najbližima. U serijama su i deca poslušna, budući da su tradicionalno vaspitana da poštuju sve autoritete, u porodici, školi, na ulici, naročito starije osobe – navodi Ljiljana Filipović.
– Telenovele idealizuju život: svi su lepi, lepo odeveni, u prijatnom ambijentu, čak i kada su siromašni besprekorno su čisti, umiveni, dostojanstveni i ne pate od zavisti prema onima koji su bogati. Gordo nose svoje siromaštvo, zato nije sramota biti siromašan. Nasuprot tome, negativni junaci su zli, podmukli, beskrupulozni, agresivni i spremni na sve da bi postigli svoje ciljeve. Kroz tu dihotomiju likova gledaoci navijaju za pozitivne junake, daju im podršku, a sve to podseća na iskonsku borbu dobra i zla – ističe naša sagovornica.
Vera Bošković
---------------------------------------------
Iz Latinske Amerike u svet
Prema nekim listama gledanosti, više od dve milijarde ljudi stalno ili povremeno gleda neku telenovelu. Inače, reč „telenovela” potiče od reči „televizija“ i „roman“, odnosno predstavlja televizijski roman u više desetina epizoda. Za njih se koristi i termin „španske serije” jer su nastale na španskom govornom području Latinske Amerike, ali budući da je i Brazil među najvećim proizvođačima, tu su i serije na portugalskom jeziku. Interesantno je da je prva telenovela i snimljena u Brazilu davne 1950. godine, pod dirljivim nazivom „Tvoj život pripada meni”.






