Moja kuća
Milenijumi istorije, umetnosti i kulture
Zemlja poznata po dobrim vinima, muzici, jelima, dizajnu i fudbalu, podignuta na temeljima nekadašnjeg Rimskog carstva, predstavlja „živu umetničku galeriju” u kojoj se nalazi više od 50 odsto ukupne svetske baštine.
Tokom tri hiljade godina bogate kulturne istorije, Italija je bila centar mnogih pravaca evropske umetnosti, a prestonica Italije, Rim, vekovima je bio politički i kulturni centar Zapadne civilizacije.
Današnja Italija, podeljena je na 20 pokrajina od kojih je pet autonomno. Spada među najrazvijenije zemlje sveta.
Proces modernizacije i industrijalizacije sredinom 20. veka uslovio je promenu društvenih običaja i svakodnevnog života u Italiji.
Veliki broj stanovnika naselio je industrijske gradove poput Milana, Torina i Đenove, a nacija se transformisala od pretežno tradicionalnog društva zasnovanog na poljoprivrednoj proizvodnji u jedno od najmodernijih i industrijski najrazvijenijih.
Italijani slove za narod istančanog ukusa i rafiniranog stila. Odevanje, izbor hrane i restorana, vrsta rekreacije i automobila najbolji su pokazatelj bogatstva i socijalnog statusa.
Razlika između bogatih i siromašnih ogleda se i u odabiru mesta stanovanja. Dok siromašniji žive u stanovima u gradu ili na periferiji, bogatiji uglavnom žive u (porodičnim) kućama i vilama.
Kuće su oduvek bile centar društvenog života Italijana i služile su za opuštanje, uživanje i porodična okupljanja. Budući da veoma poštuju tradiciju i porodične uspomene često kombinuju nameštaj koji je pripadao prethodnim generacijama uklapajući ga sa novim i drugačijim stilovima.
Kako je Italija jedan od najvećih i najpoznatijih svetskih proizvođača nameštaja, kuhinja i keramike ne čudi što se životni prostor uređuje uglavnom domaćim proizvodima. Veoma je prisutan nameštaj od kože, a na podovima dominiraju pločice od terakote ili keramike.
Oni bogatiji koriste pločice i druge elemente sa potpisom poznatih dizajnera poput Versaćea, D&G i Valentina. Tepisi i podovi koji se prostiru preko cele prostorije su prava retkost, s obzirom da ih Italijani smatraju nepraktičnim za održavanje, izazivačima brojnih alergija i veoma nezdravim za život, a uobičajeni aksesoar čine slike i fotografije iz porodičnog života.
Biljana Anđelković, antropolog






