Pogledi sa strane
Vladimir Kecmanović
Film je vesela knjiga koja se peva
Da se ne lažemo – postojanje besprekornih kriterijuma i njihova dosledna primena nisu mogući ni u jednom vremenu i ni na jednom mestu. Ali, mi smo ga – danas i ovde – baš preterali.
Razloga zašto smo otišli tako daleko ima bezbroj. Mnogi su nam poznati. Nekih, verovatno, ni sami nismo svesni. Posledice su tragikomične.
Mrak je gust i težak. Ne vidi se svetlost na kraju tunela.
Kako je u ostalim oblastima, tako je i u umetnosti.
Ako i ne znamo šta vredi, znamo šta sigurno ne vredi. Ali se pravimo da ne znamo. I stvari koje ne vrede se na kulturnoj sceni, u najmanju ruku, tretiraju jednako kao one za koje da li vrede ili ne vrede u najmanju ruku nismo sigurni.
Ako i ne znamo ko je za vrednovanje određene umetnosti valjan arbitar, dobro znamo ko je potpuni šalabajzer. Ali se pravimo blesavi. To je veština koju smo vekovima vežbali, pa je koristimo rutinski i sa lakoćom.
Zgodna osobina diletanata je ta što je njihova nestručnost široko primenjiva. Na primer: ako neko ne zna da procenjuje vrednost filmske umetnosti, a uprkos tome mu je dato da je procenjuje, onda ne postoji nijedna prepreka da mu se omogući da sa jednakom upućenošću procenjuje i književnost. A zašto ne i pozorišnu umetnost, koja je i filmu i književnosti srodna. O tumačenju šireg kulturnog konteksta da i ne govorimo...
Diletante je moguće podeliti na dve grupe: sklone kompromisu i beskompromisne.
Beskompromisne beskompromisnost prilično limitira. Oni se udružuju sa jednako beskompromisnim i jednako beslovesnim istomišljenicima, pljuju onošto im –najčešće iz razloga koji sa suštinom umetnosti nemaju ama baš nikakve veze – nije po volji, i glasno protestuju. Napadima na sve i svakoga sami sebi onemogućuju širi uticaj. Na tome se, najčešće, njihovo učešće u kulturnom životu završava.
Diletanti skloni kompromisima su, međutim, nepobedivi. Zgodni su za dilovanja i lobiranja, muvanja i spletkarenja. Dakle: stručnjaci su za kulturnu politiku. Vešto predsedavaju raznoraznim komisijama i žirijima. Mudro određuju koje su najbolje knjige. Do detalja su upućeni u odnose moći kada dodeljuju filmske i pozorišne nagrade...
Za najizrazitijeg predstavnika navedene grupe još uvek nije dokazano da je birao najbolju baletsku predstavu.
Ali, uprkos godinama, čovek je u snazi. Još uvek nije kasno.
Poslednji komentari
Dokazujemo da se integrisemo u Evropu, na primer u francuskoj imate takozvane "nove filozofe" ( bas i nisu novi jer fenomen postoji od kraja 70-tih) koji imaju misljenje o svemu i kompetenost skoro u nicemu. Moravia je pisao " Konformistu", Bertoluci snimio film, a mi dalje zivimo u epohi " kako sam sistematski unisten od idiota", neophodnih iluzija i fabrikovanja misljenja.
Нико да погоди на кога то мисли г. Кецмановић, а ево ја шаљем моју критику за "Српски филм" страве у ушжаса у коментару који следи,па нека господин процени где ће да ме сврста.
Земље у транзицији су под инерцијом силе која је дејствовала пола века у затвореном систему СССР-а и социјализму СФРЈ.Жудели смо за Западом,па сада када уводимо тај систем који упрово доживљава колапс,док људство одумире трчећи да себи угоде,по било којој цени:похлепни и„успешни“да имају и своје авионе, милијарде,па макар зарађивали продајом оружја,плаћањем за убијање масовно или појединачно,док у исто време се повећава број сиромашних и бедних;"неспособни" постају жртве - продају своје тело похотнима и похлепнима да би имали пара за дрогу,ретко да би прехранили своје грешком рођено дете;неки нечасни појављује се као књигописци (Ден Браун и дружина),новинари,уредници тв станица,сценаристи и режисери ПОМАЖУ,условно речено, девијантне који владају светом,пишући,говорећи или снимајући филмове са монструозним сценама да би ЗАСТРАШИЛИ,слабе а добре људе,скромних прохтева,но, ојађене и понижене од похлепних,да не траже и очекују више од живота: „ЈЕЛ ВИДИТЕ ШТА МОЖЕ ДА ВАС СНАЂЕ!






