Pogledi sa strane

Raša Popov

Kriza škola skromnosti

Verovao sam da se Švajcarska, kao svetski bankar i kao bogata industrijska zemlja precizne mehanike, neće uznemiriti objavom svetske „finansijske“ krize. Međutim. saznajem da je u hotelijerstvu alpske republike izveden jedan radikalni rez: stvoren je hotel nulte kategorije!

To je hotel u gradu Zevelenu, sveže je osnovan kao direktna reakcija štedljivih Švajcaraca na svetsku krizu. Pošto je kriza, rezonovao je osnivač ovoga hotela, sve manje će biti građana koji hoće da noće za sto ili hiljadu evra. Švajcarac van krize je štedljiv čovek, a Švajcarac u krizi pristaje da ide u hotel koji je, da bi bio jeftin, smešten u jedno atomsko sklonište, duboko pod zemljom, a u vreme hladnog rata.

U toj betonskoj katakombi hotelske sobe nemaju prozora, nego tokom čitavog dana i noći radi snažna ventilacija. Da ne bi ta buka ometala spavače, oni, čim se prijave na portirnicu, dobijaju čepove za uši. Kad legnu pod čaršav i ćebeta, zataknu čepove u ušne kanale, i s lakoćom se zaspi.

Sada jejoš zima, i svako od nas zamišlja da su sobe pod betonom snabdevene moćnim električnim ili kakvim drugim grejalicama. Ništa pogrešnije. Švajcarska nije bogata da se razbacuje strujom, a osim toga vlasnik hotela nulte kategorije ne bi mogao da ispuni prvi svoj cilj, a taj je – niska cena, od šest funti sterlinga za noćenje. Da bi se spavači kako-tako zgrejali, po hodnicima na štrikovima duž zida osoblje okači gumene termofore. Ko je iole zimogrožljiv sam skida termofor sa štrika i nosi ga u krevet. Znam iz iskustva da je najvažnije zgrejati noge. Kad si njih ugrejao, onda možeš termofor kao kučence da prigrliš i da greješ i gornji deo tela.

Bunkeri u ovom hotelu u gradiću blizu Ciriha opremljeni su vojničkim nameštajem. Ali ako hoće „luksuznu“ sobu, spavač može da doplati jedanaest funti ekstra, pa će dobiti stilski nameštaj iz jednog hotela koji je u krizi propao.

Dobijaš i sobne papuče, da ne bi bos čepao po ledenom betonskom podu. A za odlazak pod topli jutarnji tuš gosti vuku slamku, pa kome se posreći taj se i istušira.

Da li je taj spoljni svet, koji rađa neverovatne oblike luksuza i potrošačke manije, pribegao otvaranju hotela nulte kategorije iz neke šege? Ne. Taj svet smatra prvim zakonom mišljenja – trezvenost i realističko suočavanje sa stvarnošću.

Ne nadam se da će kod nas, čak i da se kriza zaoštri, doći do ulaska hotelijera u katakombe. U dilemi između luksuzne potrošnje i oskudnog gazdovanja, naš ,,čovek odluke” uvek će se odlučiti za nešto čime se „jača ugled države“, to jest za luksuz. Naravno, naše ,,ljude odluka” treba prevaspitati. Ako neće dobrovoljno da se koriguju, kriza će ih na korekcije silom naterati. Sigurno je da Švajcarci ne gube ugled otkrivajući svoju čuvarnost! Ugled im raste! Jer, kriza je.

Ne smemo ni pomisliti da je „hotel nulte kategorije“ jedini vid štednje u današnjem svetu. Istoga dana kada je stvoren nulti plebejac među hotelima, sa Dalekog istoka, iz Japana je stigla vest da Honda (!) napušta „Formulu jedan“!

Kazaćemo: azijska čuvarnost. Ili: ne shvataju značaj sporta! Čuj: Japanci ne shvataju! Ne, uz ,,Hondino” bekstvo iz skupe ,,Formule jedan”, i ,,Mercedes” je objavio da će kresati troškove za pedeset odsto... Nije čudno, pa i Nemci su štedljivi, reći će neko ko je ravnodušan prema ovim vestima.

Ali upravljači ,,Honde” nisu ravnodušni. Oni su nazvali ovu krizu kreditnom krizom, i virnuli u svoju kesu. Zaključili su da je takmičenje najbržih automobila „nepodnošljivo skupo jer tim brzih takmičara potroši godišnje 1,6 milijardi dolara. ,,Honda” koju je osnovao Soičiro Honda ima tim za F1 od 1964. godine, a osnovala ga je pre nego što je ,,Honda” počela praviti automobile. ,,Honda” je jednom već istupala iz F1, ali se 1980. vratila u svetski cirkus munjevitih bolida.

Vest iz Japana pokrenula je pitanja u ,,Formuli jedan”: Hoće li se i samo ovo takmičenje naći u nevoljama ili će sve biti u redu 2009?

A u meni ove dve vesti rađaju pitanje: Hoćemo li i mi nešto svesti na nultu kategoriju, ili ćemo se i dalje ponašati kao osiroteli grofovi? A ti su se držali devize: lepo se nosi, pa makar ne imao hleba da jedeš.

Raša Popov
objavljeno: 12/02/2009

Poslednji komentari

olivera todorovic | 14/02/2009 23:05

Istina je,hotel nulte kategorije zaista postoji(zivim u ch),ali to nije zbog stednje vec iz sile i besa,sto bi rekla moja mama.Zna se ko ide u takve hotele(zeleni,mladi koji nemaju puno novaca,studenti...).A sa druge strane citamo o povecanoj potrosnji onih drugih u St.Moritzu,Davosu...Ili pomozite mi da opisemo te ljude kao i one koji mesecima cekaju na slobodan sto u restoranu Blinde Kuch(slepa krava) u Cirihu,gde je celokupan personal slep(ne vidi),a jedete u potpunom mraku da bi ste shvatili kako zive ljudi ostecenog vida!To vam je, dragi moji,jedna strana "savrsene Svajcarske".

Tromb . | 20/02/2009 08:52

Veoma slikovito i lepo docarano kako se domacinski ponasa. Zapravo govori se o jednom veoma normalnom sistemu vrednosti koji se kod nas zagubio, a koji izgleda nikad nije ni zavladao kod nas od kad iamo kakvu takvu svoju drzavu. Nikako da se vratimo u realni svet. Pod Turcima tolike vekove zaboravili smo da zivimo a kad smo se oslobodili morali smo da se civilizujemo citavo jedno stolece. Sve smo morali da radimo izmedju ratova koji su kosili po 25/30 procenata stanovnistva, kao kuga u srednjem veku. Kad smo drzavu oslobodili i nekako ogradili, dopadne nam saka nova ideja 'Komunizam' koju su veliki umovi Marks i Engels veoma lepo cisto teorijski obradili, a na nas menalitet se nakalemio tako sto je stvorio neverovatnu neodgovornost, majstore u zameni teza i filozofiranju.
Iz komunizma ulazimo ne u napredak nego u 'zonu sumraka' iz koje ne izlazimo evo ima tacno 20 godina, a svetlo se na kraju tunela ne vidi. A zasto? Sistem vrednosti i naopako neradnicko i rasipnicko razmisljanje, kao i sistem neodgovornosti koji je kod nas podsvesno razvijan vekovima isplivao je i ukorenio se u nepisane norme. Mnogo cemo mi morati da poradimo na nasim dusama i umovima ne bi li shvatili gde se nalazimo, bar vecina nas. Nije sramota nemati, ali je zaljenje misliti da se nesto menja lepom odecom ili skupim mobilnim telefonom. To govori da nesto veoma nije u redu sa nasim dusama i umovima. E da nam je sada u Bg jos jedna staza Formule 1, pa evo Honda je izasla, mozemo mi da udjemo bice nam lepo, jer cemo misliti da smo mocni, a u stvari....

neskromne srpske svadbe  | 20/02/2009 15:49

Cika Raso, moj momak i ja bi hteli da se vencamo na prolece. Kad smo krenuli da se raspitujemo o cenama po restoranima, izdavanje vencanice, muzika... bez oko 5000 evra, a da bude lepo mesto, lepa vencanica itd. ne moze ni da se misli. Samo restorani traze 20-35 evra po coveku, a 100 gostiju - od nasih mnogobrojnih familija i prijatelja ukupno nagurate samo ako pazljivo birate koga da pozovete, da svedete na minimum. Racunamo mi kolika je sansa da nam gosti donesu po 50 evra svako da bar svadbu platimo? A gde je medeni mesec? Kakvo je to vencanje bez nekog putovanja? Zalim se bratu koji zivi u inostranstvu (EU) i on ne moze da se nacudi kako je to kod nas skupo - u zemlji gde prosecni gradjani za vencanje izdvoje mnogo manje jer iznajme neku praznu salu gde poredjaju stolove, naruce hranu od nekog i pice, a bend koji svira uzivo se smatra luksuzom - iznajmljuje se DJ koji pusta ploce. Cela koncepcija nase srpske svadbe u gradu je za njega luksuz. Pita me momak kad je on otisao iz Srbije? Kad je pre zaboravio da su temelj srpske tradicije vojska i svadbe? I sad ugostitelji misle da vas treba odrati ako hocete da se vencate. Banke nude kredite za vencanje! I kako mi sad kad nemamo mame i tate finansijere da napravimo svadbu tu gde zivimo? A da ne pocnemo zivot sa dugovima? Skoro nikako. Necemo odustati, samo vam navodim primer koliko mi luksuzno zivimo naspram EU u koju navodno svi odavde hrle.