Politika

Beograd treba da „kuca” na vrata Stejt departmenta

Srbija mora što jasnije da definiše šta hoće i da se usredsredi na američku administraciju, jer je Kongres već „zacementirao” svoju politiku prema Kosovu, smatra Obrad Kesić politički analitičar iz Vašingtona

Kapitol Hil: Kako promeniti politiku uslovljavanja koju SAD vodi prema Srbiji (Foto AFP)

U lobiranju za srpske interese i stavove Beograd treba da se usredsredi na američku administraciju i da ne razmišlja o Kongresu koji je „zacementirao” politiku prema Kosovu, smatra Obrad Kesić, politički analitičar iz Vašingtona. Pri tome, kako naglašava, Srbija mora što jasnije da definiše šta hoće od Kosova.

„Ključ za uspeh lobiranja je da se postave jasni ciljevi, a mi ih ni dan-danas nemamo kada je u pitanju Kosovo. Jednostavno, ne može niko kratko da opiše šta to Srbija hoće od Kosova. Je li to celo Kosovo, podela Kosova ili neki status koji će se definisati kad uđe u EU. I to je problem, jer većina u američkoj administracije na koju bi lobisti trebalo da utiču neće moći da shvati šta je u stvari politika Beograda”, objašnjava Kesić za „Politiku” i dodaje da ni najbolji lobisti ne mogu da postignu uspeh kad ne znaju za šta lobiraju.

Aktuelna vlada Mirka Cvetkovića, da podsetimo, angažovala je za lobiranje firmu „Advanced Practical Solutions LLC” iz Čikaga čiji je vlasnik Milan Petrović. Ali, kako se nezvanično čuje vlada je raskinula ovaj ugovor.

Vlada Vojislava Koštunice imala je na platnom spisku druge lobiste. Bila je to firma „Barbour Griffith & Rogers LLC” kojoj je mesečno plaćala 60. 000 dolara.

Obrad Kesić kaže da on nikada formalno nije lobirao za Srbiju, „ali svako ko je iz jedne zajednice lobira”. Jedini formalni posao za neku instituciju Srbije, kako kaže, bio je rad na mestu savetnika ministra spoljnih poslova Vuka Draškovića kome je, kaže, pisao govore na engleskom.

Kao član Demokratske stranke SAD i njenog Komiteta za etničke zajednice o odnosu Srbije i Amerike imao je prilike da razgovara sa bivšim predsednikom Džordžom Bušom, ali i sa aktuelnim predsednikom Barakom Obamom.

„Po definiciji kao član ovog komiteta predstavljam Srbe u Americi. Desi se često da stavove koje ja zastupam ne podržava većina u mojoj stranci. Kroz stranačke aktivnosti razgovarao sam i sa američkim predsednicima. Oni uglavnom izgovaraju političke parole kao što su ’Srbija je bitna za Ameriku’, ’Treba da učinimo sve da se unaprede odnosi između naših država’”, kaže Kesić.

On smatra da je najvažniji zadatak Beograda kome se do sada nije posvećivalo dovoljno pažnje – da se razbije politika uslovljavanja koju Amerika vodi prema Srbiji. Prema Kesićevim rečima odavno u Beogradu ne postoji razumevanje da je mnogo bitnije da Amerika poštuje nego da voli Srbiju. Jer ako je poštuje, tvrdi Kesić, mogli bi da se dogovore oko nekih zajedničkih interesa.

Kao ispuštenu priliku da se bitnije utiče na američki stav o nezavisnosti Kosova, on navodi početak mandata Bušove administracije. Tada nije bilo jasne politike prema Balkanu i Albanci i nevladine organizacije koje su zagovarale kosovsku nezavisnost lobiranjem su uspeli da nametnu svoj stav da Srbija nije dovoljno kažnjena bombardovanjem. Oni su takođe igrali na kartu da su Albanci pretnja ako ne dobiju nezavisnost.

J. Cerovina

-------------------------------------------------

Kako Srbija lobira u Vašingtonu

Od našeg stalnog dopisnika

Vašington – Na stalnu dilemu da li je aktivnije lobiranje u Vašingtonu za srpske interese moglo eventualno da isposluje promenu američkog stava prema kosovskom pitanju odgovor je u najkraćem – lobiranje ne škodi, ali promena američkog kursa o nekom spoljnopolitičkom pitanju praktično je nemoguća od momenta kada se „Amerika dogovori sama sa sobom”, kada se usaglase stavovi svih aktera u procesu odlučivanja: predsednika, Kongresa, Stejt departmenta, Pentagona i obaveštajne zajednice i formulišu praktični stavovi i strategija.

Kad je o Kosovu reč, na nezavisnost se ovde gleda kao na pragmatično i praktično rešenje koje donosi najmanje glavobolja. Očekivati da će u tom pogledu ovde biti nešto promenjeno pod dejstvom argumenata Beograda ili ubeđivanjima iza scene, jednostavno nije realno.

Lobi Srbije ovde ima dve grane: onaj nezvanični i politički i onaj drugi, profesionalni. U prvu kategoriju spada „srpski kokus” u Kongresu, grupa za političku podršku Srbiji u kojoj su tri senatora (sva trojica republikanci) i 25 kongresmena iz obe partije. Kokus je nedavno (prošlog aprila) isposlovao da Senat usvoji rezoluciju kojom Srbiji čestita na podnošenju molbe za prijem u EU i narodu Srbije „aplaudira” na njegovim koracima ka demokratiji, slobodnom tržištu, toleranciji, nediskriminaciji i vladavini prava. Inicijator rezolucije bio je senator Džordž Vojnovič.

Zanimljivo je da je na čelu srpskog kokusa 2004, kao kongresmen, bio sadašnji šef kabineta predsednika Obame Ram Emanuel.

Na profesionalnom planu, srpski lobista danas je firma „Advensd praktikal solušns” („Napredna praktična rešenja”), čije je sedište u Čikagu, a koja je vlasništvo Milana Petrovića.

M. Mišić

objavljeno: 27/07/2010

Poslednji komentari

M Н | 28/07/2010 08:20

И куцали су и плаћали разне кокусе па ништа. Не мења Америка своје статешке циљеве у зависности од тога ко више плати.Њихови полтичари узимају новац да "лобирају" од наивчина као што смо ми.

slobodan udarac | 28/07/2010 12:48

umesto sto se bacaju pare na razne politicke tutumbase bolje bi bilo da se iste uloze u privredu koja donosi posao i bolju buducnost

b b | 31/07/2010 08:15

Nikada nismo bili slozni da SLOZNO pokucamo. Separatna kucanja su kao razdvojene grančice. Usput, mi smo ipak "mala raja". "Mala raja" uvijek ide po cigare. Uz klepku po glavi.
Rusima sva sreća ali nas nikad usrećili nisu. Da malo oladimo?