Posao

Urbane tkalje

Rukotvorine su nešto što je uvek imalo posebno mesto u našoj tradiciji, a danas se malo njih bavi ovim privlačnim i uvek zanimljivim poslom. „Izvorje” je beogradsko udruženje tkalja koje neguju tradiciju rukotvorina. Nastalo je oktobra 2008 godine iz želje da se na lep i koristan način upotpuni vreme.

– Nas nekoliko je poželelo da pronađe mesto na kome ćemo se družiti, Ubrzo je ono preraslo u radno – kreativno. Na tom mestu se danas vredno radi na razbojima: sedam žena, sedam razboja i mnogo lepih rukotovrina nastaje u tom prostoru koji se nalazi u Žarkovi – kaže Ivanka Vidojević, dodajući da je tkanje individualni proces, ali ne može da opstane bez grupe, jer se samo na taj način stvaraju ideje i dobija inspiraciji za rad.

Ovo udruženje tkalja ima sedam aktivnih članica, koje su različitih godina, od 45 do 65 godina. Neke od njih su penzionerke, a bile su bankarske službenice, učiteljice, arhitekte. Članice izvorja su, pored naše sagovornice, Gordana Predragović, Snežana Ladolež, Slobodanka Salcberger Ivković, Bosiljka Cvjetičanin, Ljiljana Trandafilović i Zorica Komar.

– Mi smo i članice i Udruženja za očuvanje i razvoj ručnog tkanja pri Etnografskom muzeju i članice novoosnovanog Udruženja tkalja Srbije. Radimo po ceo dan. Povremeno imamo i „đake”, žene koje su nekad završile školu tkanja i potrebno im je da obnove gradivo. Inače, tkanje je spor proces, ali mi uživamo u stvaranju odevnih predmeta koji su uvek originalni.

Sve same finansiraju i, za sada, zarađuju za ulaganja u prediva, za kiriju, izložbe i gostovanja po drugim gradovima.Od tkanja ne može da se živi, ali one veruju da će se jednoga dana i to ostvariti.

– Svaka izložba nam daje polet isnagu da ne odustanemo, jer svi koji dođu lepo reaguju na naše tkanine i kreacije. Naš osnovni posao je da stvorimo tkanine, a posle te tkanine dobijaju oblike: postaju kaputi, pelerine, prsluci... Kreiramo ne samo tkanine, već i modele, a šiju ih iskusne šnajderke.

Za sebe kažu da su „urbane tkalje”, jer njihove modele nose i mlađi i stariji, a njihov moto je – zbližavanje tradicionalnog i savremenog načina odevanja.

Snežana Prljević
objavljeno: 24/12/2009

Poslednji komentari

момира грујо | 20/01/2010 09:54

Лепо је чути, а још лепше видети рукотворине не само наших ткаља, већ и свих осталих који се баве плетењем, хеклањем, предењем и другим ручним радом, јер ништа лепше не може да буде од одевног предмета који креирају наше изузетно способне жене.
Свака част удружењу, мислим да није једино у Србији,а требало би што више жена, а зашто не и мушкараца, укључити у овај много леп посао, који је пре свега извор великог задовољства. Боље је ангажовати се и радити нешто лепо и корисно него пити лекове за смирење у ова изузетно стресна времена. Предлажем да сва удружења, овакве врсте, уложе и више напора у едукацију омладине,јер смо некако заборавили да своју децу и своје унучиће научимо основама ручног рада, па није ни чудо што не знају ни дугме да ушију, а камоли да се озбиљније баве ручним радом. Поред редовног посла бављење ручним радом је мелем за душу.