politika
Za nedelju 21. mart 2010.
Najstariji dnevni list na Balkanu.
Prvi broj izašao 25. januara 1904.
Osnivač Vladislav Ribnikar.
 

Vlade Divac

Kad može ovako i onako – bude onako

Pri privatizaciji u sportu objekti se moraju zaštiti od prenamene. – OKS u potpunoj harmoniji sa MOK. – Ova godina u znaku stogodišnjice našeg olimpizma, 2012. u znaku 100 godina učešća na olimpijskim igrama i stote medalje
Dobar početak olimpijskog ciklusa: Vlade Divac

Nepuna godina, tačnije 11 meseci je za novim rukovodstvom Olimpijskog komiteta Srbije. Predsednik Vlade Divac sa svojim saradnicima debitovao je u prvoj godini XXX olimpijade, koja će se završiti Igrama u Londonu 2012. Ove godine OKS očekuje obeležavanje stogodišnjice, učešće na Zimskim igrama u Vankuveru i prvim Olimpijskim igrama mladih, organizacija Generalne skupštine Evropskih olimpijskih komiteta i dnevna briga o našim olimpijskim kandidatima za London...

O tome, kao i dugoročnim planovima Vlade Divac, predsednik Olimpijskog komiteta Srbije obavestio je nedavno predsednika Međunarodnog olimpijskog komiteta Žaka Roga, prilikom prve zvaniče posete Lozani.

Šta ste rekli Žaku Rogu?

Izneli smo mu našu viziju Olimpijskog komiteta Srbije, planove, kao i način na koji MOK može da nam pomogne u njihovom ostvarenju. Pri tome, čuli smo da smo jedan od retkih nacionalnih olimpijskih komiteta koji je došao u Lozanu s jasnom vizijom svog delovanja, sa planovima i programima. Pozvali smo predsednika MOK  da nas poseti krajem novembra, kada ćemo organizovati zasedanje Generalne skupštine EOK i zvaničnu proslavu stogodišnjice osnivanja olimpijskog pokreta u Srbiji. Gospodina Roga obavestili smo i o pripremama za otvaranje Muzeja olimpizma, a na dobar prijem naišlo je i to što smo u potpunosti prihvatili praksu i stremljenja MOK i inplementirali ih u naš rad.

A šta je predsednik MOK rekao vama?

On je u našem izlaganju prepoznao da se u svojoj praksi i planovima pridržavamo onog što na globalnom nivou čini MOK i izrazio ubeđenje da ćemo, kada se vidimo iduće godine, moći da razgovaramo o rezultatima koje je doneo takav način rada.

Na čelu OKS ste 11 meseci. Da li ste zadovoljni učinkom vašeg tima?

Kada se razgovara o Olimpijskom komitetu, uglavom se razgovara o takmičenjima, o uspesima i neuspesima. Ali takmičenja pripadaju sportistima, a na nama je da im obezbedimo što bolje uslove za treninge i za sama takmičenja. I samo ako smo mi uspešni i oni mogu da ostvare sportske uspehe. Mi smo od prvog dana nastojali da OKS funkcioniše kao institucija koja zaista brine o vrhunskom sportu i ponosan sam što smo uspeli da zaokružimo čitavu konstrukciju oko finansiranja priprema za London 2012. i da potpišemo ugovore sa sportskim savezima u individualnim sportovima, sportistima i njihovim ličnim trenerima. Obezbedili smo sredstva za pripreme i takmičenja, a na osnovu naše kategorizacije i stipendije koje će sportisti iz kategorije kandidata za medalje i olimpijskih kandidata i njihovi treneri dobijati tokom ovog ciklusa.

Kako ste došli do novca da već u drugoj godini olimpijskog ciklusa ulažete u olimpijske kandidate?

I generalni sekretar Đorđe Višacki i ja, kao bivši sportisti, ali i članovi Predsedništva, kao i naši saradnici, znamo da u sportu ne može ništa da se uradi preko noći. Pokušali smo da već na početku ciklusa obezbedimo sportistima ono što je neophodno za dobre rezultate, jer ćemo samo tako moći da računamo na medalje u Londonu. Pri tome imali smo veliko razumevanje Ministarstva omladine i sporta i Pokrajinskog izvršnog veća Vojvodine, kao i sportskih saveza, a pre svega naših partnera, članova Olimpijskog sponzorskog pula od kojih je većina saradnju sa OKS iz prethodnog olimpijskog ciklusa nastavila i u novom uprkos ekonomskoj krizi. To je znak obostrano dobre saradnje i poverenja, a mi u OKS smo spremni i da svoj lični imidž stavimo u službu sportista, da – ako treba – snimamo reklame i da sav prihod ide našim sportistima.

A kako gledate na činjenicu da uoči Zimskih olimpijskih igara u Vankuveru još nemamo konačnu listu naših učesnika, jer niko nije ispunio olimpijsku normu?

Žao mi je što je takva situacija. Mi smo po svemu daleko, daleko i od prosečnih zemalja učesnika Zimskih igara. Ovih dana biće poznate kvote i imaćemo maksimalno 11 učesnika... Problem naših zimskih sportova je to što ne postoji sistem, što nema msovnosti, što se na terenu ne radi. Svakako, problem je i infrastruktura, ali siguran sam da ovakva učešća na Igrama ne doprinose razvoju zimskih sportova. Nažalost Olimpijski komitet nema uticaj na to. Mi pomažemo pripreme sportista i vodimo na Igre one koji se plasiraju...

To je, kao i dosad, praktično uloga „turističke organizacije”...

Kao i naši prethodnici i mi se borimo da to promenimo, da – ako snosimo odgovornost za uspeh i neuspeh – možemo da utičemo da se mogućnost neuspeha svede na najmanju moguću meru. Mesto Olimpijskog komiteta i svih drugih organizacija i institucija koje deluju u našem sportu mora da se definiše Zakonom o sportu, koji dugo čekamo. Ministarstvo sporta, svakako, mora da vodi računa o razvoju sporta i da donosi dugoročnu strategiju, Olimpijski komitet mora da brine o vrhunskom sportu a Sportski savez o sportu na ostalim nivoima, sportu u školama sa nadležnim ministarstvima, sportu u lokalnim zajednicama. Sav taj rad mora da se sinhronizuje i poveže – od školskog do vrhunskog sporta. Suviše smo mala zemlja i kapaciteti su nam suviše mali da imamo preveliku i multiplikovanu sportsku organizaciju i strukturu. Tada dobar deo novca koji država izdvaja za sport, a izdvajanja nisu mala, i ne stiže do onih kojima je namenjen.

Zakon o sportu, kasni zbog dela koji se tiče privatizacije. Kakvo je vaše mišljenje o tom procesu koji čeka naš sport?

Olimpijski komitet se ne bavi privatizacijom, ali imam sopstveni stav zasnovan na iskustvu i znam da u tom procesu postoji dosta manipulacija. Pri privatizaciji sporta glavna borba vodiće se oko imovine, odnosno sportskih objekata. Oni su zanimljiviji investitorima od samih klubova ili prava na njihovo ime, jer danas su brend samo Crvena zvezda i Partizan. Zbog toga moramo zakonom da zaštitimo sportsku infrastrukturu od svake prenamene. Ne smemo da ostavimo mogućnost da može i ovako i onako jer, uverio sam se i sam, kod nas uvek bude onako.

Olimpijski komitet je, baš zbog nedostatka trenažnih centara u Srbiji uslove za olimpijske pripreme potražio u Engleskoj...

Moram da izrazim zahvalnost našim prethodnicima što su potpisali ugovor o saradnji sa olimpijskim centrima u Šefildu i Lidsu. Posetio sam ih dva puta i uverio se da su oni pravi sportski raj. Sve se nalazi na jednom mestu – od dvorana do medicine. Putovao sam dosta po svetu, ali to nisam nigde video. To nama nedostaje. Britanci su posle neuspeha na Olimpijskim igrama u Sidneju odlučili da nešto promene u prilazu i izgradili ova dva centra. Već u Pekingu vratili su se među najuspešnije nacije. U tim centrima pripremaće se naši mladi sportisti i odatle otputovati na Olimpijske igre mladih u Singapur. U Šefildu i Lidsu pripremaće se i naši olimpijci za London 2012. u kojem ćemo verujem, dostojno obeležiti 100 godina od pojavljivanja na olimpijskoj sceni i osvojiti (bar) 100. medalju. Dosad ih imamo 98...

Živko Baljkas

-----------------------------------------------------------

Propuštene šanse

... Prošle godine bili smo domaćini Univerzijade, Olimpijski festival mladih Evrope organizovali smo 2007. uz malo krečenja i šminkanja postojećih objekata. Nismo iskoristili šansu da dobijemo neki novi objekat, pre svega mislim na trenažne objekte, kakvi nedostaju našem sportu. Klubovima nisu potrebne velelepne dvorane. Potrebni su im objekti za treninge i to je veliki problem našeg sporta.

-----------------------------------------------------------

Karika koja nedostaje

... Nekad su se u školama, u školskom sportu prepoznavali talenti i upućivali u klubove, a ostali u rekreativni sport. Danas toga nema. Mi, kao država, ne vodimo dovoljno računa o zdravlju nacije, a karika koja nedostaje je školski sport. Umesto da ulažemo sredstva u sport u školama, u sale, sprave i rekvizite moramo da ulažemo u budžet Ministarstva zdravlja...

-----------------------------------------------------------

Ženski sport u začaranom krugu

... Nekad su naše košarkašice i rukometašice vladale svetskim sportom. Međutim, sa sankcijama i krizom novac se uglavnom usmeravao u muški sport, a ženski je (odbojka je izuzetak) ostao bez sponzora, jer njih nema bez rezultata... Bez njih je, opet, nemoguće doći do uspeha na međunarodnoj sceni i za izlazak iz tog začaranog kruga potrebna je zajednička akcija svih koji su zaduženi za brigu o sportu i mnogo rada...

-----------------------------------------------------------

Direktan kontakt

... Kada je u pitanju kategorizacija sportista imamo problem sa tenisom, jer u ovom sportu nema ni evropskih ni svetskih prevenstava. Zbog toga ću da razgovaram sa Novakom, Jelenom, Anom, Zimonjićem, Tipsareviće i Troickim, da mi pomognu da nađemo najbolji način kako i njih da prepoznamo kao olimpijske kandidate. Rado ću načiniti prvi korak, jer znam da mi je dok sam se bavio sportom, bilo drago kad me neko pozove, makar da mi pite da li sam zdrav, da li je sve OK...


[objavljeno: 27/01/2010]
stampanje  posalji prijatelju



Povezani tekstovi





FOTO GALERIJA