Srbija

Govori izvorski da te tri sela razumeju

Potiču od Tetevena, žive u naseljima kod Sofije, Zaječara i Svilajnca i – svi govore istim jezikom

Saplemenike iz tri naselja povezuju i isti folklor, običaji, legende, porodična imena… Foto S. Todorović

Zaječar – Od plemena Tetevena u Bugarskoj nastalo je, još u 13. veku, selo Goljami Izvor kod Sofije, a potom, pet vekova kasnije, i Veliki Izvor kod Zaječara i, na kraju, selo Dublje kod Svilajnca. Protiču vekovi, a jedino što se ne menja jeste izvorski govor, jedinstven na Balkanu, koji se još održava u ova tri naselja. Govor izvorski, ni bugarski, ni srpski.
Tajnu još odgonetaju istoričari, lingvisti i etnolozi. Tajnovitost, međutim, ne čini priču o izvorskom govoru manje zanimljivom. Ona je odavno pretočena u legendu, a nedavno i u film. Snimio ga je Rade Stojčić, penzionisani novinar zaječarskih elektronskih medija. I sam Izvorac, Teteven i veliki radoznalac. Za brižno sročen projekat za filmsku priču dobio je finansijsku podršku Ministarstva kulture Srbije.
Prema Stojčićevom scenariju, najcelovitiju priču o izvorskom govoru ispričali su žitelji tri pomenuta naselja, pozivajući se i na sve ono što je o ovoj temi do sada, manje ili više, istraženo.
A priča kreće od manastira Gložen u ataru sela Goljami Izvor, u bugarskoj opštini Teteven. Prvi žitelji tog naselja okupili su se oko manastira Gložen, još u toku njegove gradnje u 13. veku. Manastir je dobio ime po ukrajinskom knezu Georgiju Gložu, koji je, u nevolji, pritekao u pomoć bugarskom caru Ivanu. To je istina, ali je nerazjašnjeno kako su nastali Teteveni. Bugarski Izvorci misle da su oni možda potomci graditelja velikog manastira, koji su tu došli iz Tetova u Makedoniji. (Tetovo pa Teteveni…)
Na filmu je prikazan kmet bugarskog sela Kiril Ivanov koji izvorski odgovara na pitanja srpskog novinara postavljena na izvorskom. Prevod njihove priče na filmu je titlovan na srpskom, a biće i na bugarskom. Zaječarski Izvorac parla potpuno isto kao bugarski. Ne mari što ni Bugari, ni Srbi ne razumeju svoje Izvorce, baš kao što Svilajnčani ne razumeju svoje Dubljane.
Film prikazuje i kako su Dubljani nastali od veće grupe zaječarskih Izvoraca koji su se kod Svilajnca (na ledini) naselili 1798. godine, bežeći od turskog zuluma. Pre toga ugroženi bugarski Izvorci, bežeći od Turaka, stigli su do Zaječara i skrasili se u Velikom Izvoru.
Autor filma o izvorskom govoru veruje, a tako misle i u našem Ministarstvu kulture, da će on obnoviti i učvrstiti veze među saplemenicima u tri sela. Ne samo govorne već i mnoge druge. Srodnici tetevenskog plemena govore danas zvaničnim državnim jezicima u Srbiji i Bugarskoj, ali najradije, ipak, govore izvorski. Čuvaju taj govor, kao retko ko i retko gde, uporno i ljubomorno.
Lingvisti tumače da se govor održao u uslovima specifične izolacije, i uprkos svim jezičkim reformama u Srbiji i Bugarskoj.  Naši lingvisti tvrde da je ovaj govor najsličniji starom srpskom jeziku iz 14. veka.
Na filmu se vidi da saplemenike iz tri naselja povezuju i isti folklor, običaji, legende, porodična imena… Treba očekivati da će film doprineti i očuvanju tradicije. Saznajemo iz filma da je pripremljen i rečnik izvorskog govora. Godinama ga je pripremao zaječarski Velikoizvorac Predrag Cačević. Nije više među živima, ali je uspeo za više od 50 godina da sakupi oko 15.000 reči kojima se i danas služe zaječarski Izvorci. Selo Veliki Izvor i zaječarska opština nameravaju da taj rečnik uskoro objave.
Na promociji filma u Zaječaru predstavnici Goljamog i Velikog Izvora i Dublja zavetovali su se, u ime šest hiljada žitelja ovih sela, da će sarađivati češće i temeljnije nego do sada. Film ih je, vele, uverio da ima mnogo lepog zajedničkog u njihovoj prošlosti. To ih obavezuje da grade i zajedničku budućnost.


---------------------------------------

Selo povrtara i legendi


Među „tetevenskim“ selima zaječarski Veliki Izvor je najveće. Svojevremeno je bio veći i od susednog Zaječara, a najpre se pročuo po vrsnim odgajivačima rasnih konja i pobednicima na velikim konjičkim trkama. Kao izuzetni povrtari, Izvorci su glavni snabdevači zaječarske zelene pijace. Na izvorskom jeziku snimljeno je čak 178 pesama, a u onu kultnu „Šanko si Bonka zalibi“ – nastalu na legendarnoj tragičnoj ljubavi pevača Šanka i lepotice Bonke – svojevremeno je bio zaljubljen i Nikola Pašić. Mila je ta balada bila i najslavnijem Velikoizvorcu Đorđu Genčiću, nekadašnjem industrijalcu i ministru unutrašnjih poslova u Kraljevini Srbiji s početka 20. veka.
Veliki Izvor je prvo selo u Timočkoj krajini koje je dobilo urbanistički plan. I prvo koje je dobilo vodovod, još 1946. godine...
 

Stojan Todorović
objavljeno: 27.08.2010.

Poslednji komentari

Петар Миловановић | 27/08/2010 14:59

Шоплук или Шопско се простире на југу од Струмице у Македонији до Видина на северу у Бугарској и од Ниша на западу до иза Софије на истоку. Историјска је неправда што Вук Караџић није успео да проучи говор шопова, мада је имао контакте са бугарским обожаваоцима његовог дела, Сава Филаретов нпр. који му је дао податак да шопови живе у 350 села углавном у софијском пољу, али и око Брезника, Радомира, Златице и Етропоља и др. Вук је записао да су досељеници - бегунци из Бугарске славили славу исто тако као и народ у Србији. А што се говора тиче, треба вам преводилац и за српски и за бугарски. Вук је за торлаке (Торлак, ужи појам шопског подручја) записао да су то људи који нити говоре чисто српски ни бугарски. То је веома стар говор са примесама старословенског језика и њега шопови љубоморно чувају ма где да су, без обзира на сва чудеса технике у 21. веку и накарадни говор на радију и тв. Ајд да сте ми живо и здраво и да остарејете и обелејете како Стара Планина! Држ се земљо шоп те гази!

Miomir Djordjevic od Gostus"u, Bazovik i Orlju | 28/08/2010 05:38

Meni deluje da novinar ne misli da su stanovnici Velikog izvora S"opi, i ako narodna nosnja na slici lici na S"opsku. Bugari su vrsili neka istrazivanja o poreklu S"opa i ti istoricari misle da su S"opi potomci Pec"enega koji su napadali Vizantiju, izgubili, i onda bili kooptirani pa su se kasnije kao Avari u Makedoniji i Slavoniji utopili u Slovensko jezicko more ali su zadrzali znacajne kulturne posebnosti. Inace ako malo pogledate literaturu disidentskih istoricara videcete da su Sloveni ziveli na 3 velika poluostrva: Maloazijskom, Balkanskom i Apeninskom odvajkada. Seoba u VI veku je bio samo jedan mali i kratki talas koji je nastao zbog geopoliticke situacije u to vreme. U koliko malo pogledate detaljnije mape koje su sada lako dostupne na Google Maps videcete veliki broj slovenskih toponima u luku od Planine Zagros u Persiji preko Anadolije i Balkana pa sve do kraja Abruzzo u brdima istocno od Rima.

mika mikić | 30/08/2010 00:03

Jedan iskusan noivinar,kao što je ovaj,sigurno je mogao da jednom rečenicom pokaže o kakvom se jeziku radi,ali nije,to već nešto govori..+ Time bi se videlo da je to šopski jezik,što nije nikakvo čudo niti retkost..pomenuta pesma se tretira kao
najstarija srpska balada sa kosova..
I treće nije li ovo još dalji korak,prebrojavanja,koje je ovde odavno počelo..Sve će biti nešto drugo i treće,samo da ne bude srpsko...