Srbija

Niški vagoni opet na prugama

MIN „Vagonka”, u kojoj je kao i u mnogim fabrikama propala privatizacija, ipak uspešno radi – prošle godine imala je prihod od 290, a ove godine će biti čak 400 miliona dinara

Radnici u proizvodnim halama „Vagonka” Foto S. Lazarević

Niš – Fabrika „Vagonka”, Mašinske industrije Niš, uspešno je završila prošlu poslovnu godinu, a još uspešnija će biti u ovoj, rekao nam je direktor fabrike Zoran Denić:
– U 2009. godini imali smo prihod od 290 miliona dinara, a već u ovoj godini on će biti za trećinu veći, odnosno oko 400 miliona dinara. Dobre rezultate ostvarili smo zahvaljujući velikom angažovanju i kvalitetnim poslovima koje smo realizovali. Samo u ovoj godini proizveli smo 40, a do kraja decembra proizvešćemo još 27 vagona za firmu „AKS Benet“ iz Slovačke. Taj posao ugovoren je još pre dve godine i uspešno se privodi kraju. Vagoni koje smo napravili su za transport automobila. Ipak, naši kvalitetni rezultati postignuti su najviše zahvaljujući poslovima koje je fabrika dobila po programu Vlade Srbije i zato se nadamo da će prihod biti i veći od planiranih 400 miliona dinara.
Prema Denićevim rečima, već je počelo ugovaranje poslova za fabriku MIN „Vagonka“ za narednu, 2011. godinu, kada se, budući da je reč o značajnim ugovorima, očekuje da prihod bude i duplo veći od ovogodišnjeg. A pored proizvodnje u ovom kolektivu rade i na remontovanju vagona.
– Sa slovačkom firmom, za koju proizvodimo nove, imamo ugovor i o godišnjem remontu starih 1.200 vagona. Firma „AKS Benet“ ima svojih čak 6.000 vagona. Završili smo i remontovanje 145 vagona po posebnom programu srpske vlade za 2009. godinu, a do kraja ove godine treba da završimo još 85 vagona. Posebno je značajno da je naša fabrika posle 11 godina ponovo uspostavila punu saradnju sa Rudarsko-topioničarskim basenom Bor. Za potrebe RTB Bor remontovaćemo 104 cisterne za sumpornu kiselinu i 25 vagona za transport uglja, a celokupan ugovoreni posao vredan je sto miliona dinara. Za Hemijsku industriju u Prahovu radimo na remontu 20 cisterni za fosfornu kiselinu, a što nam donosi 12 miliona dinara. Za Termoelektranu „Nikola Tesla“ izradićemo 30 vagona za transport uglja, a za kombinat u Kikindi 39 vagon-cisterni, što je od ova dva posla ukupan planirani prihod od 65 miliona dinara – navodi Denić.
U MIN „Vagonka“ ipak najlepša priča tek treba da usledi, kaže on:
– Nalazimo se pred potpisivanjem poslova za „Fijat“ vrednih milion evra i sa austrijskom firmom OBB, za koju ćemo u narednoj godini proizvesti novih 180 vagona za sedam miliona evra. To su poslovi koji dokazuju da smo opet na pravom putu, što nije fraza, i da za nas u metalskom kompleksu uvek ima posla.
Sadašnje rukovodstvo MIN „Vagonka“ zatekao je početkom ove godine veliki dug, koji se gomilao poslednjih godina posle neuspele privatizacije, a koji je u januaru bio čak 980 miliona dinara. Dobrim poslovima i sve redovnijim isplatama zarada oko 320 zaposlenih uspešno smanjuju dugovanja fabrike i u pravom smislu reči nagoveštavaju mnogo bolje dane za „Vagonku“.
Toma Todorović

objavljeno: 01.09.2010.

Poslednji komentari

Јован С. Илић | 01/09/2010 11:09

Како нас убогаљи ова лоша приватизација због чега неко треба дебело да одговара. Лепа је ова вест-до бољитка једино може доћи ако привреда ради!

Петар Миловановић | 01/09/2010 13:02

Све честитке вредним нишлијама запосленим у Машинској индустрији, посебно у фабрици вагона. Тамо је двадесетих година прошлога века радио мој деда Милош Драчјанац, а после другог светског рата и мој ујак Миле Лжља! Обојица су путовали до Ниша локалним возом, који је рано јутром полазио из Цариброда (Димитровград) и успут сакупљао раднике из околних места, који су радили по нишким фабрикама. Радници су се називали локалци и увек су журили, дал на воз, дал кућама. Враћали су се поподне кући или предвече, у зависности од удаљености од Ниша. И тако целог живота до пензије. Мој деда Милош Драчјанац је само три пута закаснио на посао, јер му сат није звонио, па је сва три пута иако је била зима и висок снег, пешице одлазио до Ниша (42 километра) да се појави у фабрици и оправда изостанак. Успут је три пута срео вукове, негде код Горње Студене, једном вучицу са вучићима како се играју на снегу! Мајка ми је причала да је рекао да то не води на добро и да је умро када је она имала 7 година.

sloba markovic | 26/12/2010 12:45

Taman pocese da rade a ono po staro srbskom obicaju niko ti ne oprasta U S P E H pa najurise pametne i radne i dovedose opet nesposobne i sa skolama za odrasle i neradne i opet tamo gde smo i pre bili a politicari resenja drze u fiokama i to ih vise ne interesuje.