Šta da se radi
Srbija posle odluke Međunarodnog suda pravde - Obrad Kesić
Jedna presuda, dva tumačenja
Ne treba se u presudu previše uzdati
Mnogo važnije pitanje od toga šta Srbija treba da preduzme posle presude Međunarodnog suda pravde, bilo kakva presuda da bude, jeste da li Srbija iskreno i dovoljno radi na zaštiti svog teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Moj stav u vezi s odlukom Srbije da se ovo pitanje stavi pred MSP jeste da je to urađeno prvenstveno da bi se dobilo na vremenu, s nadom da bi Srbija mogla da poboljša svoju poziciju što se tiče članstva u EU. I drugo, uveren sam da ovo predstavlja neki minimum od mogućih poteza koji i dan-danas stoje Srbiji na raspolaganju kad je reč o odbrani teritorijalnog integriteta i suvereniteta.
U suštini, sama presuda nije toliko bitna jer se unapred zna da Albanci i njihovi glavni sponzori neće prihvatiti presudu koja bi proglašenje nezavisnosti Kosova označila ilegalnim. I srpske vlasti su takođe izjavile da presuda koja bi išla protiv Srbije ne bi uopšte menjala odlučnost Srbije da ne prizna nezavisnost Kosova. Imajući to u vidu, možemo da kažemo da nezavisno od toga kakav će biti ishod, Srbija bi trebalo ozbiljno da razmisli o svojim narednim koracima. Po mom mišljenju, pred njom su dve realne opcije.
Prva je da Srbija proglasi moralnu pobedu, a da u suštini ne preduzme ništa novo, jednostavno prihvatajući status kvo. Svojom moralnom pobedom i podrškom jednog broja zemalja Srbija bi tako i dalje stvarala utisak kao da nezavisnost Kosova uopšte ne postoji. Problem ove opcije jeste u tome što država kad-tad mora da odluči šta joj je važnije – očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta ili članstvo u EU. Cinici bi rekli da je opredeljivanje lakše što bi vreme više prolazilo. Problem je u tome što ovakva odluka neće nimalo poboljšati položaj Srba i drugih nealbanaca na Kosovu i Metohiji i što u suštini ne doprinosi izgradnji stabilnosti na ovim prostorima.
Druga realna opcija jeste da Srbija proglasi moralnu pobedu, ali i da preduzme druge pravne poteze, koristeći presudu, u celini ili delimično, kao osnovu za nove tužbe protiv zemalja koje su priznale nezavisnost Kosova i Metohije. To bi možda kratkoročno komplikovalo aspiracije Srbije za ulazak u EU, jer bi takva vrsta tužbe, pogotovo protiv članice EU, npr. Holandije, izazvala burna reagovanja i pritisak da odustane od tužbe.
S druge strane, Srbija treba da ima u vidu pravne poteze koje je vlada Republike Srpske preduzela protiv visokog međunarodnog predstavnika i njegovog zamenika. Iako izazivaju oštru kritiku Amerike i EU, ovi potezi su uspeli da smanje pritisak na RS i obustavili su grubu politiku uslovljavanja. Jednostavno su pomogli da ojačaju pozicije RS. Uveren sam da kad bi Srbija imala sličan pristup problemu uslovljavanja, i ona bi kroz dodatne pravne mere i tužbe uspela da ojača sopstvene pozicije.
Ali i sa jednom i sa drugom opcijom bitno je da se Srbija istovremeno zalaže za direktne razgovore sa izabranim političkim predstavnicima Albanaca sa Kosova. Ako ni za šta drugo, onda zbog toga što će kad-tad biti potrebno s njima razgovarati, ako ćemo rešavati praktične probleme Srba na Kosovu i ako želimo da stvorimo bolju atmosferu za buduće ozbiljnije debate o statusu Kosova. Mislim, takođe, da je krajnje vreme da srpski političari prestanu da manipulišu sa Srbima na Kosovu i da se prema njima izgradi jasna politika čija suština mora biti njihova dobrobit. Nije fer da se borba za suverenitet i integritet Srbije najviše vodi preko njihovih leđa.
Naravno, neko će reći da postoji još jedna opcija, a to je da posle presude Srbija proglasi pobedu, a polako i tiho prihvati ,,realnost” da je Kosovo izgubljeno. Iako je i ovo moguće, mislim da je ova opcija nerealna, jer bi puno koštala sadašnju koaliciju na narednim izborima, a i zbog toga su je više puta kategorično odbijali predstavnici srpske vlade.
Presuda MSP-a neće niti može naterati Albance da povuku proglašenje nezavisnosti, niti će uspeti odbraniti teritorijalni integritet i suverenitet Srbije. Presuda može i jednoj i drugoj strani samo da donese dodatne argumente u korist sopstvenih stavova. Zbog toga se ne treba puno nadati niti u presudu previše uzdati.
Politički analitičar
Poslednji komentari
Cini mi se da ste propustili da obratite paznju na treci pasus od dole. Obrad Kesic je (ne)uvijeno porucio - Kosovo je otislo za sva vremena. Sve sto je rekao posle: "Mislim, takodje, da je krajnje vreme ...", jeste sustina svih bivsih, posebno buducih odnosa Beograd - Pristina. U ovom, i u svim buduci vremenima, (prema) Srbima ostalim na Kosovu, sa dubokim postovanjem, pijetetom i vecitom brigom, kao jedinim cuvarima, davno zaboravljenog "Kosovskog Zaveta". Koji je odnesen u Vojvodinu, davne 1690. godine. / KiM najverovatnije nikada nece postati punopravni clan UN, ali ce za razliku od Srbije, svoj "krnji" legitimitet i suverenost predati u EU. Evropa, samo uzgredna primedba, upravo u godinama kada bude integrisala Zapadni Balkan, recimo narednih pet, sest, najvise deset godina, postaje svetski lider "nove forme globalizacije", i apsolunti kontrolor buducih tokova kapitala, nauke i tehnologije. Politicki, organizaciono, i teoretski, da kazem, jedinstven je slucaj u Istoriji.
Sa kosovskim Siptarima cemo morati kad-tad da razgovaramo. G. Kesic je u pravu. Meni je pak, interesantna tema koja nije pomenuta, a to bi bilo trazenje reciprociteta sa Kosovom za RS. Sto bi drugim recima znacilo da se RS (u okviru ili sa prosirenjem Dejtonskog sporazuma) mora dati onoliko drzavnosti koliko imaju kosovski Siptari, jer i oni su etnicka zajednica nad kojima je pocinjen etnocid u okvirima drzave u kojoj su naterani da zive - pa bi trebalo da imaju iste beneficije kao i kosovski Siptari. Sa druge strane Srbija ne bi trebala da u tom slucaju ima problema da ravnopravno, kao drzave, - tretira i siptarsko Kosovo i Republiku Srpsku. Mozda li nam G. Kesic u nekom od svojih narednih clanaka dati svoje misljenje o jednom ovakvom scenariju?
Ово њихово што су урадили у сарадњи са УСА личи на оно када су комунисти после рата ушли у туђе станове и делили га са правим власницима и они су морали чекати боља времена па ако не добијемо пресуду сада, чекаћемо и ми.






