Svet
Bafet profitirao i u krizi
Kad pada zlatna kiša, treba podmetnuti kofu, a ne naprstak, poručuje najuspešniji investitor u istoriji
Od našeg stalnog dopisnika
Vašington, 2. marta – Najgora vremena su uvek za nekoga najbolja, upravo je, crno na belo, u svom godišnjem pismu poslatom na adrese oko pola miliona akcionara njegovog holdinga „Berkšajr Hetavej” (Berkshire Hathaway) potvrdio Voren Bafet, najuspešniji investitor u istoriji i drugi (posle Bila Gejtsa) najbogatiji čovek na planeti.
Prema Forbsovoj listi milijardera za prošlu godinu Voren Bafet je na drugom mestu, sa 37 milijardi dolara, dok je na prvoj ponovo Bil Gejts. „Ponovo”, zato što ga je u 2008. Bafet, sa 62 milijarde, pretekao, ali je u međuvremenu dosta dao u dobrotvorne svrhe, potvrđujući svoju već stečenu reputaciju darežljivog filantropa.
U odsustvu svojom rukom napisane biografije ili memoara, godišnja opširna pisma akcionarima (najnovije ima 20 strana) čitaju se s pažnjom, kao uvid u njegovu poslovnu i životnu filozofiju. Iz njih se, uostalom, uvek može naučiti, jer „Prorok iz Omahe” (Omaha je njegov rodni grad u državi Nebraska, na američkom „srednjem zapadu”, gde i danas živi) ne bi bio to što jeste da nije bolje od drugih video i razumeo šta se događa u ekonomiji.
Prošlogodišnje pismo, poslato u isto ovo vreme, na vrhuncu krize, bilo je mnogo sumornije od ovogodišnjeg: holdingu je tek po drugi put u njegovoj istoriji bila umanjena vrednost i svaki akcionar je bio srazmerno siromašniji. Akcije danas nisu istina vrednost vratile na svoj istorijski vrhunac, ali su se uveliko oporavile: ukupna berzanska vrednost svih firmi je u minuloj godini porasla za skoro petinu, 19,8 odsto. Prihod je za 61 odsto veći nego u 2008. U junu prošle godine, „Berkšajr Hetavej” je bio rangiran kao 18. najveća kompanija sveta.
Kako je to bilo moguće kad je većini išlo loše? Po Bafetu, recept je jednostavan: treba imati pare da bi se zarađivale pare. „Mi smo angažovali dosta novca da radi u haosu u poslednje dve godine. To je bio idealan period za investitore. Klima straha je njihov najveći prijatelj”.
Bafet je tako 15,5 milijardi uložio u akcije finansijske kuće Goldman Saks, u vreme kad je bila žestoko uzdrmana i kada nije bilo baš izvesno da li će opstati. Uložio je i u „Dženeral elektrik” i „Vrigli”. Ali u pismu se žali što priliku nije bolje iskoristio: „Kad pada zlatna kiša, treba poturiti kofu, a ne naprstak”.
Međutim, prošla godina je, uočava se ovde, donela i izvestan pomak u njegovoj investicionoj filozofiji. Njena suština dosad je bila da „namiriše” potcenjene kompanije i u njima prepozna potencijal za rast, koji realizuje kad pređu u njegovo vlasništvo. Prošlogodišnja investicija od 26 milijardi u jedan ceo železnički sistem – Burlington nordern Santa Fe – protumačena je kao okretanje ka stabilnijim firmama koje investitorima obezbeđuju garantovane prihode na dugi rok – čak i sto godina.
„Čarli (njegov partner Čarli Manger) i ja izbegavamo biznis čiju budućnost ne možemo da procenimo, bez obzira na to koliko danas njihov proizvod bio privlačan”, napisao je akcionarima. Ako je investiranje neka vrsta kockanja, Bafet je dosad bio oprezan kockar: glavnina njegovih uloga je u monopolskim ili kvazimonopolskim industrijama, kao što se električne centrale, a sada i železnice.
Naravno, pismo nije prošlo ni bez osvrta na ukupne ekonomske prilike u Americi. Bafet tako procenjuje da se „ekonomija oporavlja”, ali se pridružuje predsedniku Obami u njegovoj kritici poslovne kulture Volstrita. Konkretno, udario je verbalne packe direktorima koji su predsedavali sunovratu svojih kompanija za vreme krize, ali uprkos tome i danas žive na visokoj nozi.
„Oni predugo uživaju finansijsku šargarepu, vreme je da i odgovarajući štap bude deo njihovih radnih ugovora”, kaže Bafet.
Oni koji su očekivali da će na pragu svoje devete decenije (80. rođendan će proslaviti 30. avgusta) dati neki nagoveštaj o skorom penzionisanju i nasledniku, ostali su razočarani. Poručio im je da će na poslu „poskakivati” bar i sledećih 10 godina.
Na kraju je, u svom stilu, akcionare pozvao da se prvog maja ponovo okupe na redovnom godišnjem sastanku – „Vudstoku za kapitaliste” - 1. maja u Omahi (lane ih je došlo 35.000) i pozvao da tom prilikom kupe mnogo proizvoda svojih kompanija (uz odgovarajuće popuste). U post skriptumu stoji: „Doputujte železnicom”.
Milan Mišić
Poslednji komentari
@ Zoran i @ Seljak - ! - Procitao sam Vase komentare i u sustini se slazem. Dok podrzavam tezu da Srbi nisu bas podlozni skromnosti, Srbi u Srbiji nemaju bas puno mogucnosti da steknu neko bogatsvo. Ima malo biznismena u Srbiji koji shvataju da je dobro nagradjeni radnik produktivan radnik. Produktivni radnici stvaraju dodatni kapital (zar mislite da je sve kompanije za ulaganje Bafet otkrio sam) koji se delomicno sliva u njihove dzepove i stvara mogucnost da sami obrcu novac. E sad, to sto nas narod misli samo na kratke staze je boljka koja je bila pre a i bice posle mene. Radovalo bi me da gresim.
Odusevljenje u komentarima prva cetri ucesnika foruma baziraju se na cistoj informativno objasnjavackoj nedorecenosti,koja ima za cilj da citalackoj publici prikaze fenomen trajanja "amrickog cuda".Kada bi postojala potreba da se stvari prikazu anako kakvim jesu i koristila formula Antonija Gramsija,"alternativna interpretacija stvarnosti",sva lepota i sjaj ne bi postojali u komentarima.Jer i sam autor teksta kaze -"ulagao je u monopolske i paramonopolske industrije,elektrane,zeleznicu".To je kljuc Bafetovog uspeha.On pripada malom broju privilegovanih u SAD (o,5% odabranih kontrolise 70% krupnog kapitala).O fenomenu preduzetnistva u SAD pisao je i Comski (navodeci primer proizvodnje tranzistora u SAD),pa kasnije IBM,pa evo danas Gejtsa.Taj manir trajanja uspesnosti ima svoje mesto kao potreba opravdanosti filozofije liberalnog kapitalizma.To je fenomenoloska i kulturoloska potreba zapada a posebno prostora SAD,gde je uspesnost san mnogih,ali privilegija malog broja odabranih porodica.
@ Fenomen Bafet - Prvo, drago mi je da sam uspeo razumeti jednostavnu sustinu Vaseg komplikovano ispisanog komentara - Bafet je igrao na sigurno. Logika koju predstavljate je prihvatljiva. Medjutim, nije tesko biti uspesan kad citav svet ovisi o onome sto prodajete (Gates & Co). Ali mislim da se stvarni uspeh zasniva na realizaciji licnih ciljeva za koje ljudi u Srbiji nemaju jednaku podlogu kao ljudi drugde u svetu iz razloga koje sam vec naveo u predjasnjem komentaru. Zasto je to bitno...relativno govoreci, afro-amerikanac iz Bronx-a koji se otme sudbini i obrazuje, nadje stabilan posao, ozeni, kupi kucu i zivi solidno na granici vise-srednje stalezi je po meni uspesniji nego sva Americka elita. To je sustina. A ovako mogu citati clanke o Bafetu i mastati o prilikama koje drugi imaju ne bi li razbio monotoniju sivila koje me okruzuje.








