Pogledi
Boško Jakšić
Pogledi sa strane
Obrad Kesić
Jelena Vlajković
Tema nedelje
Vinarska Srbija
Od našeg dopisnika
Bukurešt, 4. decembra – Sinoć, pre poslednjeg direktnog TV dvoboja između dvojice finalista trke za predsedničku fotelju u bukureštanskoj palati „Kotročenj” – Trajana Baseskua i njegovog ljutog rivala Mirče Đoane – za „sigurnog” favorita važio je ovaj drugi. Prema merenjima raspoloženja birača, koja je proteklih dana obavio ugledni institut INSOMAR, Đoana je imao prednost od čak osam odsto.
Međutim, žilavi Basesku, aktuelni šef države, koji ovde važi za „najokretnijeg” političara, nije se predavao. U završnicu trke koja se završava u nedelju 6. decembra ušao je sav narogušen i spreman – na sve ili ništa. Debata, koju su prenosili svi TV kanali, odvijala se manje-više shodno očekivanjima. Ponekad i dosadno. Određenih devet tema za diskusiju – školstvo, zdravstvo, kriza, selo, pravosuđe, parlamentarna reforma, spoljna politika itd, uzajamna pitanja i kratki odgovori – ređale su se shodno ritualu o kojem su se izborni štabovi dvojice megdandžija dogovorili sa voditeljem.
I tako sve redom do trenutka kada je pomenuta – „mafija“. Tada je Basesku potegao svoj već ispražnjeni politički pištolj, kojim je sve vreme uzaludno vitlao braneći se od optužbi da nije ispunio izborna obećanja, da je tokom pet godina njegove vladavine u Rumuniji dominirao politički haos, da je zemlja nazadovala po svim pravcima, da on i vlada njegovog pulena Emila Boka nisu znali da pronađu rešenja za ekonomsku krizu i da ljudi zbog svega toga žive loše.
Glavna Baseskuova odbrana se svodila na to da Đoana, predsednik senata i lider opozicione Socijaldemokratske stranke,
ne misli svojom glavom, da iza njega stoje novopečeni rumunski bogataši, čije interese i zastupa. Basesku je stalno ponavljao: „Vi radite po nalogu Vantua, Vojkuleskua i Dinu Patričua, a ja branim interese običnog naroda.”
Đoana je parirao tvrdeći da su sve to „čiste gluposti i izmišljotine” i da on nema nikakve veze sa oligarsima. U tom trenutku dolazi do dramatičnog preokreta.
Basesku: „Recite, jeste li noćas bili kod Vantua?”
Đoana (počinje da muca i da se preznojava): „...Da, bio sam, pa šta.”
Basesku (uz podrugljivi osmeh): „Pa, šta ja tvrdim! Vi radite za bogataše, krvopije. Išli ste kod Vantua da se dogovarate kako da dođete na vlast.”
Tridesetak Baseskuovih navijača, među kojima supruga i dve kćeri, koji su sedeli u sali iza njega, skaču na noge i uzvikuju: „Gotov je, gotov...”
Ispostavilo se da je Đoana, svojom nedopustivom neopreznošću i političkom naivnošću, sam stavio metak u već ispražnjeni Baseskuov pištolj. Njegovi savetnici su propustili da ga upozore da se na Internetu već vrti video-snimak o ponoćnom susretu Đoana–Vantu. Taj snimak se sada ocenjuje ka spasonosan za već posrnulog šefa države, jer se veruje da će mnogi, a posebno glasači njegovog liberalnog saveznika Antoneskua, posumnjati u Đoanin politički integritet.
Video-snimak o susretu Đoane sa „kužnim” oligarhom vrti se trenutno na svim medijskim kanalima sa ciljem da poništi učinak jednog drugog, antibaseskuovskog, video-snimka, koji se vrteo čak osam dana, i sa vidljivim razornim dejstvom. Taj snimak, izvađen iz fioke medija u vlasništvu samog Vantua, prikazuje scenu sa jednog predizbornog mitinga novembra 2004. Na njemu se jasno vidi kako Basesku šamara jednog desetogodišnjeg dečaka samo zbog toga što je ovaj kliknuo: „Živeo Ilijesku!”
Tim snimkom Basesku je žigosan kao „mornar grubijan”, koji je sposoban da tuče sve redom, pa i „nezaštićenu decu”. Naravno, to mu je nanelo veliku štetu u predizbornoj kampanji, za koju komentatori izvlače zaključak da je bila „krajnje prljava” i da, nažalost, tajni video-snimci i prisluškivanja telefona od strane raznih „službi” sada rešavaju pitanje pobednika u predsedničkoj izbornoj trci.
Tu se priča, ipak, ne završava. Dobila je svoj nastavak u još mračnijim tonovima. Jer, na svega jedan sat posle uspešnog Baseskuovog „pucnja” u zbunjenog Đoanu, pred TV ekrane izlazi sam magnat Sorin Ovidiju Vantu. On, na sveopšte iznenađenje publike i komentatora, spuštenim i smirenim glasom saopštava: „Da, Đoana je noćas bio kod mene da se malo opusti. Ćaskali smo o svemu i svačemu. Ali da znate da je kod mene u posetu više puta dolazio i Basesku. Već kada je bio predsednik. Ja sam mu pomogao da na izborima 2004. pobedi Nastasea.”
Posle ovoga nastao je muk. Vodeći rumunski novinar i komentator Kristijan Tudor Popesku je podigao ruke i javno se zapitao: „Ljudi, u kakvoj to zemlji mi živimo.”
Na slično pitanje odgovor je već bio dao bivši rumunski ministar spoljnih poslova Adrijan Severin, sada član Evropskog parlamenta, koji je 16. novembra, osvrćući se na rumunsku stvarnost, nastalu nakon obaranja „karpatskog diktatora” Čaušeskua (22. decembra 1989), u bukureštanskom dnevniku „Kotidijanul” objavio opširan članak pod naslovom: „Nakon 20 godina – postkomunizam i oligarhija”.
Video-snimak o tome kako Basesku udara mališana vrteo se osam dana na ovdašnjim TV kanalima. Video-snimak o tome kako se Đoana sastaje sa Vantuom vrteće se samo dva dana. U subotu je ovde „izborna tišina” kojom se zabranjuje svaka politička propaganda.
Ostaje pitanje koji je od pomenutih snimaka bio „upečatljiviji”. Od te upečatljivosti zavisiće umnogome i koji će se akter na kraju naći sa predsedničkim žezlom u rukama.