Svet

Desetorica najkrivljih za globalnu krizu

Ko je najveći krivac za tekuću ekonomsku krizu koja je gurnula svet u najtežu stagnaciju i nazadovanje od Drugog svetskog rata? Odgovor verovatno još dugo neće biti nađen, ali su brojne institucije, od Svetskog ekonomskog foruma do globalnih medija, ovih dana pokrenule javnu poteru za vinovnicima. Londonski „Tajms” sastavio je tako ovih dana svoju listu predloga 11 najkrivljih za finansijsko-ekonomski košmar koji već ugrožava postojeći ekonomski poredak. Na „Tajmsovoj” listi sedmorica najodgovornijih su Amerikanci, preostala trojica su Britanci.

1. DIK FALD Po uglednom britanskom dnevniku, najgoru ulogu u podbadanju krize odigrao je Dik Fald, izvršni direktor propale banke Braća Liman. Svojevremeno poznat kao najstrašniji čovek na Volstritu, Fald je okrivljen za more pogrešnih poteza kojima je jednu od donedavno najuglednijih američkih banaka nesmotreno gurnuo na tržište rizičnih hipotekarnih kredita u SAD. Faldova tajnovitost u poslu i sujeta označeni su kao glavni razlozi što je doveo Braću Liman do spektakularnog bankrota iza koga je prošle jeseni krenula serija propadanja finansijskih institucija širom sveta.

2. HENRI POLSON :Neslavno drugo mesto na „Tajmsovoj” listi zauzeo je Henri Polson, bivši američki sekretar za finansije. Polson je kriv zato što je dopustio da bank Braća Liman, dugogodišnja dika američkog bankarstva, ode pod led, ocenio je „Tajms”. Osim što je pustio Braću Liman niz vodu, Polson je bez posebnog obrazloženja zatražio od američkog Kongresa basnoslovnu sumu od 700 milijardi funti za oživljavanje privrede SAD. Gde je Polson našao baš tu sumu, pita se dnevnik, tvrdeći da je bivši državni sekretar za finansije SAD višestruko doveo u pitanje stabilnost međunarodnog finansijskog sistema.

3. ALEN GRINSPEN: Pored Falda i Polsona za današnju finansijsku krizu posebno je kriv i Alen Grinspen, decenijama legendarni direktor američke centralne banke. „Tajms” Grinspenu na dušu stavlja da je nepromišljenim zalaganjem za slobodno tržište preplavio Ameriku jeftinim novcem i prevideo rizike odobravanja visokorizičnih kredita.

4. DŽON TAJNER: Četvrto mesto među „Tajmsovim” globalnim krivcima dele Džon Tajner i Hektor Sents – britanski duet koji je u odvojenim državnim mandatima finansijskih kontrolora propustio da uoči urušavanje „Nortern Roka” iza kog je lane došlo do plime bankrota na Ostrvu.

5. SER FRED GODVIN – „najgori svetski bankar” – po oceni „Tajmsa” peti je krivac za krizu, zato što je Kraljevsku škotsku banku, inače drugu po veličini na ostrvu – bacio na kolena.

6. GORDON BRAUN: Britanski premijer koji je finansijsku krizu predvideo još pre 10 godina, skoro ništa nije učinio da bi je sprečio – i zato je, po „Tajmsu”, šesti svetski krivac za krizu.

7. DŽORDŽ BUŠ: Po krivici odmah iza Brauna je bivši američki predsednik Džordž Buš, smatra „Tajms”. Za Bušove vlade, razorni sistem rizičnih hipotekarnih kredita je bujao i prelio se diljem sveta, a da taj predsednik SAD nije preuzeo nikakvu odgovornost, ocenjuje dnevnik.

8. KETRLIN KORBET, šefica „Standard and Purs”najveće međunarodne agencije za procenjivanje kreditnih sposobnosti kompanija i banaka, odgovorna je što je kapom i šakom delila pozitivne ocene posrnulim i polupropalim bankama, podgrevajući iluzije kod investitora da su sigurne za ulaganja.

9. HENK GRINBERG, donedavno izvršni direktor najvećeg svetskog osiguravajućeg društva AIG, takođe se nije proslavio, smatra „Tajms”, ohrabrujući firmu da se zaleti u basnoslovna ulaganja na urušenom hipotekarnom tržištu.

10. ANĐELO MOCILO je na začelju „Tajmsove” liste krivaca. Predsednik najvećeg američke hipotekarne banke „zalužan“ je zato što je neobjašnjivo snizio uslove za dobijanje kredita za stanove i kuće, a zatim ih prepakivao i preprodavao drugima kao profitabilne investicije.

T. B.
objavljeno: 03/02/2009

Poslednji komentari

mpetrov  | 05/02/2009 09:28

Ovo bi bilo sve tacno kada bi se na listi nasli i Bill Clinton, James Rubin i jos po neko od onih koji su poceli da smanjuju regulativu u oblasti investicionog bankarstva. Na primer 1934 uvedena je jedna uredba Glas Steagal act po kojem se komercijalne banke ne mogu upustati u investiciono bankarstvo i obrnuto; Klintonova administracija je zaobisla taj akt kako bi se prosirilo trziste hartija od vrednosti, naredna administracija se nije bavila ovim problemom uopste, a sa druge strane su uvodili sve dodatne mere u kontroli trzista kacija dok su kontrolu trista kapitala potpuno zapostavili. Na ovoj listi treba da se nadje i predsednik
FDIC i Predsednik Komisije za hartije od vrednosti u USA ako se zna da nisu upozorili o velikim rizicima koje nosi pregrejana potrosnja; Mislim da na prva mesta po odgovornosti idu funkcioneri drzavnih agencija, finansija, svi oni koji su prvi na liniji odlucivanja o finansijskoj i monetarnoj politici. Sefovi drzava ocekuju od njih strucno misljenje i predloge i analize; ako to ne dobiju ne mogu da donesu ispravne odluke; USA se uspavala nad problemima neregulisanog finansijskog trzista u obalsti drugo razrednih kredita, kreditnih kartica, zajmova i hartija od vrednosti koje su izdavali i prodavali gde je osnova losi kreditii nije ogranicila nivo pozajmljivanja radi novih ulaganja pa je tako nesrecni Lehman pozajmljivao oko 40 puta koliko je njihova imovina da bi bio u igri ulaganja u kreditne hartije od vrednosti; da je to bilo ograniceno na 2-3 puta onda ne bi imali ovo sto imamo; Nije Lehmanov direktor najvise kriv, njega su najmanje pomogli; bojim se da Polson nije imao objektivan kriterijem kada je odlucivao ko od velikih investicionih kuca moze da prezivi a ko propada ili kako mi kazemo "is going under" ...mislim da ova lista mora da se ponovo analizira i menja.

 | 26/02/2009 09:21

@ Pjotr Cibukov , 03/02/2009, 05:47
Dobro je, niko od pravoslavnih!
Зато су скоро сви од Хазара!

xXx  | 03/03/2009 23:45

Bilo bi dobro kada bi uz članak postojao i link na izvor te vesti.... Ne sumnjam, ali volim da pročitam i izvor ;)