Svet

Kubanci manje siti, ali obrazovaniji i dugovečniji

Da li statistički podaci na pedeseti rođendan Kastrove revolucije ukazuju na njen poraz ili trijumf

Ulična scena u Santjagu ovih dana (Foto AFP)

Pola veka otkako je Fidel Kastro sa svojom grupom sišao sa Sijera Maestre, zbacio diktatora Batistu i otpočeo revoluciju, rat uz pomoć statistike sve je žešći. Na podatke se pozivaju i najlojalnije pristalice i ljuti protivnici kubanskog jednopartijskog sistema, a da jedni drugima ne osporavaju verodostojnost izvora. Lik jedinog komunizma na zapadnoj hemisferi je kao u iskrivljenom ogledalu – iz jednog ugla anđeoski, iz drugog poprima đavolske crte.

Protivnici navode sledeće statističke podatke: sa šest miliona ljudi, Kuba je 1958. imala više kuhinjskih aparata po stanovniku i više kilometara železničke pruge od bilo koje druge zemlje Latinske Amerike. Kubanski peso imao je istu vrednost kao dolar. Danas je dvadeset puta slabiji. Stočni fond brojao je šest miliona, po jedna krava na jednog Kubanca. Danas jedno grlo dolazi na šest Kubanaca. Bilo je na desetine novina, danas postoje dva dnevnika: „Granma” i „Huventud rebelde” (Buntovna mladost), oba kao zvanični organi jedine legalne partije.Proizvodnja šećera bila je četiri puta veća 1958. nego prošle godine. Danas se šećer uvozi.

Kubanci, međutim, danas spadaju u jednu od najdugovečnijih i najobrazovanijih nacija na svetu.

Giljermo Himenes, akademik lojalan komunističkoj partiji, ne osporava statističke podatke preuzete iz Batistinih službi: godišnja potrošnja goveđeg mesa je 1955. iznosila četrdeset kilograma po stanovniku(Kuba je po potrošnji mesa bila na trećem mestu u Latinskoj Americi, iza Urugvaja i Argentine). Ostrvom je voženo 160.000 automobila (jedna kola na 38 stanovnika, Kuba je bila na drugom mestu na celoj hemisferi). Po radijskim i televizijskim prijemnicima Kuba je takođe bila na prvom ili drugom mestu u Latinskoj Americi.

Danas je prosečna plata na Kubi 20 dolara. Svaki Kubanac ima pravo na deset jaja, pola kilograma piletine, pola kilograma ribe, četvrt kilograma cigure…po subvencionisanim cenama. Taj mesečni provijant preko države ukupno ga košta 25 centi. Postoji i drugi peso, vezan za dolar, takozvani kuk, kojim se kupuje uvozna roba u specijalnim prodavnicama. Mobilni telefoni, koje odnedavno, po odluci sa najvišeg mesta, mogu legalno da kupe i Kubanci, koštaju 110 dolara.

Elena Alvares, funkcioner u kubanskom ministarstvu za ekonomiju, međutim, ističe da su zdravstvo i školovanje besplatni, da radnici u preduzećima dobijaju topli obrok i da bi sve to takođe moralo da se ukalkuliše kada se govori o prosečnoj plati na Kubi. Dodaje da Kuba danas ima najveći broj lekara, po glavi stanovnika u svetu, da je američki embargo oštetio ostrvo sa 200 milijardi dolara, da je do pada Berlinskog zida osamdeset posto kubanskog izvoza odlazilo u zemlje istočnog bloka

Iz zemlje je za pola veka otišlo više od dva miliona ljudi, od kojih najveći broj živi u SAD. Stotinak američkih državljana, međutim, krenulo je u suprotnom pravcu. Došli su na studije u kubansku Latinoameričku školu medicine, gde se lekarska diploma stiče bez plaćanja ikakve školarine. Među njima je afrička Amerikanka Paša Džekson (26) iz Los Anđelesa koja namerava da se kao lekar vrati u svoju sredinu.„Došla sam zato što je studiranje na Kubi besplatno i zato što me ovde cene više nego u sredini u kojoj sam odrasla. U Americi ni mnogo bogatiji od mene ne mogu da plate studije medicine.” Nizom različitih podataka dokazuju se i trijumf i tragedija revolucije koja obeležava pedeseti rođendan.

Zorana Šuvaković
objavljeno: 04/01/2009

Poslednji komentari

terramare  | 06/01/2009 00:21

@ Kao da je vazno, zasto niste pokusali da porazgovarate sa Kubancima, to je moguce, mada delikatno. I uvek ce se naci neko ko je studirao ili radio u Istocnoj Nemackoj, Rusiji. Samo treba biti oprezan, 99% razgovora se zavrsava sa predlogom za neki bizniz, ili zahtev, ne molba, za novcanu pomoc.Centar Havane danas ima dosta slicnosti sa epohom Batiste, to je centar za prevare turista i prostitucija, policija, kako u uniformi tako i u civilu, okrece glavu ako se radi o malim prestupima, nizim od desetak dolara.Izvan centra postoji potupno drugacija slika, kriminala je vrlo malo,ljudi se ponasaju drugacije.Malo me zbunilo pominjanje plasticne narukvice za sat, to sam video zadnji put kod nekog Talijana pre 30-tak godina.

Kaodaje Vazno | 06/01/2009 14:58

Jesam, razgovarao sam s Kubancima. Kad sam iz Srbije dosao u Kanadu prva stvar koju sam primjetio bila je da su Kanadjani stalozeni, relaksirani i u principu bez zlobe. Kad sam iz Kanade dosao na Kubu brzo sam prepoznao mnoge elemente krize iz starog kraja. Kubansko siromastvo jeste veliko i uzimajuci to u obzir bio sam vrlo iznenadjen prilicno dobrim mentalnim stanjem ljudi, jednom vrstom nevinosti. Primjetio sam ipak diskretan policijski rad, slican onom kakav je bio kod nas na Jadranu u doba turisticke sezone (u doba kad sam vjerovao da je prica o stranim silama koje bi da uniste Jugoslaviju samo komunisticka propaganda).
Osjeca se na Kubi izolacija, ali nju Kuba nije izabrala. Takvu presiju vecina zapadnih drustava ne bi izdrzala, kao sto nismo ni mi, a Kubanci jesu. Za mene je to bilo zadivljujuce.
Sto se tice plasticnog sata nisam siguran da sam razumio vasu opasku. Nadam se da nije u pitanju nas legendarni snobizam (tako slican italijanskom).

terramare  | 07/01/2009 20:21

@ Kaodajevazno, gledao sam kanadske turiste na Kubi. Radim oko 40 godina u turizmu, ali verujte mi takve turiste ne bih zeleo ni na poklon. Posmatrao samljude koji su proveli nedelju dana u hotelu sa " all inclusive" ( drugog nacina ishrane na Kubi nema). Oni nisu mrdnuli ni jednom iz hotela, vecina nije otisla ni do plaze udaljene oko 20-30 metara od bazena. Lezali su celo vreme u lezaljkama, okolo njih brda praznik limenki od piva, ili sedeli u bazenu uz dusek punog limenki piva, uvece za barom 10-20 koktela pa onako tresten u krevet, sobarice su se jezile kada cu cistile njihove sobe.Srecom nisam boravio u njihovom hotelu, a oni nisu u mom, verovatno im atmosfera jedne Melije de luxe nije odgovarala. Kod nas je bio jedan konobar koji je imao doktorat nuklearne fizike sa istocnonemackog univerziteta, trebao je da dobije posao u prvoj kubanskoj nuklearki, ali od toga nije nista bilo, sada nosi tanjire i mojito koktele.