Svet
Operacija „Izlivanje olova”
Šumarci, jaruge i ledine na granici prepuni su izraelskih tenkova i oklopnih transportera, lansirnih mostova za premošćavanje useka i prepreka
LAZANSKI „POLITIKIN” IZVEŠTAČ U GAZI
Sderot, granica Gaze i Izraela, 16. januara – Putevi na jugu Izraela zakrčeni su vojnim konvojima, od džipova do kamiona cisterni i vučnih vozova za tenkove. Između njih jedva se probijaju civilna vozila, ali nekih kontrolnih punktova zapravo i nema, pa atmosfera skoro da i ne liči na nekakav veliki sukob. Redovnim autobusom iz Tel Aviva za grad Sderot na jugu putuje se oko 90 minuta i već ste na ulazu u područje Gaze. Na usputnim stanicama ulaze izraelski rezervisti, mladići i devojke ozbiljnih lica sa rančevima i puškama. Niko ništa ne priča, ali nema neke zabrinutosti na licima. Kao da je reč o nekoj uobičajenoj vojnoj vežbi. Za državu koja je od svog osnivanja u permanentnom ratnom stanju ništa neobično.
Medija-centar izraelske vojske i ministarstva spoljnih poslova smešten je u gradiću Sderot, na samoj granici, odmah pored policijske stanice. U nekoliko prostorija između ostalih oficira rade i potpukovnik Olivije i poručnik Marina. On je stigao iz Francuske, ona iz Moldavije. On crn, ona plava. Nekoliko zbunjenih kineskih novinara sede i čekaju da vide može li se do Gaze. Ostali pokušavaju da se snađu, na brdašcima iznad puta, obilaznice oko Gaze, nikla su prava novinarska naselja, šatori, platforme za kamere, satelitske antene za direktan TV prenos, kombi vozila sa hranom i pićem, agregati za struju, a jedna američka TV ekipa imala je čak i pravi artiljerijski dvogled spregnut sa laserskim meračem daljine. Kada Hamas ispali raketu tipa „kasam” iz područja Gaze, uz pomoć takvog specijalnog dvogleda može se prilično dobro proceniti udaljenost lansiranja i mesto pada projektila. Zapravo, ispada da su novinari u zonama sukoba sve više opremljeni kao vojnici.
Neki novinari pokušavaju da se do Gaze provuku preko okolnih izraelskih kibuca, ali svi su lokalni putevi pod strogom kontrolom izraelske vojske. Šumarci, jaruge i ledine oko Gaze prepuni su izraelskih tenkova i oklopnih transportera, lansirnih mostova za premošćavanje useka i prepreka. Nijedno borbeno vozilo ne kreće se civilnim putevima neko se na osnovu prašine koju podižu može naslutiti pravac izraelskog nadiranja u pojas Gaze.
Inače, po rubnim područjima oko tog pojasa, ali u vazduhu, neprekidno lebde izraelski cepelini na kojima su instalirani specijalni detektori za otkrivanje vatrenih položaja Hamasa. Na visinama od oko 1.500 do 2.000 metara krstare bespilotne letelice, a tu su još i specijalni avioni za elektronsko osmatranje, tako da je celo područje Gaze elektronski pokriveno od strane izraelske vojske. Izraelske obaveštajne službe imaju prilično precizne podatke o mestu stanovanja lidera Hamasa, imaju i brojeve njihovih mobilnih telefona, presreću sve poruke upućene putem mobilnih telefona iz Gaze.
Potpukovnik Olivije smilovao se na molbu izveštača „Politike” da omogući jednokratan kraći ulazak u pojas Gaze. Krenuli smo još dalje na jug, na granični prelaz Rafa na tromeđi Egipta, pojasa Gaze i Izraela. Još 70 minuta vožnje, pa onda betonski zidovi na granici. Izraelske, egipatske i palestinske zastave. Preko Rafe ide humanitarna pomoć u Gazu. U jednom konvoju te humanitarne pomoći otkriveno je 10.000 vojnih uniformi i infracrvena tehnika za noćno osmatranje. Ispod Rafe Hamas je iskopao tunele za krijumčarenje komponenti za projektile „kasam”. Egipćani su to morali da znaju, jer njihovi vojnici kontrolišu deo granice sa Gazom na tom potezu. Egipatski vojnik na stražarskoj kuli osmatračnici potpuno nezainteresovano gleda u nebo. Izraelski avioni stižu noću i bombarduju podzemne tunele Hamasa. Cela Rafa se tada trese od detonacija bombi i raketa.
Utisak je da za sada Izraelci ne žure, ne žele da budu uvučeni u teže ulične borbe u samom gradu Gazi. Hamas tamo primenjuje taktiku živog štita, koristi civilno stanovništvo kao svoju zaštitu. Izraelske specijalne jedinice iz brigade „Givati” i mornarički komandosi presekli su na dva mesta severni deo Gaze, ali je u urbanom području sa oko 800.000 stanovnika vrlo teško eliminisati sve pozicije sa kojih se lansiraju projektili na jug Izraela.
Na povratku iz Sderota, na putu velika gužva. Policija blokirala prolaz. Pet minuta ranije jedna raketa „kasam” pogodila je samu ivicu puta. Krater i nije nešto velik. U podne mi je potpukovnik Olivije rekao da do 11 sati nije bilo ispaljenih raketa od strane Hamasa. Posle toga, od 14 do 18 sati palo je pet projektila. Ovi iz Hamasa kao da ne znaju za kućni red.
Miroslav Lazanski
-----------------------------------------------------------
Šteta 1,4 milijarde dolara
Tel Aviv, Gaza - Izraelska razaranje pojasa Gaze mogla bi da koštaju palestinsku ekonomiju najmanje1,4 milijarde dolara, potvrdili su palestinski zvaničnici.
Palestinski biro za statistiku je naveo da je oko 26.000 stanovnika Gaze, koji ne mogu da žive u svojim domovima, smešteno u privremena skloništa. Isti izvori su naveli da je oko 20.000 stambenih zgrada oštećeno u izraelskim napadima, prenosi Tanjug.
Poslednji komentari
@ Slovenac, ako kazete A, trebali bi reci i B, mada mogu zamisliti te poruke, cujemo ih i ovde po Evropi.
Izrael je do sad bezbroj puta ponovio da bi rado sklopio trajni mir sa svojim susedima pod uslovom da ovi priznaju pravo Izraela na postojanje. Spreman je da ponudi svojim susedima ranije osvojene teritorije za takav mir. Do sada je jedino Egipat prihvatio taj uslov i sklopio mir sa Izraelom. Iran i palestinske radikalne grupe pomagane od Irana javno zagovaraju unistenje Izraela i ne zele nikakav mir dok god Izrael postoji. Palestinci su zrtve svojih radikalnih grupa koji dobro zive zahvaljujuci konstantnom ratu sa Izraelom. Ne verujem da Izrael ima drugi izbor nego da se bori za svoj opstanak. Kljuc problema je sukob Amerike i Irana o tome ko ce kontrolisati zemlje Bliskog Istoka. Dok se taj sukob ne resi, nece biti pakestinske drzave niti mira na Blsikom Istoku.
Мирослав Лазански, несумњиво држи примат међу војно-политичким коментаторима, ратним извјештачима на подручју бивше Југославије. Чињеница је, такође, да и нема неких нових клинаца, тачније, не могу добити прилику коју је својевремено у Загребу, па онда и у Београду, добио управо Лазански.
Тешко се долази у Мосад, ако немате препоруку из државе из које долазите (да не кажем која вас шаље), од стране вае обавјештајне службе, а то аутору никада у каријери није био проблем!










