Šta spaja, a šta razdvaja hrišćane
Međuhrišćanska tela u svetu i Evropi
Hrišćanske crkve okupljene su u dva velika međuhrišćanska tela - Svetski savet crkava i Konferenciju evropskih crkava. Svetski savet crkava ima 349 članica, različitih hrišćanskih denominacija i procenjuje se da obuhvata oko 560 miliona hrišćana. Verski analitičar Živica Tucić, podseća da Rimokatolička crkva nije članica ovog tela, kao i da su u njemu zastupljene pravoslavne pomesne crkve, među kojima i Srpska pravoslavna crkva, protestantske, anglikanska crkva i takozvane slobodne crkve, poput baptista ili pentekostalaca.
– Svetski savet crkava je trenutno u krizi, ali ne kao institucija, već više zbog razmimoilaženja predstavnika crkava, i to ne toliko teoloških, koliko zbog različitih stavova u vezi sa eutanazijom, ulogom žene u crkvi. Konferencija evropskih crkava, s druge strane, mnogo bolje funkcioniše i više je posvećena pragmatičnim i praktičnim pitanjima nego teološkim. Za razliku od Svetog saveta crkava, u ovom telu prisutna je i Rimokatolička crkva – kaže Tucić.
On dodaje da je prisustvo SPC u Svetskom savetu crkava svedeno na minimum, dok su episkop zahumsko-hercegovački Grigorije i teolog Julija Vidović 2009. godine izabrani za članove glavnog odbora Konferencije evropskih crkava.
– Mnoge evropske zemlje unutar svojih granica imaju posebna međuhrišćanska i međureligijska tela i međuhrišćanski odnosi su veoma intenzivni. U Nemačkoj, na primer, postoji Zajednica hrišćanskih crkava, a u Austriji Ekumensko veće crkava. S druge strane, u Srbiji se ne radi dovoljno na međuhrišćanskom, pa i međureligijskom zbližavanju, tačnije ne postoji takvo telo koje okuplja hrišćanske crkve. Religije bi trebalo da imaju svoje telo gde će raditi na zbližavanju, upoznavanju, ne na sjedinjavanju, niko i ne priča o tome. Ima mnogo zajedničkih tema za koje bi bilo korisno da crkve razmenjuju mišljenja i stavove i rade na njima. Međuhrišćanska saradnja nije samo povremeno sastajanje verske hijerarhije i povremeni zajednički istupi u vezi sa najkonkretnijim pitanjima, poput veronauke ili restitucije crkvene imovine – smatra Tucić.
J. Č.
-----------------------------------------------------------
KARLOV UGAO
• Hrišćani se dele na one koji veruju u Boga i one u koje Bog ne veruje.
• Hrišćani su Milanskim ediktom konačno dobili boravišnu i radnu dozvolu.
• Isus Hristos mora da je bio Srbin. Prvi je koga su tadašnji mediji nepravedno optužili.
• Da je tada bila pronađena Amerika, Pontije Pilat bi se baškario u Beloj kući.
• Sudeći po nekim našim vladikama, Sveti Jovan je Isusa krstio u džakuziju.
• I popovi idu u kladionice. Da i njih Bog pogleda.
• Četiri S – Samo Srbi Slave Slavu.
• Ako ima života posle smrti, to je onda ovaj život.
• Ni Bogu nije lako, pošto mu je nebeski narod prvi komšija.
• Razlika između hrišćanstva i komunizma je u tome što u ovom drugom post traje godinama.
Dragutin Minić






















