Šta spaja, a šta razdvaja hrišćane

Ne deli nas dogma nego istorija

Odnosi između hrišćanskih crkava danas su vrlo dobri. Saradnja postoji, ali nema dovoljno zajedničkih programa, osobito oko etičkih i društvenih pitanja, u kojima, uprkos dogmatskim razlikama, uvek možemo sarađivati.

Premalo smo zajednički istraživali koje su prave forme siromaštva. Osim materijalnog, vidimo kulturno, duhovno, moralno i emocionalno siromaštvo. Mnoga deca nisu voljena i to ostavlja psihičke posledice, što se ogleda u ovisnosti ili agresiji. Tu je i pitanje planiranja porodice i edukacije. Roditeljima danas nije lako vaspitavati decu a na tom području između državnih, društvenih, kulturnih i crkvenih institucija nema sinergije na koju bi se porodica mogla osloniti.

Unapređenje dijaloga i saradnje među hrišćanskim crkvama se očekivalo uoči jubileja Milanskog edikta iduće godine. Ta godišnjica je veliki izazov jer stavlja pred nas pitanja slobode veroispovesti i odnosa društva i crkve. Mnogi susreti crkava su organizovani, ali je, sem na teorijskoj razini, premalo učinjeno. Žao mi je što nema zajedničke mreže društva, države i crkava koja bi uokvirila značajne inicijative umetnika za dijalog.

U proteklih desetak godina, događaji koji su crkve u Srbiji najviše zbližavali bili su uvođenje veronauke u škole i duhovnika u Vojsku, pomoć potrebitima, pitanje restitucije. Razmena iskustava o tome je sada pomalo usporena, ali su nas ti dijalozi znatno povezali. Na nivou Ministarstva vera stvoren je Međureligijski savet, koji je mnogo obećavao, ali u poslednje vreme, možda i zato što se već mesecima govori o izborima, on nije radio kao što smo očekivali. Odgovornost za to je delom i na državi.

Razdvajalo nas je možda to što se u nekim tabloidima uvek vraća na teme iz prošlosti, pre svega 20. vek. O tome se piše bez želje da se dođe do potpune istine i pomirenja nego s namerom da se iznese samo ono čime se druga strana etiketira. Pitanja koja nas najviše razdvajaju nisu dogmatska već društveno-politička. Umesto da im se pristupi ozbiljno, nastoje se otvarati rane iako, osim pojedinaca, nema nikoga ko ne želi da se one zaleče.

Stanislav Hočevar,beogradski nadbiskup
objavljeno: 06.05.2012

Poslednji komentari

dr jela bisic | 09/05/2012 21:41

Prvo"Ne deli nas dogma"a onda:"treba razlicita pitanja resavati uprkos godmatskim razlikama'Do shizme nije doslo zbog dogme,vec zbog teznje rimskih papa da budu "prvi medju jednakima"a ne jednaki i da tako na neki nacin iskoriste) muslimanska osvajanja na dotadasnjem centru hriscanstva,Dogmatske razike su nastale kasnije,da bi se potvrila shizma.pre koje je rimski papa bio isto sto i aleksandrijski ili antiohski patrijrh-jedan medju jednakima.Granic a rkvne vlasti rimskog pape je bila teritorijalna,i granica je bila na Drini..

Slobodan Ratković | 12/05/2012 15:57

Rimokatolicizam je stvorio protestantizam,a protestantizam je postao rasadnikom mnogobrojnih sekti koje sa hrišćanstvom nemaju ništa zajedničko.Nažalost danas mnogi koji za sebe tvrde da su hrišćani,ostaju nijemi u ovome i ovakvom vremenu kada je naša vjera u opasnosti."Današnja akademska teologija je zanijemila ustima i stisnula ih u nijemo ćutanje"/arhimandriti Serafim i Sergije/.A ja,mali i neznatni čovjek koga nosi brza rijeka života,svim svojim silama se trudim da ukažem na alarmantna ontipravoslavna djelovanja unutar R.Srbije i njenog naroda.Takozvani "dijalozi ljubavi",nažalost ušli su u sve pore današnjeg života,kako u politiku,tako i u vjeru.A mnogi pripadnici srpskog naroda,ili su otpali od svoje starootačke vjere,ili ih ona ne interesuje.Putujem po Evropi i dobro mi je poznata ta problematika.A šta to u stvari znači?Jednom riječju duhovnu,etičku,kulturnu i moralnu propast. Naš identitet je uvelikoj opasnosti,dok ekumenizam je,za razliku od vasiljenske istine,jeres.S.R.

Goran Gak | 19/05/2012 13:32

Ovaj svestenik gotovo svaka dva meseca potseca srpsku javnost da u nasoj zemlji zivi 400 000 katolika i da oni zele da ih poseti papa.Bilo bi interesantno upitata ovog gospodina da li zna koliko je Srba nastradalo u NDH-aziji i kakva je bila uloga pape u tome.