Pogledi
Miroslav Lazanski
Pogledi sa strane
Obrad Kesić
Jelena Vlajković
Tema nedelje
Srećni ljudi
Nisu se samo topovski pucnji oglasili povodom donošenja Vidovdanskog ustava 1921. godine. Pošto je prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević sutradan položio zakletvu, krenuo je kočijama u kojima se nalazio i predsednik vlade Nikola Pašić, ka Dvoru, da izvrši svečanu smotru beogradskog garnizona.
Uprava grada Beograda objavila je odmah kominike na koji se pozvala i „Politika“ (u jednostubačnom tekstu „Atentat na regenta”, štampanom na drugoj strani):
„Kada je Prestolonaslednik sa svitom nailazio vraćajući se iz Konstituante, jedno lice bacilo je bombu sa prozora na trećem spratu nove zgrade Ministarstva trgovine (današnja raskrsnica ulica Kneza Miloša i Masarikove – prim. a.). Kako je bomba bačena, pala bi pravo ispred Prestolonaslednikovih kola, ali je, srećom, udarila o donji kraj jedne bandere i tu eksplodirala.”
„Atentat na predsednika vlade g. Pašića”, naslov štampan preko cele prve strane „Politike” na Vidovdan 1923. godine, mora da je izazvao burne reakcije u javnosti. Dan ranije, u samo predvečerje Vidovdana, Nikola Pašić se posle skupštinske sednice već nalazio u automobilu koji se od zgrade Narodne skupštine kretao ka „Londonu”. Iz blizine od dva-tri metra na njega je pucao Milutin Rajić, kasnije kao politički krivac osuđen na dugogodišnju zatvorsku kaznu.
Godinu dana pre atentata, 26-godišnji Rajić je nakratko bio zaposlen u Ministarstvu inostranih poslova, na nekom malo važnom poslu, ali je odande izbačen. U istrazi je tvrdio da ga je nemogućnost povratka na ranije radno mesto motivisala na atentat.
Vidovdan je, očito, imao snažno simboličko značenje, ne samo za državu i vlast, nego i za one koji su državu i vlast hteli da ruše.



















