Ostali komentari
Ako nauku uporedimo sa fudbalskom loptom…
Povodom teksta ,,Naučni radnik” (,,Politika”, 21. jula)
Iz perspektive nekoga ko se jako uspešno bavio naukom, a sada se pretežno bavi administracijom i razvojem nauke, odgovor na pitanje: „Šta o nauci zna neko ko se ceo život bavi naukom?” veoma jejednostavan: Ako je dobar naučnik, verovatno o svom domenu zna sve, a ostatku taman onoliko koliko je mogao da nauči posetivši neki centar za promociju nauke, koji nažalost u Srbiji niko dosad nije našao za shodno da sagradi. Ili plastičnije dočarano, ako nauku uporedimo sa fudbalskom loptom, dobar naučnik vidi granice svog petougaonika, a ostatkom lopte se ne bavi. Takođe, da biste bili dobar fudbaler nema nikakve potrebe da znate svaki detalj o materijalu od koga je lopta napravljena, tehnološkom procesu i ceni koštanja proizvodnje. Vašposao je da dajete golove. Tako je u svakom poslu, pa i u nauci. Svako treba dase bavi onim što najbolje zna, i ako taj posao radi dobro, zadovoljanje postignutim rezultatima i nema potrebe da se meša u ono u čemu je amater. Inicijativa za promene u srpskoj nauci koja trenutno postoji je u svakom smislu pozitivna i do sada neviđena na ovim prostorima. Srpska nauka je katastrofalno stagnirala prethodnih 20 godina, o čemu najbolje možemo da posvedočimo svi mi koji smo to propadanje posmatrali iz udobnosti stranih instituta. I bez obzira na sve blagodeti koje takvo okruženje pruža, sve vreme je prisutan tužan osećaj da igrate za strani tim jer vaš nije prošao kvalifikacije. Sada je došlo vreme da se to promeni, a da bi promene bile održive i ireverzibilne, moraju biti primenjenena svim nivoima, od dečjeg vrtića pa do same organizacije rada naučnih instituta. S tim u vezi, srpskoj nauci je u ovoj fazi razvoja zaista preko potreban neko ko je u stanju da vidi široku sliku, neko ko ima snage i volje da našu nauku napravi po ugledu na evropsku. Takav neko zaista nema nikakve potrebe da bude naučnik. Srpskoj nauci su, naravno, potrebni naučnici svetskog kalibra i upravo zbog toga je pokrenut veliki investicioni ciklus koji će za rezultat imati stvaranje kvalitetnog okruženja za bavljenje naukom koje će vratiti naše naučnike iz inostranstva, i adrese naših naučnih institucija na naslovne strane svetskih naučnih časopisa. Intenzivnom aktivnošću upravo u nenaučnoj sferi su obezbeđena do sada neviđena finansijska sredstva kojima će se naučnicima obezbediti uslovi za bavljenje onim u čemu su dobri– naučnim radom. U naredne četiri godine u Srbiji će na finansiranje raznih segmenata nauke biti potrošeno oko 800 miliona evra. U sklopu tog investicionog ciklusa će se, pored redovnog finansiranja naučnoistraživačkih projekata, sagraditi moderne laboratorije po ugledu na najbolje evropske, koje će voditi međunarodno dokazani i priznati naučnici svetskog kalibra, koji će birati svoje timove po svetskim standardima. U sklopu investicija u naučnu infrastrukturu, sagradiće se centar za nanonauke i materijale, biološke nauke, centar za istraživanje matičnih ćelija, računarski centar za superkompjuting, kao i naučnotehnološki parkovi u Novom Sadu, Beogradu, Kragujevcu i Nišu, a postojeći instituti će biti modernizovani. Takođe, istraživačka stanica Petnica, koja ima izuzetnu ulogu u razvoju podmlatka srpske nauke će konačno dobiti moderne i dobro opremljene zgrade i laboratorije.
I naravno, tu je i Centar za promociju nauke, koji je institucija od nacionalnog značaja upravo zbog veoma niskog nivoa svesti ljudi o važnosti nauke za jednu zemlju. Upravo takvi centri su doprineli tome da se u Evropi deca ne boje fizike i matematike, kao što je kod nas slučaj. Jedan od segmenata bavljenja naukom je upravo približavanje nauke deci i njihovim roditeljima.
I kao što se vidi iz ovog kratkog pogleda na buduće događaje u srpskoj nauci, verujem da je svakom dobronamernom kritičaru jasno da je upravljanje naukom u Srbiji u ovom trenutku jedna svestrana disciplina koje se, u krajnjoj liniji, nijedan ozbiljan naučnik nikada ne bi ni prihvatio. Srpska nauka će iz ovog ciklusa izaći preporođena i spremna za evropske izazove, a dobronamerne kritike koje imaju ambiciju da budu ozbiljne, uvek su dobrodošle.
Doktorirao nanofiziku na Institutu za fiziku u Lajdenu
Poslednji komentari
Колегиница Бутуровић прекјуче је индиректно поставила и питање којег се многи прибојавају: колико су научни радници у очима државних «организатора и ментора» њихових научних и персоналних судбина сведени на пуку статистику, на обичан број. Уз то, видимо да се и статистика ради по неким правилима која нису баш научна, већ су вероватно резултат личног поимања шта и како Србији треба у «повлачењу 800 милона евра» (јер бију по ушима ко неће да узме зајам из брендираних Европских фондова). С друге стране колега Ђукић изгледа да зна како то изгледа када неко «јачи» бије «слабијег» по ушима само зато што види «дубински» ситуацију, и може да предвиди у ком правцу ће се одвијати ствари на основу искуства које каже: од 5. октобра 2000.године Србија је презадужила праунуке «повлачећи кредите» који су углавном «непрепознатљиво завршили» на «терминусе» које су зацртали они који су и повукли те кредите. Ако је истинита ова прича о планираним инвестицијама у српску науку, изгледа да је министар Ђелић направио ретко виђен потез тако што је вешто набавио новац који ће бити отплаћиван у наредним деценијама, и то у пакету са ратама за наплату великог дуга Србије.
Сама чињеница да је Ђелић потпредседник Владе за европске интеграције (са две трећине времена) и министар за науку (са једном трећином) показује колико се вредније наука у Србији. Како је министар углавном на путу 90% свог времена, стратегију праве ”саветници” као и овај колега, и ”државни секретари” поставњени не по стручности и знању него по припатности одређеним странкама. Министарства су подељена између странака по вертикали, и никоме се нико не меша у ресор. То доводи до тога да стратегија коју прави Министарство за енергетику, нема везе са стратегијом коју прави Министарство за науку, нема везе са стратегијом коју праве Динкићева министарства...Крајњи резултат је, ако свако министарство вуче у раличитом правцу, очигледно је да не може да се стигне до заједничког циља.
Cini se da i medju kolegama koji zive u inostranstvu ima dosta razlika u stavu prema razvoju nauke i naporima vlastri da nesto promene u ovoj oblasti. Dok se iz teksta gospodje Buturovic uocava dublje razumevanje stvarne situacije u nauci Srbije to se ne bi moglo reci i za komentare autora ovog Politikinog teksta. Kolegi iz inostranstva je lakse da podrzava izgradnju centra za promociju nauke jer ne poznaje sasvim stanje u zemlji (iako je savetnik ministarstva za nauku, ako je tacan navod iz CV). Ako bi mene neko pitao za prioritete u razvoju nauke pored nesumnjive orijentacije ka strateskoj povezanosti nauke sa privredom, odmah bi predlozila i vrlo prizeman prioritet za trosenje delica onih 800 mil.evra - izgradnju sanitarnih cvorova u naucnim institucijama! U institutu u kome radim vec preko 20 godina ne postoji WC vec se ove usluge odvijaju u susednoj naucno-obrazovnoj instituciji (nazalost, uz napomenu da je ovo gotovo jedini oblik "saradnje" sa univerzitetom).






