Ostali komentari
Sportska farmakogolgota
Dosad nije pronađen ni jedan slučaj dopinga samo kod umetničkih klizača na ledu i u ženskom hokeju na travi
Doping je toliko ušao u sport i iscrpljujući život savremenih sportista-gladijatora da su sve glasniji zahtevi za slobodnu upotrebu ovakvih stimulansa, naravno pod lekarskom kontrolom.
Za doping se kaže da je latentno nasilje, za razliku od ispoljavanja agresije i udaranja koji su oblici manifestnog nasilja. U režiji hemičara i farmakologa doping hara savremenim vrhunskim sportom. Do pobede se dolazi varanjem, uplitanjem farmakologa i lekara sa sumnjivo zapamćenom Hipokratovom zakletvom. U sportu se odavno igra na ovu kartu. Zanimljivo je da dosad nije pronađen ni jedan slučaj dopinga samo kod umetničkih klizača na ledu i u ženskom hokeju na travi.
Šta uraditi sa tim zlom, koje je prodrlo i u juniorski i dečji sport? Svakodnevna upotreba dopinga u sportu omeđena je zidom ćutanja. U nekim zemljama ni zakone ni vlasti taj problem još uvek ne interesuje u velikoj meri, pa se svedoci i ne pozivaju. S druge strane, oni koji progovore bivaju najureni iz sporta. Doping je toliko ušao u sport i život savremenog čoveka da se javljaju oni koji traže slobodu za doping, naravno pod lekarskom kontrolom… Igre žandara i lopova se nastavlja unedogled. Ono što je otkriveno na nekim prethodnim vrhunskim takmičenjima (olimpijske igre i svetska prvenstva, gde su ,,lopovi” uhvaćeni), zahvaljujući razvoju tehnologije i farmakologije, vrlo brzo pada u zaborav, jer se izmišljaju sve novija i novija stimulativna sredstva. Izgleda da žandar teško sustiže lopova.
Sport je danas postao poprište najvećih skandala zbog uplitanja u krijumčarenje steroida, farmaceutskih preparata za podsticanje sportske uspešnosti. Kada je pobeda značajnija od sportskih sredstava, bez obzira na sposobnosti takmičara, kada krajnji finansijski ili drugi (na primer, prestižni) rezultat postaje značajniji nego briga za kvalitet takmičara, raste verovatnoćada će pravila igre biti povređena nasiljem.
Šta sportiste tera na ,,farmakološku golgotu”?Pobeda, rekord i motiv postignuća svakako. S druge strane, među nekim sportistima uvreženo je mišljenje da se priča oko stimulativnih sredstava preuveličava, da doping nije opasan. Tako uspokojavaju sebe, ne osećajući svu dubinu nesreće, zbog snova o slavi, medaljama i novcu. Doping se na taj način pretvara u „vitamin” koji ruši hormonalni sistem, zaustavlja rast, tera na mučninu i povraćanje. Ali sva ta muka je cena koju oni plaćaju za metre, minute, sekunde, podignute kilograme, kojima se mere rekordi. Oni znaju da se minuti trijumfa skupo naplaćuju čvrstom valutom, svakodnevnim iscrpljujućim radom i treningom, žrtvovanjem mnogih radosti života i to onda kad su puni snage.
Pored isključivo društvenih, navode se i drugi, specifični razlozi, kao što su nagli razvoj farmakologije, nedostatak sportskog tržišta sa vrhunskim rezultatima, odsustvo humanističke sportske svesti, protivrečna i često štetna uloga medija, sve veći značaj koji se pridaje sportu, poremećaj u sistemu vrednosti, iscrpljujuća koncepcija treninga, česta takmičenja, nedostatak smišljene akcije u borbi protiv dopinga, blage kazne itd.
Zabrinjavaju oštri prodori medicine u sport.Uočavajući da je danas „kuhinja svakog sportiste laboratorija za dijetetiku, a njegovo kupatilo salon za negu”, Filip Simono zaključuje: „Medicina vodi u sport, a sport u medicinu, a ovo ’šetkanje’ staje mnogo novca”.
Bilo bi svakako naivno objasniti procvat medikalizacije društva jedino interesima farmaceutske industrije.Isto tako,tačno je da ona nalazi tržište zahvaljujući odnosu koji je od početka stvoren između modernog sporta i medicine, kada su se genetika i farmakologija umešale u sport, usavršavajući proces produkcije i reprodukcije šampiona.
profesor univerziteta, sociolog sporta






