Potrošač
Samo na Paliluli znaju šta kupuju
Dok većina potrošača veruje da se uvozi jedino južno voće, rafovi u prodavnicama i tezge pune su kupusa iz Makedonije, crnog luka iz Austrije, šargarepe iz Nemačke i Rusije, paprike iz Italije, praziluka iz Turske...
Ukoliko se obistine najave pijačnih uprava, nakupci više neće moći da nude uvozno voće i povrće kao domaće. Pilot projekat o informativnim tablama za sada se sprovodi samo na Palilulskoj pijaci u Beogradu gde se iznad svake tezge nalazi informacija o poreklu voća i povrća. Kada će i ostali potrošači u Srbiji imati mogućnost da saznaju šta kupuju na pijacama pitanje je za Ministarstvo poljoprivrede i nadležne inspekcije.
Ipak, to što ne znamo odakle potiče voće i povrće koje završava na našim trpezama, ako je verovati inspekcijama, ne znači da ono nije dobrog kvaliteta.
– Od početka 2010. godine podneto je 3.300 zahteva za uvoz voća i povrća od čega smo odbili samo tri. Zbog većeg procenta trulih plodova zabranjen je uvoz 67 tona citrusa – kažu u Generalnom inspektoratu.
Premda su prva asocijacija svakog potrošača na uvozno voće egzotični južni plodovi, podaci sa naših granica to demantuju. Sa punim pravom se može reći da gotovo svakodnevno na trpezi imamo pravi internacionalni meni, a da to i ne znamo.
I tu spisku nije kraj. Imunitet podižemo kineskim belim lukom, a u loncu sa rebarcima krčkamo pasulj iz Kine, Kirgizije ili Turske. Ni naš krompir nam nije dovoljan, pa su tako rafovi u pojedinim trgovinama puni krompira iz Izraela i Holandije.
Voće i povrće uvozimo iz nekoliko desetina država, a trgovci kažu da, osim što kupci i ne znaju odakle nam sve stiže zeleniš, za to najčešće i ne pitaju. Međutim, njihovo je puno pravo da o tome budu informisani, pa stoga uvek mogu trgovca da pitaju odakle potiče voće ili povrće.
Ali, to ne bi smela da bude dobra volja prodavca. Obaveza je trgovca da na rafu pored voćki uvek jasno navede i zemlju iz koje potiče. Međutim, istraživanje „Potrošača” pokazuje obilazak beogradskih supermarketa i hipermarketa da nije uvek baš tako. Naime, dok je pored cene banana, pomorandži ili mandarina uvek napisana zemlja porekla, sa jabukama, kruškama, crnim lukom, paprikom i kupusom nije tako. Pored cene je često navedeno jedino da je namirnica uvozna, dok naziva države nema. Time se narušava pravo potrošača da bude informisan, a iz Generalnog inspektorata Ministarstva poljoprivrede poručuju da se takva praksa pojedinih trgovaca mora menjati.
Iz Španije smo od početka godine uvezli gotovo 500 tona voća i povrća, nešto više od toga iz Bosne i Hercegovine, dok smo u Turskoj kupili više od 7.000 tona zeleniša. U Izraelu smo nabavili gotovo 50 tona krompira, u Poljskoj više od 20 tona crnog luka, a u Sloveniji 21 tonu patlidžana.
Trgovci kažu da domaća proizvodnja ne zadovoljava potražnju, pa stoga prodaju uvozni zeleniš. Struktura ponude uvoznog voća i povrća, kažu, zavisi od godišnjeg doba.


– Voće i povrće iz uvoza se nabavlja u periodu kada te robe nema na domaćem tržištu. Tako da se period uvoza razlikuje od proizvoda do proizvoda. Konkretno, sada se jagoda pojavljuje na domaćem tržištu i mi više nemamo u ponudi uvozne jagode. Isto je i sa paradajzom, krastavcem i paprikom. U ovo vreme počinje da stiže iz domaće proizvodnje i prestaje da se uvozi. Citrusi i banane dolaze iz uvoza u toku cele godine pošto na ovom podneblju ne uspevaju – objasnili su u „Delta maksiju”.
Slično je i kod drugih trgovaca. Gorica Sokolov, zadužena za nabavku voća i povrća u trgovinskom preduzeću „Jabuka”, kaže da će uskoro paradajz iz Turske i krastavac iz Makedonije u supermarketima potisnuti domaći.
– Isto je i sa crnim lukom, sve više će biti našeg, a manje holandskog, dok su spanać i zelena salata domaće proizvodnje. Svake godine u ovo vreme počinje da stiže sve više domaćeg voća i povrća i ono potiskuje uvozno. Ono je, osim toga, jeftinije i uvek se više prodaje – kaže Sokolov.
Poslednji komentari
Dajte nam domaće, zdravije je,čistije je, jeftinije je!
Dosta multinacionalnih kompanija koje nam otimaju uvozeći nam strano po visokim cenama, izvozeći nekom drugom naše po visokim cenama! Dosta pljačke na svakom nivou, ne može više da se izdrži!
Srbija ima voća i povrća koliko ti duša ište, ali mi moramo da plaćamo strane jabuke, kupus i luk tokom cele godine, pa ko je ovde lud!? Obnovimo proizvodnju!!!
Domace ili ne, nema nam druge nego da kupujemo, preplacujemo "rad" prodavaca i jedemo sto bolje mozemo. Tako, moja dugogodisnja zena na pijaci, prva sa najlepsim tezgama, nudi i prica sta je sve iz baste, sta sa njive, hvali paradajz svoj, recimo. Kad - kupih neki dan dve kile "preslatkog i pouzdano crvenog, bez vode" paradajza... Uzeh da operem nekoliko plodova za salatu, a na jednom zaboravljena nalepnica izvoznika. Salatu izjedosmo, a meni nesto tesko da slusam moju staru poznanicu kako sa bori protiv kisa, susa i kojecega sve ne dok "proizvodi".
Nije tano da se na (najskupljoj) palilujskoj pijaci zna sta je domaca roba. Kazu: prodavci: Mrzi me da svaki dan kacim ili skidam tablicu jer se nezgodno kace. Ili: ima tablicu domaceg proizvodjaca, a prodaje uvozni beli luk i juzno voce pored kupusam krompira ili drugog povrca, z koji se i ne zna odakle su. Uz to, nakupci diktiraju cene domace robe..









