Ritam
Scena – jedino mesto istinske sreće
O tome koliko je Bob Dilan uticajan u svetu muzike možda najbolje svedoče obrade njegovih pesama. Prema nezvaničnim podacima, urađeno je čak 5.870 obrada njegovih pesama
„Kad bih počeo da navodim pesme iz neverovatnog kataloga Boba Dilana, to bi izgledalo kao da čitam enciklopediju”, rekao je svojevremeno američki muzičar Tom Peti.Potrajalo bi i nabrajanje svih priznanja kojima je Robert Alan Cimerman ovenčan proteklih decenija – Gremi, Oskar, Polar, Pulicer, Nacionalna medalja za umetnost… Uvršćen je u Rokenrol slavnih, Hol slavnih kompozitora, Nešvilski i Britanski hol slavnih...
Retko ko se neće složiti sa ocenom da ovaj umetnik ima unikatnu ulogu u istoriji muzike. Za milione poštovalaca on je najveći kantautor ikada, jedan od titana muzike, aktivista, prorok... Džoni Keš je davno rekao da je Dilan „najveći pisac našeg vremena”. Uticao je na muzičare raznih generacija, a među njima su Džon Lenon, Pol Makartni, Nil Jang, Dejvid Boui, Brajan Feri, Peti Smit, Tom Vejts... Džo Stramer je jednom izjavio da je Bob „postavio temelj za ozbiljnost, duhovnost i dubinu rok muzike”, a Brus Springstin: „Bob je oslobađao naš um na način na koji je Elvis oslobađao naše telo”.
Našao se i na listi 100 najznačajnijih ličnosti prošlog veka u izboru magazina „Tajm”. Njegova pesma „Like a Rolling Stone” našla se na prvom mestu liste 500 najboljih pesama svih vremena u izboru magazina „Rolingston”. I kada je magazin „Ankat” pravio listu pesama koje su promenile svet, na prvom mestu bila je „Like a Rolling Stone”.
O tome koliko je Dilan uticajan u svetu muzike najbolje svedoče obrade njegovih pesama. Prema nezvaničnim podacima, urađeno je čak 5.870 obrada njegovih pesama. Urađeno je čak 357 verzija numere „Blowin’ In The Wind”, 217 varijanti pesme „Don’t Think Twice, It’s All Right”, 181 put obrađena je „I Shall Be Released”… Među 2791 umetnikom koji su dali svoje viđenje Dilanovih pesama su Džimi Hendriks, „Rolingstonsi”, Nil Jang, Rod Stjuart, Tom Peti, Erik Klepton, „Gans en rouzis”, „Rage Against the Machine”, „Vajt strajps”, Piter, Pol i Meri, Brajan Feri…
A Bob na sve hvale skromno kaže: „Ovaj svet je prenatrpan. Teško je doći do vrha”.
Međutim, ima i onih koji osporavaju njegov rad. Kritičar Nik Kon objasnio je jednom: „On je minoran talenat sa velikim darom za samopromociju”. A kritičar Džek Marks okrivio ga je da je „uveo arogantno ponašanje u rokenrol”. Nedavno ga je čak i Džoni Mičel okarakterisala kao „plagijatora”.
Boba Dilana novinari često opisuju kao najtajanstvenijeg čoveka u rokenrolu. Ne voli medije,retko daje intervjue, a kada i pristane na razgovor, malo govori, često je ciničan i neprijatan. Jednom je na pitanje šta radi sa svojim novcem odgovorio: „Oblačim ga”. Drugi put je, govoreći o muzici, rekao: „Neke moje pesme su oko četiri minuta, neke pet, a, verovali ili ne, neke su 11 ili 12 minuta”. Čuvena je još jedna izjava: „Kakva je korist od fanova? Ne možeš da jedeš aplauz za doručak”.
Američka ambasadorka Meri Vorlik za „Politiku” kaže da Boba Dilana opisuju kao pesnika, muzičara, hroničara i folk umetnika:
– Aktuelna događanja šezdesetih godina utkao je u tradicionalne folk teme, poeziju i muziku, što je u to vreme bila revolucionarna promena. Ta sinteza muzike, kulture i poezije, praćena samoispitivanjem, imala je izuzetno jak efekat ne samo na folk muziku, već i na rokenrol, pop, bluz i džez. Tekstopisci mnogih muzičkih pravaca svrstavaju ga među najuticajnije muzičare.
Ambasadorka Vorlik smatra da se Dilan sa posebnom snagom obraćao ljudima u specifičnim periodima.
– Šezdesetih godina Dilanova muzika pozivala je publiku da odgovori na goruća pitanja kao što su siromaštvo, rat i rasna diskriminacija. Savremeni aktivizam više je posvećen globalnim problemima – zaštiti životne sredine, gladi u svetu, prihvatanju različitosti – i samim tim čuje se više stavova. Iako sam sigurna da će američki umetnici nastaviti da javno govore o ovim pitanjima, sumnjam da će iko ikada više imati uticaj kakav je imao Bob Dilan.
Ambasadorka Vorlik priseća se da je Dilanovu muziku prvi put čula sedamdesetih godina u Australiji, kao tinejdžer, tokom tadašnjih debata u SAD o ljudskim pravima, pitanjima ravnopravnosti polova i angažovanju Amerike u Vijetnamu. Priznaje da nije imala priliku da upozna slavnog umetnika, ali dodaje da će večeras biti u publici:
– Radujem se što ću prisustvovati koncertu i što ću ovo iskustvo podeliti sa hiljadama ljudi koji će biti u Beogradskoj areni – kaže Meri Vorlik.
Bob Dilan je često ponavljao: „Mnogo muzičara ne može da podnese turneje, ali za mene je to kao disanje. Često je u mom životu jedino mesto istinske sreće bila scena”. Na tom mestu, koje mu je toliko puta priuštilo radost, videćemo ga večeras!
Jelena Koprivica
----------------------------------------------
Kineska hrana za Dilana
Srđan Stojanović, koji je 18. juna 1991. godine učestvovao u organizaciji prvog koncerta Boba Dilana u Beogradu, seća se da je nastup američkog muzičara na zemunskom stadionu „Galenika” bio u predvečerje rata. Iako su se organizatori nadali da će na koncertu biti 7.000 ljudi, prodato je 4.500 karata:
– Živeo sam u Minesoti odakle je on, i znao sam da ne voli da priča ni sa novinarima, ni sa promotorima, čak je u to vreme komunikaciju sa bendom održavao preko ličnog asistenta. A ja pred koncert u Zemunu obučem majicu sa natpisom Minesota, odem do njegovog ličnog asistenta i kažem: „Ja sam živeo u Minesoti, pozdravite gospodina Cimermana, voleo bih da se sretnem s njim”. Posle tri minuta dolazi asistent i kaže mi da Dilan hoće da me primi, a ja u šoku! Pričali smo pola sata o Minesoti, koja je jedna od najlepših američkih država, o zaštićenom prirodnom rezervatu kraj Hibinga u kome je odrastao, o muzici, politici…
Pošto se sad svi bave rajderima muzičara, sećam se da je Dilan tražio da mu se donese jelovnik iz bilo kog kineskog restorana i nasumice zaokružio jedan broj, tako da je samo to i jeo.






