Život i stil

Nedostižna „Baba”

U nedelju (5. septembra) serija Radoša Bajića je postigla šer od 47,48 posto što laički rečeno znači da je na stotinu uključenih TV prijemnika gotovo svaki drugi stanovnik Srbije gledao baš ovu seriju. Tako je repriza „Selo gori a baba se češlja“ bila gledanija od RTS-ove udarne informativne emisije Dnevnik 2 (šer 42,63)

Radoš Bajić

Dok se snimaju nove televizijske serije („Moj rođak sa sela“, „Miris kiše na Balkanu“) koje će od kasne jeseni početi da pristižu na ekrane, „vrte se“ reprize. Raznorazne. Reprize serija snimljenih pre desetak godina, ali i onih koje smo gledali donedavno, domaćih, stranih... I ma koliko to bilo predmet ozbiljnih analiza stručnjaka ili meta brojnih viceva, i ovde je sasvim očigledno da je ona poslovica o tome kako „svaka roba ima svoga kupca“ sasvim tačna.
Pošteno rečeno, ne treba biti ni suviše strog prema domaćim televizijama jer ni na kablovskim programima (čitaj ekstraplaćenim) nije ništa bolja situacija. Oni posebno besramno vrte jedne te iste serije samo što su u tome, posebno Foks Lajf, postigli gotovo nemoguće: epizode su toliko pomešane da ukoliko gledate recimo „Očajne domaćice“ i shvatite da ste gotovo u korak sa gledaocima u Americi jer ste odgledali epizodu u kojoj u saobraćajnoj nesreći gine Edi (najzavodljivija od njih) a Gabi Solis ima troje dece nekoliko dana shvatićete da je bez ikakvog razloga i objašnjenja sve vraćeno nekoliko sezona ranije a atraktivnoj Evi Longoriji (Gabi) ne pada na pamet ni rađanje prvog deteta...
Bez svake sumnje, kao što ćete teško sresti čoveka u Srbiji koji ne zna napamet barem nekoliko replika iz omiljenih domaćih filmova „Maratonci trče počasni krug“, „Varljivo leto 68” ili „Ko to tamo peva“, tako ne treba ni trenutak posumnjati u iskrenost i intenzitet ljubavi između gledalaca i domaće, posebno humorističke serije.
Tako je bilo još u vreme Radivoja – Lole Đukića i njegovih TV serija zbog kojih su prodavci i kelneri bili u dilemi – ostati u praznom lokalu ili otići kući i kao svi ostali gledati seriju sa Mijom Aleksićem u glavnoj ulozi. Isto je bilo i kada je na ekranu bio Miodrag Petrović ili Bata Živojinović kao Bulidža, Ljubiša Samardžić alijas Šurda iz „Vrućeg vetra“ ... Ljubav se, dakle, prenosi sa kolena na koleno, stižu nove generacije...
Serija Radoša Bajića „Selo gori a baba se češlja“ je svojevrsni fenomen. U udarnom terminu na medijskom javnom servisu Srbije u 20.05 repriziraju se sve prethodne epizode (67) a od sredine novembra gledaoci će uživati u premijeri poslednje, četvrte sezone. I „Baba...” je svima dala lekciju iz gledanosti! Jer, ova serija je zabeležila apsolutno rekordnu gledanost kakva još nikada ranije nije postignuta u Srbiji.
Zanimljivo je da i ova repriza dokazuje veliko interesovanje publike jer u nedelju 5. septembra ove godine ova serija postigla je takozvani šer od 47,48 posto što laički rečeno znači da je, na stotinu uključenih TV prijemnika, gotovo svaki drugi stanovnik Srbije odlučio da gleda ovu seriju. Tako je „Selo gori a baba se češlja“ bila gledanija od RTS-ove udarne informativne emisije Dnevnik 2 (šer 42,63). Repriza reprize ove serije u subotu u 16.03 na Prvom programu RTS-a je postigla za mnoge nedostižan šer od 21,23, što znači da je pratio svaki peti gledalac u zemlji.
I serija „Stižu dolari“ Siniše Pavića je u reprizi imala takođe odličnu gledanost, šer je iznosio između 35 i 38 odsto! Uporedbe radi, „Kursadžije“, koje se emituju na TV Pink, imali su šer od oko 25, a „Crni Gruja“ na TV Foksu nešto preko šest odsto.
Čega je to naš narod sit pa utehu traži u domaćim serijama? Crnih ekonomskih prognoza, izveštaja o nestašicama i poskupljenima, scena nasilja ili prizora sa uviđaja saobraćajnih nesreća koji vrebaju iz svake informativne emisije? Praznoglavih razgovora sa estradnim ličnostima ili visokoumnih priča pred kamerama u kojima učesnici kao da iskušavaju koliko puta mogu da na postavljeno pitanje odgovore istim frazama...
Radoš Bajić je okupio odličnu glumačku ekipu i napisao seriju o onome što odlično poznaje: o mukama i radostima ljudi iz njegove rodne Medveđe (u seriji se selo zove Petlovac), napravio čvrst okvir u kojem može biti sukoba i svađa, ljubavnica i prevarenih žena, razvoda i bolesti ali uvek ostaje nada iz koje se rađa surova borba sa samim sobom i okolinom... Kod njega roditelji uvek veruju u pamet svoje (odrasle) dece, a ovi ne sumnjaju u mudrost i dobronamernost roditelja. Da li zbog toga sociološki fenomen? Sasvim moguće. Da li će „Baba” iz Petlovca odoleti konkurenciji šarolikog društva iz Lisovića koje od sledeće nedelje naseljava „Farmu“, videćemo.

Meri Bilić
objavljeno: 07.09.2010.

Poslednji komentari

Владан Владановић | 07/09/2010 09:10

"Шер" слободно преведите као "удео". Нећемо вас сматрати мање урбаним, нити мање упућеним у тему.

Natka Mitrovcanka | 07/09/2010 10:10

Gospodine Vladanovicu, svaka cast!

Beograđanin Z | 07/09/2010 13:58

Zaključak je pogrešan. Trebalo je konsultovati sociologe i psihologe. Ja mislim da se ljudima u gradovima smučio život u njima, pa gledaju serije koje obrađuju temu sela i života na njemu. Ogromnu gledanost je imala i serija MOJ ROĐAK SA SELA. A zašto je tako? Zato što se građanima smučilo da političari, tajkuni, lopovi, policajci i mnogi drugi maltretiraju. Ili su gužve pa ti je jedna godina vožnje GSP-om teža nego godina služenja vojske, ili te kradu monopolisti, građevinska mafija, ili monopolisti pa nema mleka i ulja, "deru" te tajkuni, "mrcvari" te administracija, kola ti kradu lopovi itd. I onda ti siromašan stanovnik grada koji zna da nikad neće videti Bahame kao nešto realno gleda SELO i mir koji ti pruža. Zato mnogi razmišljaju da prodaju stanove i odu niz "lajkovačku prugu". Dosta im je nadrkanih šefova, dosta im je života bez perspektive. Ostaviš život u fabrici, svojoj drugoj kući, A ONDA DOĐE PRIVATIZACIJA i ti imaš akcije koje NIŠTA ne vrede. Sa zgrade ti opada malter...