Svetski šampionat za košarkaše 2010.

Tunčeri nam uzeo finale

Pola sekunde pre kraja turski bek prošetao kroz naš reket i položio za medalju – 83:82 (17:20,18:22,25:21,23:19).- Za bronzu igramo protiv odlične Litvanije (18 č)

Krstić u Duelu s Onanom Foto AFP

Od našeg specijalnog izveštača
Istanbul, 11. septembra - Pola sekunde, ni treptaj oka, delio je srpske košarkaše od veličanstvenog uspeha, plasmana u finale Svetskog prvenstva u Turskoj. A, onda je usledila krdinalna, nepopraviljiva greška odbrane i kao strašni sud pojavio se turski bek Tunčeri, kog će domaćin slaviti do nebesa, i srušio snove naših sjajnih momaka, koji su zaslužili da se nađu u finalu i sa Amerikancima bore za zlato.

Ceo meč, tačnije rat koji su Turci nametnuli uz obilatu pomoć sudija, stao je praktično u četiri sekunde. Nismo prethodno uspeli u nekoliko navrata da srušimo rivala koji nam se nudio kao na tacni, iskoristimo prednost i od osam poena da meč uvedemo u izvesnu završnicu. Poslednja velika prilika za „beg“, bila je u 36. minutu kada smo imali 75:69, ali usledilo je mnogo pogrešnih procena, faulova koji su mogli da se izbegnu čvršćim stavom, bržim nogama i hladnijom glavom.

Foto AFP

Posle 37 minuta naše dominacije, Turci su poveli „trojkom“ Tunčerija, koji kao da je najavio da heroj neće ponovo biti Teodosić ili bilo ko drugi iz našeg tima, a Onan u sledećem napadu doneo domaćinu najveću prednost na meču – 78:75. Ipak, zahvaljjući Kešelju, našem najboljem igraču , koji je uvek pogađao kada je bilo najpotrebnije, već smo osetili sjaj bar srebra na grudima naših košarkaša.

Posle promašaja Teodosića za tri poena, 28 sekundi pre kraja, uleteo je u reket, nebu pod oblake, pokupio loptu i iznudio faul. Mirno je ubacio za 80:79, a uz prednost imali smo i izvesnos još jednog napada. Usledila je tada prva Rašićeva slaba odbrana nad Tunčerijem, koji ga je“probio“ bez6 problema, a sasuprotne strane uleteo je snažni Erden pored Krstića koji je krenuo na pomaganje. Usledilo je pas i „kucanje“ uz peti faul našeg kapitena, ali na sreću turski centar je promašio sa penala i ostalo je 80:79 za domaćina.

Odlično smo izveli napad. Visoki su oslobodili reket, a Teodosić i Rašić su izmenili pas, lopta je došla do Veličkovića koji je ušao u meč sa dve“trojke“, a potom nestao, ali mogao je on da bude „sudija“, Položio je o tablu za 82:81, četiri sekunde pre kraja.

Usledio je Tanjevićev minut odmora, ali nije iskusni stručnjak odredio Tunčerija već Turkuoglua da pošalje poslednji šut. Najbolji turski igrač nije dobro primio loptu, ona je došla do Tunčerija koji je iskoristio prostor koji su mu otvorili centri izlaskom na „post“, a za njima i najvažniji deo odbrane. Rašić je ponovo ostao u čudu, kao i milioni onih koji su toliko želeli pobedu ove odvažne, ali neiskusne generacije.

Za pola sekunde ništa više nije moglo da se uradi. Desetinku više imao je Kecman kada je ubacio onu „trojku“ u Zagrebu, ali ne biva uvek da je sreća uz nas. Dobili smo u Turskoj već dva šokantna meča, protiv Hrvatske i Španije, a domaćin nas je „uradio“ kao na treningu. Pali smo nevino, naivno, ali umeće to ova generacija da vrati i nadoknadi, ne može se zbog ovog precrtati šta su sve uradili i dokle su stigli.

Konstatacija da od nas zavisi, pokazala se apsolutno tačnom, kao i ona da nam je za prolaz u finale neophodna najbolja igra tri stuba, Krstića, Teodosića i Veličkovića. Novica je bljesnuo i još brže nestao, Krstiću je bila neophodna bar mala pomoć Perovića, ali je izostala, a Rašić, Tepić i Bjelica nisu bili ni blizu nivoa koji smo očekivali.

Turcima nema šta da se prigovori. Igrali su na jedino moguće karte, dobili su utakmicu bez učinka najefikasnijeg igrača (sveli smo Iljasovu na šest poena) i stigli do najvećeg uspeha, prve medalje na svetkom prvenstvu, finala u kom može da se „ukrade“ i zlato.

Naše momke očekuje meč za bronzu sa odličnom Litvanijom (18 č) koja nije imala velike šanse protivAmerikanaca, pa će u taj duel da uđe sa manje emotivnog pražnjenja. Medalja bi bila fantastičan uspeh i zato je važno da se ekipa podigne na nivo na kom može da reaguje i pokaže kvalitet.

Predsednik Tadić je prisustvovao utakmici kao specijalni gost turskog predsednika Abdulaha Gula (foto AFP)

DVORANA: „Sinan Erdem“. GLEDALACA: 17.000. SUDIJE: Karion (Portoriko), Estevez (Argentina) i Sančez (Dominikanska Republika).

SRBIJA: Teodosić 13 (3 „trojke“), Tepić 5 (1), Rašić 2, Paunić, Bjelica 2, Marković 2, Savanović 15 (2), Kešelj 18 (4), Krstić 15, Perović 2, Veličković 8 (2), Mačvan.

TURSKA: Akjol, Guler3, Ermis, Onan 14 (1), Iljasova 6, Erden 9, Tunčeri 12, Savaš, Golum 6, Arslan 12 (3), Ašik 5, Turkuoglu 16 (3).

Šut ukupno: Turska 47 odsto (57-27), Srbija 46 (57-26). Dva poena: 53 (34-18), 50 (28-14). Tri poena: 39 (23-9), 41 (29-12). Slobodna bacanja: 61 (33-20), 75 (24-18). Skokovi: 33 (23+8), 36 (28+8). Asistencije: 10-17 (Teodosić 11). Izgubljene lopte: 10-14. Osvojene lopte:10-5. Blokode: 4-0.

Mirko Stojaković

objavljeno: 12/09/2010

Poslednji komentari

MUAMER TANJIĆ | 13/09/2010 09:49

zašto je teško priznati da je abdulasman tanjević bolji trener

@ MUAMER TANJIĆ | 13/09/2010 14:25

Boze, kako vi sve znate i kako ste pametni!

Ivo Brankovic | 18/09/2010 22:40

TAnjevic bi trebalo da se zabije u misju rupu zbog sramne izmene kod izvodjenja slobodnih bacanja. Da ima imalo sportskog morala trebalo je kao trener da naredi svom centru da sutira ta dva bacanja pa kako bude. A ne da cuti na klupi To je toliko ljigavo da je svaki komentar izlisan. Zar je to naucio tokom svih godina sportskog rada i pedagogije. Sretan sam sto nikada nije radio u Srbiji i nadam se da nece. Ivkovic je za njega akademik. Daleko mu lepa kuca.