Tema dana
Kako sarađivati, a ne priznati nezavisnost
EU od Srbije traži saradnju sa prištinskim vlastima u rešavanju problema na terenu
Priznavanje Kosova nije uslov za ulazak Srbije u evropske integracije, ali taj proces ne može biti uspešno nastavljen dok se ne pronađe neki obostrano prihvatljiv model saradnje Beograda i Prištine. Tako glasi poruka koju funkcioneri zemalja Evropske unije u poslednje vreme prenose Beogradu. Brisel želi sređivanje stanja na terenu i smatra da to nije moguće sve dok se Beograd i Priština međusobno potpuno ignorišu. Tog stava se držao i francuski ministar inostranih poslova Bernar Kušner tokom posete Srbiji.
Pitanje je, dakle, kako ostaviti po strani problem statusa i okrenuti se rešavanju konkretnih problema na terenu ako Beograd odbija svaki kontakt sa prištinskim vlastima koje ne priznaje, a Priština insistira na tome da sa Srbijom može da komunicira samo ako to podrazumeva odnos dve nezavisne države. Da li je moguće pronaći obostrano prihvatljiv model i kako bi on mogao da izgleda?
Direktor Foruma za etničke odnose Dušan Janjić kaže da je ne samo moguće nego i neophodno i da sav pritisak EU ide u tom pravcu.
„Postoje tri osnova po kojima je Srbija obavezna da razgovara: to su dogovor sa Unmikom iz 2003. o „tehničkom dijalogu”, potom sporazum sa Unmikom o šest tačaka i sporazum sa Euleksom koji nam je omogućio viznu liberalizaciju, a odnosi se na policijsku i carinsku kontrolu granice i pravosuđe na severu, koji mi ne ispunjavamo u potpunosti nego onoliko koliko nam odgovara”, kaže Janjić.
On, međutim, smatra da Srbija zbog odnosa u vladajućoj koaliciji trenutno može samo da taktizira, da otvori neka od ovih tehničkih pitanja i čeka novi odnos snaga. „Oni su pravili koalicioni sporazum bez nerazjašnjenog odgovora na pitanje ko šta podrazumeva pod nepriznavanjem Kosova, pa je ispalo da su najpragmatičniji socijalisti a da su najtvrđe demokrate, koji ne idu ni na sastanke na kojima sede Albanci”, zaključuje Janjić.
Da su socijalisti zaista pragmatični pokazuje stav šefa poslaničke grupe SPS–JS Branka Ružića koji je za „Politiku” rekao da je važno da nama niko ne postavlja uslov da priznamo samoproklamovanu nezavisnost. „Mi moramo da prevaziđemo nivo ukopavanja u rovove, što je vekovni sindrom koji se odnosi na KiM. Moramo istrajavati na onome što je regulisano međunarodnim pravom i statusu naše države kao jedinom subjektu međunarodnog prava na ovim prostorima, ali takođe, moramo da iznađemo i neko mudro rešenje koje će pomoći da naše evropske integracije idu u pravom smeru i pravom brzinom”, kaže Ružić.
I politički analitičar Milan Nikolić je uveren da će se naći odgovarajući model prema kome će se sarađivati, a neće se formalno ništa priznavati. „Takvu formulu će pronaći zato što je to svima u interesu. Možda će Albanci u jednom momentu početi da koče, jer bi hteli da se dovrši taj proces, ali ne verujem da će to dobiti”, kaže Nikolić i naglašava da će EU biti važno da li se sarađuje oko praktičnih problema i da je ništa više od toga neće interesovati. „Da je EU jedinstvena, možda bi više pritiskala. Ali imate zemlje koje nikada neće priznati Kosovo, tako da se nikome ne isplati da traži više od praktičnih rešenja”, zaključuje Nikolić.
Petar Petković, portparol Demokratske stranke Srbije, kaže da Srbija ne mora eksplicitno da prizna nezavisnost Kosova, ali da je međunarodnim faktorima bitno da ona uspostavi dobrosusedske odnose i da ti odnosi funkcionišu u praksi. „To što naša vlast kaže javnosti da nikada neće priznati Kosovo ništa ne znači ako se na delu stvari i spunjavaju”, dodaje on.
„Oni koji odlučuju o tome da li će Srbija ući u EU vrlo su jasni i oni traže da Srbija uspostavi dobrosusedske odnose sa Kosovom i na taj način ga implicitno prizna. Politika vlasti da ’Evropa nema alternativu’ dovodi Srbiju ovim postupkom pred svršen čin, upravo zbog toga što vlast u Srbiji nije spremna da saopšti ono što i svi građani znaju – da Kosovo nije niti ikada može biti sused Srbije”, kaže Petković.
Na primedbu da, prema izveštajima agencija, Kušner juče u Beogradu nije pominjao dobrosusedske odnose nego „kompromis” i neophodnost „da te dve stvari teku paralelno”, Petković kaže: „Ali čitajte njegov intervju koji je dao pred svo jdolazak, koji u suštini predstavlja njegovu agendu dolaska u Beograd i Prištinu i tamo ćete videti da piše ’dobrosusedski odnosi’. To sve što se sada ovde koristi jeste fini diplomatski rečnik kojim pokušava da se zamagli ono što oni zapravo žele da proture”.
P. R.
-----------------------------------------------------------
Janjić: Fleksibilna rešenja
Treba pronalaziti fleksibilne formule i ići od slučaja do slučaja. Tadić je mogao na inauguraciju hrvatskog predsednika da pošalje svog izaslanika koji nije politička nego javna ličnost. Što se tiče slobode kretanja može se postići dogovor da se u pasoše ne stavljaju pečati, ali da se evidentira svaki prelazak. Diplome se, na primer, mogu nostrifikovati, ali uz pečat univerziteta a ne kosovskog ministarstva, predlaže direktor Foruma za etničke odnose Dušan Janjić.
Poslednji komentari
Covek koji pruza ruku a gleda u pod nema cistu savest, ali, poznavajuci Kusnera, njemu to tesko ne pada.
Fotografija sve govori !!!!!!!!
Stara poslovica kaze"POSTUJ SEBE DA BI TE DRUGI POSTOVALI".Rezoluciju o Kosovu osmislili su isti oni koji sada pokusavaju da je poniste. Rezolucija je zakonska forma kojom se opisuje kosovo kao teritorija Srbije koja je pod protektoratom medjunarodne zajednice. Sve ostalo sto se u medjuvremenu dogodilo divlje i na misice nije po medjunarodnom zakonu vec po zakonu jaceg. Mi se kao pravna drzava pridrzavamo medjunarodnog zakona. Vrlo jednostavno i jasno.






