Tema dana

Atinska buna

Srpski anarhisti neće na Parlament, ali hoće na hipermarkete

Anarhisti u Srbiji planiraju deljenje hrane gladnima. – Anarhisti ranije podržali istomišljenike u susednim zemljama, ali se ne izjašnjavaju da li će se pridružiti protestima u Grčkoj

Anarhisti iz Grčke, Bugarske i Srbije tokom „Akcije bez granica”

Srpski anarhisti ne mogu da porede snagu sa onom koju ovih dana pokazuju njihovi grčki drugovi, ali se spremaju da takođe pribegnu radikalnijim vidovima borbe. Oni će uskoro povesti „marš gladnih koji će se samousluživati u samouslugama”. Neće birati male radnje nego hipermarkete u vlasništvu najvećih kapitalista. Obezbeđenje nekog „Maksija” ili „Delte” ustuknuće kada se suoči sa nekoliko stotina ljudi i medijima koje će povesti kao svedoke, računa Ratibor Trivunac iz Anarho-sindikalističke inicijative (ASI).

– Takva akcija nije otimačina. Naprotiv, kriminal je prodavati hranu gladnim ljudima koji nemaju novca – ocenjuje on. Trivunac kaže da se ta akcija planira po uzoru na slične poduhvate koji se izvode u Francuskoj i Grčkoj.

Trivunac kaže da ASI podržava demonstracije u Grčkoj, ali nije želeo da otkrije da li će im se srpski anarhisti priključiti i putuju li njihovi saborci iz Evrope ovih dana u Grčku. Ukoliko bi se odlučili da im se pridruže, ne bi im bio prvi put.

– Drugovi iz Srbije i ja smo bili među grčkim anarhistima kada su upali u jedan od tajnih logora za izbeglice, u kojem napaćenim i izgnanim ljudima nije bilo rečeno da imaju pravo da zatraže azil. Probili smo se kroz policijski kordon i advokati su objasnili zatočenicima koja su njihova prava dok su televizijske kamere sve snimale – priča Trivunac.

Čak i u ratnim vremenima, anarhisti iz bivše Jugoslavije, dosledni internacionalističkoj ideji, održavali su kontakt, sastajali se, protestovali istovremeno u svojim gradovima. Zbog čistačica u „Telekomovoj” firmi „Telus” nedavno se demonstriralo u Beogradu, Atini, Solunu i Banjaluci. Oni se pridružuju i akcijama saboraca iz zemalja Mediterana, gde je ovaj pokret veoma jak, pre svega u Španiji i Grčkoj.

Osim rasturanja publikacija, organizovanja tribina i drugih propagandnih akcija, ASI je u Srbiji do sada organizovala razne proteste. Budući da im je, kako Trivunac priznaje, snaga i dalje mala, usredsredili su se na pomaganje članovima sa konkretnim problemima.

Tako su protestovali pred picerijom „Mama mia” u ime otpuštene radnice kojoj gazda nije platio zaostale zarade. Delili su letke u kojima su pozivali ljude da bojkotuju lokal, bili su spremni i na fizički sukob sa čuvarima, ali se vlasnik pokolebao pred demonstrantima i posle 15 minuta platio ženi.

– U ovakvoj zemlji prirodno je što smo orijentisani na socijalne akcije. Među našim članovima ima i onih koji su zagriženi za feminizam ili ekologiju i sve te ideje jesu inkorporirane u anarhistički pokret, ali za sada nisu toliko popularne u Srbiji. Sa velikim sindikalnim centralama smo u lošim odnosima jer oni rade za gazde i čak nas je njihovo obezbeđenje napadalo kada smo se priključivali protestima. Sa strankama ne želimo da imamo bilo šta jer se one protive ideji društva ljudi koji upravljaju svojim životima – navodi Trivunac.

Ideja anarhizma je narodna revolucija koja će uspostaviti društvo u kojem bi autonomne zajednice, koje bi međusobno koordinirale ako nađu zajednički cilj, poveravale izglasane zadatke pojedincima, koji bi odmah po završetku posla ponovo postajali obični članovi. Time bi bilo osujećeno osnivanje birokratije i kaste vođa. Na tim principima, tvrdi Trivunac, deluje i ASI, za koju je tajna koliko je članova i simpatizera okupila nakon pet godina postojanja.

V. Vukasović
objavljeno: 10/12/2008

Poslednji komentari

branko drazic | 11/12/2008 23:29

steta ,velika steta sto se sve te stvari nazivaju pogresnim imenima i tako se onda namerno i pogresno tumace.anarhisti-smesno,pokret postoji odavno,ali sada u svim zemljama ima sasvim drugaciji prizvuk.i to koriste i tako krste taj pokret bas oni protiv kkojih je i uperen.i tako kao anarhista nemas nigde i nikada -sem za kratkotrajno unistavanje utociste,niti razumevanje,a po najmanje uspeha ,bar kratkotrajnog uspeha ,ako vec ne trajnog kojeg je time nemoguce postici.ime su vam dali sakali i vlastodersci,pa po teorijama i zakonima vas tako i tretiraju,...ovo u grckoj nema veze sa anarhijom-to je jednostavno bunt,revolt-odgovor naroda nasamarenog,iskoriscenog,i do krajnosti prevarenog,obecanjima,obecanjima koja sada mozete videti i cuti i kod nas,i sto ce se uskoro sve to i kod nas u manjoj ili vecoj meri dogadjati,u zavisnosti kakve su prevare-tj koliko je ovaj jadni narod prevaren,

radoznali  | 15/12/2008 11:43

A da li Rata anarhista jos uvek zivi na Dedinju,i da li se prehranjuje Hajatovim mrvicama?Ima li hipermarketa ili njihovih vlasnika u njegovom komsiluku?

Бранислав Божић | 03/08/2009 23:35

Сам наслов већ сугерише читаоцу да сам покрет нема никакав виши циљ, да није до краја осмишљен, да је стварно само окренут задовољењу привремених потреба и уношењу хаоса у друштво, јер кад неће на парламент,значи да нема за циљ преузимање власти, јер не зна како би даље водио друштво. Позивање на насилне методе и крађе није прави пут, без обзира што су садашњи власници нелегално згрнули богатства и што смо принуђени да код њих радимо за мизерне плате.
Велика већина људи се гнуша насиља, јер у њему страдају и невини,имали смо већ Стаљина и комунистички покрет.
Велика већина је преварена достигнућима, назовимо их демократских друштава, насели смо на њихову пропаганду,мислили смо да да ће мо и ми живети као и они, али то се никад неће догодити. Па они су само хтели да прошире свије богатство ширећи свој утицај на не освојене просторе.Проширили су сверу свог утицаја на цео свет, тржиште радне снаге је постало толико велико да увек нађу неког ко ће за њих да ради за један долар дневно.
Није све у промењеним системима било добро, може се пре рећи да много тога није ваљало,али сваки систем чине људи који су по природни грамзиви и сујетни, свако од нас верује да вреди више од другог и да му због тога више и припада, само колико, то је тешко дефинисати.
Капитализам и није осмишљен да нам свима буде добро, јер како би се појединци обогатили,ако би нас плаћали реално.
Могао бих овако писати цео дан и ноћ,али основни разлог што су појединци богати а велика већина сиромашна и незапослена,је што смо сви заражени потрошачком грозницом,што смо као радна снага неорганизовани,неколегијалнии што немамо дефинисане начине борбе. Па велики власници супермаркета би брзо пропали када би их бојкотовали тако што би куповали по малим радњама у свом комшилуку.Велики број незапослених би се брзо смањио када би се људи самоорганизовали,објединили капитал,основали своје фабрике,своја трговачка предузећа, задруге. Само се личним примером и организацијом може конкурисати крупном капиталу.