Tema dana

Učenik vladike Nikolaja „izvlači” patrijarha

Arhimandrit Jovan (Radosavljević) iz manastira Blagoveštenje ima najveće šanse da „apostolskim žrebom” izabere 45. poglavara SPC

Arhimandrit Jovan (Radosavljević) (Foto SPC)

Sveti arhijerejski sinod će dan uoči početka izbornog sabora Srpske pravoslavne crkve, 22. januara, izabrati monaha koji će imati čast da „apostolskim žrebom”, između trojice kandidata izabere 45. patrijarha srpskog. Najveće šanse da posle molitve u patrijaršijskoj kapeli Svetog Simeona Mirotočivog izvuče jednu od tri zapečaćene koverte, u kojoj se nalazi ime naslednika patrijarha Pavla na svetosavskom tronu, imaće arhimandrit Jovan (Radosavljević) iz manastira Blagoveštenje u Ovčarsko-kablarskoj klisuri.

Otac Jovan, jedan od nekolicine preostalih živih učenika svetog vladike Nikolaja (Velimirovića), mogao bi da dobije podršku tri člana „crkvene vlade”: episkopa bačkog Irineja, episkopa zahumsko-hercegovačkog Grigorija i episkopa dalmatinskog Fotija.

Ali, kako se nezvanično saznaje, sa ovim predlogom za sada još nije potpuno saglasan mjestobljustitelj patrijaršijskog trona mitropolit Amfilohije. „Pitanje je da li će otac Jovan imati tu čast. Pravilo je da kovertu sa imenom budućeg patrijarha izvuče najstariji sveštenoslužitelj koji je ujedno i nastojatelj manastira, a arhimandrit Jovan je samo sabrat ovčarskog Blagoveštenja”, kaže jedan izvor veoma blizak mitropolitu Amfilohiju.

Nezvanično se saznaje da mitropolitu crnogorsko-primorskom smeta činjenica da je arhimandrit Jovan veoma blizak sa „glavnim konkurentom” za patrijaršijski tron, episkopom bačkim Irinejom. Naime, poslednjih godina gotovo svaku zimu otac Jovan provodi u vladičanskom dvoru u Novom Sadu, gde je nedavno i proslavio svoju krsnu slavu Nikoljdan.

Dvor Patrijaršije Srpske pravoslavne crkve (Foto Dragan Jevremović)
Da se krajem septembra prošle godine nije upokojio, kovertu sa budućim patrijarhom izvlačio bi arhimandrit Simeon (Biberović), doskorašnji iguman manastira Dobrićevo kod Bileće. Naime, otac Simeon (zamonašio se 1942. godine) da je još živ, imao bi osam godina duži monaški staž od oca Jovana iz Blagoveštenja. Kao kandidati, ali s mnogo manje šanse, da dobiju priliku da na „apostolski način” izaberu novog duhovnog poglavara srpskog naroda, spominju se i arhimandrit Jovan (Maričić), iguman manastira Tresije na Kosmaju i arhimandrit Dionisije iz manastira Sveti arhiđakon Stefan u Lipovcu.

Po važećoj izbornoj proceduri u prvom koraku episkopi tajnim glasanjem biraju trojicu vladika. Da bi bili izabrani u „trojnu kandidaturu”, svakom od potencijalnih kandidata neophodno je da dobije natpolovičnu podršku izbornog sabora.

Posle ovog čina zapečaćene koverte sa imenima trojice kandidata za patrijarha se stavljaju u Jevanđelje koje se nalazi na Svetom prestolu u pridvornom patrijaršijskom hramu. Najstariji monah oblači epitrahilj, metaniše i posle kratke molitve uzima tri zapečaćene koverte sa Jevanđelja, nekoliko puta ih promeša i izvlači jednu koju daje predsedavajućem izbornog sabora, episkopu šabačkom Lavrentiju koji saopštava ime budućeg arhiepiskopa pećkog, mitropolita beogradsko-karlovačkog i patrijarha srpskog. Tako je nastojatelj manastira Tronoša arhimandrit Antonije (Đurđević) izabrao patrijarha Pavla 1990. godine, kako opisuje Jovan Janjić u svojoj knjizi „Budimo ljudi – reč patrijarha Pavla”.

Milenko Pešić

-----------------------------------------------------------

Ko je arhimandrit Jovan

Osamdesetdvogodišnji Arhimandrit Jovan je zbog svetog vladike Nikolaja (Velimirovića), utemeljivača Bogomoljačkog pokreta,  odlučio je da ode u manastir uoči Drugog svetskog rata. Mladi Milisav (svetovno ime oca Jovana) prvi put se sreo s vladikom Nikolajem u Žiči kada mu je bilo 11 godina. Ostao je njegov učenik sve dok vladiku Nikolaja nacisti nisu internirali u logor Dahau. Otac Jovan se zamonašio 1950. godine u manastiru Rača.

Kada je blaženopočivši patrijarh Pavle izabran za episkopa raško-prizrenskog 1957. godine, poveo je sa sobom oca Jovana u Prizren. Po njegovom nagovoru, arhimandrit Jovan je prvo završio bogosloviju, a zatim i Bogoslovski fakultet. Jedno vreme otac Jovan je bio i predavač u Prizrenskoj bogosloviji. Arhimandrit Jovan kao svedok burnog vremena je i plodan pisac. Ostavio je brojna dela iz istorije SPC među kojima posebno mesto zauzima: „Život i stradanje Žiče i Studenice (1939–1945)”.

--------------------------------------------------------

Sinod kritikovao senzacionalizam medija

Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve kritikovao je juče senzacionalističko, neobjektivno i pristrastno obaveštavanje javnosti o predstojećem Izbornom saboru zakazanom za 22. januar, a posebno bavljenje učešćem episkopata autonomne Ohridske arhiepiskopije u tom izbornom procesu. Sve„ti sinod sa zadovoljstvom konstatuje da se jedan deo medija tom temom bavi ozbiljno i odgovorno, ali i sa dubokim žaljenjem primećuje da joj veći broj medijskih izveštača i komentatora pristupa senzacionalistički, neobjektivno i pristrasno, često se koristeći dezinformacijama i opskurnim tračevima, po pravilu iz anonimnih izvora”, navedeno je u saopštenju objavljenom na sajtu SPC.

Tanjug

objavljeno: 19/01/2010

Poslednji komentari

Jovica G. | 19/01/2010 20:41

A zasto se izbor Patrijarha ovoliko forsira kada se zna da mora da se ceka najmanje godinu dana da mu se pravedna dusa smiri? Da li mozda postoji forsiranje od domacih masonaca? Pitajte nekoga u slavnoj srpskoj vladi.

Djile  | 19/01/2010 21:35

"Zar je trenutni politički interes važniji od naše Pravoslavne vere, koju do sada nisu uspeli da nam otmu, a vera PRAVOSLAVNA je jedino što nam je ostalo." Bane, samo da Vas podsetim, ta pravoslavna vera nije nista sto je samo po sebi sustina srpstva. Stavise, tu veru smo PRIMILI od sebe jacih, od rimskog carstva (nema veze da li je istocno ili zapadno, primili smo je, jer je to bilo u "modi" tada i posto su svi drugi "primili" tu istu veru, jer su oni koji su bili mocni imali tu veru). Dakle, ASIMILIRALI smo se u tu veru. Toliko o ponosnim, nezavisnim Srbima i cuvanju sopstvene kulture i bastine.

Bane  | 20/01/2010 09:44

Duša može da se proda za pet groša ili za džak brašna.
Ali sve je to prolazno i truležno. Ljudska istina je sa vremenom a Božja istina je u vascelom vremenu. Ko ima oči da vidi taj vidi a ko ima uši da čuje taj čuje.