četvrtak, 21.01.2021. ✝ Vеrski kalеndar € Kursna lista
četvrtak, 29.04.2010. u 22:00 Miljenko Jergović

Hajka na glavnog analitičara

Sredinom osamdesetih Dejan Jović je bio mlad junoša hrvatskoga novinarstva i politike. Još je išao u srednju školu i pripadao ekipi bliskoj Stipi Šuvaru, zagrebačkih novinara, pisaca i profesora, sve dvostruko i trostruko starijih od sebe, koja će pod naletima nacionalizma potonuti skupa sa svojim mentorom, a Jović će se, u vrijeme dolaska Franje Tuđmana, naći u onome društvenom i intelektualnom sloju ljudi, diskvalificiranih i izopćenih iz dva razloga, oba dovoljna da čovjek završi u leprozoriju, ludnici ili grobu. Prvi se ticao njegovih nepokajanih političkih i ideoloških pozicija, a drugi činjenice da je klerofašistička vlast u njemu vidjela Srbina, i to onoga najneprihvatljivijega, jugoslavenskog tipa.

Ali umjesto da pristane na vlastitu sudbinu i pretvori se u jednoga od tisuća unutarnjih emigranata i simboličkih zatočenika savjesti, Dejan Jović se bacio na nauke. U Londonu je doktorirao politologiju, danas predaje na Odjeljenju za politologiju Univerziteta Stirling, povremeni je stručni konsultant Ministarstva inostranih poslova Ujedinjenog Kraljevstva, dakle, čovjek takve karijere s kakvom bi komotno mogao reći da doživotno ne želi znati ni za Hrvatsku, ni za Zagreb. A imao bi svako emocionalno i moralno pravo na tako nešto, jer Jović je, na ovaj ili onaj način, iz Hrvatske – protjeran.

I umjesto da joj okrene leđa i ostavi je za sobom, on nakon Tuđmanove smrti provodi svoju resocijalizaciju: gradi paralelnu karijeru na zagrebačkom Fakultetu političkih nauka, objavljuje kolumne u hrvatskim novinama i – sve u svemu – ponaša se poput kakvoga idealnog, uvijek dobronamjernog patriota. Pa teško da je iko od onih koji ga znaju mogao biti naročito iznenađen kada je prihvatio ponudu predsjednika Ive Josipovića da bude vanjski saradnik u njegovom uredu, sa zvanjem glavnoga analitičara.

Nakon što je premijerki Jadranki Kosor propao pokušaj da animira javnost u provođenju Josipovićevog opoziva, jer se u Sarajevu, pred tamošnjim parlamentom, nedvosmisleno, odredio prema Tuđmanovoj politici u BiH, te da tako provede neku vrstu unutarinstitucionalnog državnog udara, na lijevo orijentiranog i antifašističkog predsjednika, koji je vrlo ozbiljno namjerio miriti se sa komšijama, Kosorova je nasrnula preko državne televizije i pisanih medija koje kontrolira, te preko policije i dragovoljačkih udruženja. U istome onom ustašoidnom duhu, u kakvome su bile vođene slične kampanje u devedesetima, pokrenula je široku hajku protiv Dejana Jovića, optuživši ga, za početak, da je pisao Josipovićev sarajevski govor. Ali to, naravno, niti je dovoljno, niti ispunjava smisao i svrhu tuđmanovske rekonkiste, koja je povedena nakon Sanaderovog odlaska: Jovića je Jadranka Kosor optužila i da je ideolog treće Jugoslavije i špijun britanskih obavještajnih službi, da se srami Hrvatske pa u svojoj biografiji piše kako je rođen u bivšoj Jugoslaviji, te da je – strašnog li grijeha – negdje izjavio ili napisao da su hrvatski i srpski isti jezici. To nije izgovoreno, ali naravno da premijerka i njezine službe podrazumijevaju da svi mi znamo i da u njegovome imenu i prezimenu to čujemo, kako je Dejan Jović još i – Srbin.

Hajka koju Kosor vodi protiv Jovića dosad je najjasnija potvrda da Hrvatsku nastoji vratiti, koliko je god u njezinoj moći, na iste ideološke pozicije na kojima je bila u vremenima Tuđmana i Šuška. I što je još neugodnije, u obračunima s neprijateljima primjenjuju se iste metode. Ono što Tuđmanovoj duhovnoj kćerki – kako Kosorova samu sebe naziva u sentimentalnim intervjuima po ženskim magazinima – ne odgovara u toj njezinoj rekonstrukciji ideala i prakse iz devedesetih jest činjenica da Ivo Josipović ima ogromnu popularnost i podršku javnosti, te da je, iz različitih razloga, teško animirati bilo koga, osim onih koji već jesu ustaše, da se nadignu protiv Srba i njihovih jataka. Ono što joj, opet, ide u korist i što je dovelo do neke vrste terora i straha na javnoj sceni, jest to da danas nema ni Sorosa, ni međunarodnih posmatrača, koji bi, recimo, primijetili da Jadranka Kosor dijeli otkaze onima koji su se na HTV-u bavili stanom što ga je devedesetih dobila tako što su falangisti iz njega istjerali stvarne vlasnike, inače Srbe, ili da na urednička mjesta postavlja istaknute članove svoga stranačkog podmlatka. Valjda će, na kraju, neko iz Brisela to ipak primijetiti.

Komеntari28
35982
Молимо вас да се у коментарима држите теме текста. Редакција Политике ONLINE задржава право да – уколико их процени као неумесне - скрати или не објави коментаре који садрже осврте на нечију личност и приватан живот, увреде на рачун аутора текста и/или чланова редакције „Политике“ као и било какву претњу, непристојан речник, говор мржње, расне и националне увреде или било какав незаконит садржај. Коментаре писане верзалом и линкове на друге сајтове не објављујемо. Политика ONLINE нема никакву обавезу образлагања одлука везаних за скраћивање коментара и њихово објављивање. Редакција не одговара за ставове читалаца изнесене у коментарима. Ваш коментар може садржати највише 1.000 појединачних карактера, и сматра се да сте слањем коментара потврдили сагласност са горе наведеним правилима.

george wordy
Pokusaji Jergovica da sebe , knjizevnika predstavi kao novog Ivu Andrica, izgleda simpaticno jedino Laicima.Njegov fenomen pisca “lovca na ucene” koji iznosi «zivu istinu” u novinarskim kolumnama , pokazuje koliko je los novinar, i da se novinarstvom služi za osobne manipulacije. U hrvatskim medijima proganjao je svojevremeno udbaske vestice, i njihove sledbenike , bez cinjenica i dokaza. To je delovalo veoma cinicno i degutantno jer su i njemu samom uzimali za zlo vezu sa cerkom zloglasnog sefa KOS-a Aleksandra Vasiljevića. Viktor Ivančić je najbolje opisao njegove licemerske novinarske domete kada je prodao Globusu kućni porno video Gorana Bregovića uz propratni tekst prepun zgražavanja i gađenja nad Breginim egzibicionističkim sklonostima. I ne samo to, Jergović je naciji moralisao zbog kolektivnog voajerizma i masturbacije u slučaju Severina. Početkom ovog milenijuma, prvo je pljuvao po sugrađanima koji su pobegli iz Sarajeva, a nedugo nakon toga zbrisao je i sam
Irina Branković
Ja na žalost ne razumem šta je pisac hteo da kaže, mada za razliku od tekstova koje objavljuje u svojoj matičnoj kući makar mogu da napišem komentar...koji naravno Politika ne mora da objavi. Bojim se da u njegovim tekstovima nema iskrenosti, više neka potreba da se provocira guranjem prsta u oko, zato su mi draže Dežulovićeve packe od Jergovićevih ulizivanja. Jedno pitanje ako može, to jest ako me admin velikodušno pusti, čemu majica sa ćiriličnim slovima na dodeli nagrada Jutarnjeg? Potpuno besmislena provokacija gospodine Jergoviću, jer vi ste poput belog medveda, beloglavog supa, evropskog risa to jest zaštićena sorta, neka verzija hrvatske rahmetli Biljane. Ono gde ja vas čekam su Dobrovoljčka ulica i Tuzlanska kolona, ali o tome vi ne biste, zar ne?! Vi ste zaduženi samo za Hrvatske Srbe, jel da?
Zlatko
Sudbina Dejana Jovića je trenutno indikator za sudbinu hrvatskih Srba. Ako njega ovako divljački napadaju i to pored toga što ga očigledno i hrvatski predsjednik cijeni i što je dokazani stručnjak u svom području i što je dobronamjeran i Zagrepčanin, onda je to poruka svim Srbima iz Hrvatske da nitko od njih nije siguran u Hrvatskoj. Zato je taj slučaj značajan. Miljenko kao bosanski Hrvat zna dobro da su Dejan Jović i on dva brata rođena: obojica su manjina u svojiim zemljama, i obojica su iz njih otišli a opet u njima ostali.
rade jovanović
jergović je poznati znalac hrvatskih prilika koji je živio i formirao se u bosanskoj zabiti, u jednom kraju u kojem ljudi imaju glave ko lubenice, a mozak ko košpice. sada jergović prodasje pamet svima koji vole lubenice sa malo košpica. nakon muslimana kusturice sada imamo i hrvata jergovića koji je također, veći srbin od nas srba. nemojte bre da nas branite leba vam !
marija vidić
Srbi su bili i bit će uvijek u Hrvatskoj, nadam se da će 21 vijek donijeti stabilnost i razumijevanje na Balkanu.G.Kosor je takva kakva je, privremeno na vrhu, a točno je da je Srpkinja iz Hrvatske. Stan joj se dopada, jednom će ga morati napustiti.

PRIKAŽI JOŠ

Komentar uspešno dodat!

Vaš komentar će biti vidljiv čim ga administrator odobri.

logo

Ovaj veb sajt koristi kolačiće

Sajt politika.rs koristi kolačiće u cilju unapređenja usluga koje pruža. Prikupljamo isključivo osnovne podatke koji su neophodni za prilagođavanje sadržaja i oglasa, nadzor rada sajta i aplikacije. Podaci o navikama i potrebama korisnika strogo su zaštićeni. Daljim korišćenjem sajta politika.rs podrazumeva se da ste saglasni sa upotrebom kolačića.

Prijavitе sе na našu mailing listu

* Obavеzna polja