Kako će SPC reagovati na odluku poglavara kanonski nepriznate Makedonske pravoslavne crkve, arhiepiskopa skopskog i ohridskog Stefana koji je nedavno objavio da je Sinod MPC na zasedanju doneo odluku da se obrati patrijarsima – carigradskom Vartolomeju, moskovskom Kirilu i srpskom Irineju, kako bi potvrdio spremnost na dijalog radi regulisanja nekanonskog statusa? U nedavnom intervjuu za makedonske medije poglavar MPC i arhiepiskop skopski i ohridski Stefan je dodao da duge razgovore o istorijskim i proceduralnim formalnostima treba prevazići i dati mesto ljubavi.
Interesantno je da su se ovi predlozi iz Skoplja pojavili nakon intervjua mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija za makedonski list „Sloboden pečat”, krajem februara. Tada je Amfilohije rekao da je SPC potpuno otvorena za istinski bratski dijalog kanonskog rešenja statusa Crkve u Makedoniji, ali bez nasilja i bilo kakve političke prinude. Amfilohije, predstavljen u makedonskom listu kao drugi čovek SPC, izrazio je očekivanje od državnih organa Makedonije da to pokažu i na delu – prestankom progona i što hitnijim oslobađanjem arhiepiskopa ohridskog Jovana, utamničenog zbog vernosti jedinstvu Pravoslavne crkve.
Ko je sada na potezu?
Amfilohije je uveren kako bi to oslobađanje bilo svesrdno pozdravljeno u Carigradu od patrijarha i predstavnika svih pravoslavnih crkava i da bi to pomoglo stvaranju pozitivne klime u odnosu na MPC i time postalo preduslov istinskog i pravog bratskog dijaloga. Jedini kanonski poglavar Pravoslavne crkve u Makedoniji od prošle godine izdržava trogodišnju kaznu zatvora. Njegova pravosudna golgota traje od 2002, kada je pristupio kanonskom jedinstvu sa SPC. Zbog svog čvrstog stava prošao je kroz niz montiranih procesa koji su kulminirali osudom, sedmom po redu, za proneveru i pranje novca. Umesto u hramovima, vladika Jovan svoju crkvenu misiju već godinama obavlja utamničen, u makedonskom zatvoru Idrizovo.
Posle neuspelih razgovora Srpske patrijaršije i kanonski nepriznate MPC 2002, ovo je prvi jasan signal da takozvana MPC, između redova, priznaje da nema kanonski legitimitet i utemeljenje. Naš izvor iz SPC podseća da je Niškim dogovorom iz 2002. godine, kojeg su se, istini za volju, makedonski potpisnici kasnije zbog političkog pritiska odrekli, iako ga je većina makedonskih episkopa prihvatila, bilo dogovoreno da SPC „prizna” crkvu u Makedoniji pod drevnim nazivom Ohridska arhiepiskopija. A da ona zadrži, kako bi se reklo, u „unutrašnjoj upotrebi”, ime MPC kojim oni zapravo imitiraju SPC.
– Da je kanonski nepriznati Sinod MPC ostao pri svom prihvatanju Niškog sporazuma, danas bi to bila kanonska pravoslavna crkva. Bili bi priznati od svih pravoslavnih crkava u svetu. Time bi se rešilo makedonsko crkveno pitanje, u skladu sa kanonskim predanjem pravoslavne crkve. I na to ih je, takođe, uputio i carigradski i moskovski patrijarh – napominje naš sagovornik iz SPC.
Ima, takođe, mišljenja da SPC ni pod kojim uslovom nije spremna da makedonskoj crkvi „pokloni” autoekafalnost, već samo autonomiju. SPC je, ipak, potpuno otvorena za istinski bratski dijalog kanonskog rešenja statusa Crkve u Makedoniji. Svakako će to biti jedno od pitanja na predstojećem prolećnom saboru SPC.
Uticaj komunista na crkvena pitanja
Voljom komunističke vlasti 1958. organizovana je takozvana MPC koja je proglasila autokefalnost 1967. To je urađeno na nekanonski način. Čini se da će se razgovori nastaviti u interesu obeju strana. Pretpostavlja se da će srpska strana imati sledeću poziciju: uvažiće postojanje druge crkvene organizacije, ali će postaviti kao uslov uspostavljanje stanja iz 1958. godine.