Zlato i srebro investitorima širom sveta danas sve više deluju kao poslednje finansijsko pribežište u neizvesnim vremenima. Rekordna prodaja američkih i kineskih zlatnih novčića, odluka Indije da osnuje svoj Svetski savet za srebro i najava Kine da će od aprila uvesti svoj standard za vrednovanje žutog metala u juanima – slute nove promene tekućeg međunarodnog poretka zasnovanog na višedecenijskoj finansijskoj dominaciji Zapada i američkog dolara.
Dva basnoslovno skupa novčića, „zlatni američki orao” i „kineska zlatna panda”, pušteni u prodaju istog dana na dva kraja sveta (11. januara), razgrabljeni su pred očima berzi ometenih panikom zbog tekućeg urušavanja cene nafte i strateških metala, bežanije investitora sa tržišta akcija od Šangaja do Volstrita, jačanja američkog dolara i pada vrednosti svih ostalih valuta sveta.
Prvog dana prodaje „zlatnih američkih orlova” ovlašćeni kupci su od Kovnice novca SAD otkupili 75 odsto količina koje su pazarili tokom celog januara 2015. „Američki orlovi” u obliku srebrnjaka, otišli su još brže: 11. januara američka kovnica novca prodala je više ovih novčića nego svakog januara između 1987–2009. godine.
„Potražnja fizički opipljivog zlata – vidljiva iz prodaje kovanica u obliku ’američkog zlatnog orla’ – raste dramatično i dostiže najviši nivo od finansijske krize 2008. godine“, upozorava Svetski savet za zlato, udruženje 18 vodećih aktera svetske industrije žutim metalom sa sedištem u Londonu.
Istovremeno, na drugom kraju planete, Kovnica novca Kine pustila je 11. januara u prodaju zlatne i srebrne pande težinski izmerene ne u uncama, nego – prvi put u istoriji – u gramima. U jeku osetne fluktuacije kineskog juana, „zlatne pande” iskovane u novčićima težine od 30 grama, 15, grama osam i jednog grama, planule su kao alva.
Zašto sve Amerikanci i Kinezi, državljani dve najjače ekonomije sveta (a za njima i mnogi drugi koji imaju slobodnog novca za ulaganja), ovih dana besomučno nastoje da nabave zlato i srebro?
Potporu tekućoj jagmi za „fizički opipljivim” zlatom još prošle jeseni dao je Međunarodni monetarni fond ocenom da je „zlato jedina finansijska aktiva bez pandana”, vrednujući žuti metal iznad sopstvene korpe valuta!
Neizvesno je da li je MMF – odavno sumnjičav u snagu privrednog oporavka sveta – takvim vrednovanjem zlata želeo da učini sudbonosni otklon od najjačih papirnih valuta. Ono što je vidljivo jeste da svetske berze od početka 2016. već treću sedmicu beleže postojani pad vrednosti svega čime se tamo trguje, sem zlata i srebra koji iz dana u dan beleže ćudljivi skok i pad cene (početkom ove godine unca zlata vredela je iznad 1.100 dolara, juče oko 1.090, dok je 17. decembra 2015. stajala 1.049 dolara – najniže od 2009. godine).
„Svet je u 2016. ušao zlovoljan. Zlato je ponovo jedino pribežište u vremenu rastućih geopolitičkih napetosti”, ocenjuje agencija Blumberg. Istina je: investitori danas masovno beže od svega što podseća na rizična ulaganja, zastrašeni neizvesnim stvarnim privrednim rezultatima SAD, Kine i ostatka sveta, istovremenim nezaustavljivim obezvređivanjem cene nafte i drugih strateških sirovina, kao i rastućom neizvesnošću oko naplate pristižućih dugova, posebno zemalja u razvoju – čije ukupne spoljne obaveze danas premašuju 24 biliona američkih dolara.
U toj bežaniji od finansijskih rizika, pojedini globalni investitori – korporativni, državni i pojedinačni – pokazuju znake upadljive pribranosti.
Tako je, na primer, ovih dana, vodeća kineska banka ICBC za skromnu sumu ispod četiri miliona američkih dolara preuzela dojučerašnji trezor Dojče banke u severoistočnom Londonu, u koji može da stane 1.500 tona zlata. Šta će kineskoj banci takav trezor u britanskoj prestonici, sem ako nema nameru da tamo skladišti zlato koje namerava da kupuje?
Uporedo sa poslovnim aspiracijama ICBC na Ostrvu, zvanični Peking odavno i naveliko kupuje zlato širom sveta i upravo razrađuje odvojeni pravilnik za formiranje cene žutog metala, izražene u juanima.
Prema zvaničnim podacima Pekinga, Kina raspolaže sa oko 1.700 tona zlatnih poluga. Uz to, Peking je, mahom preko posrednika, samo između jula i septembra prošle godine pazario preko 50 tona zlata u Londonu, Švajcarskoj, Hongkongu, Australiji, Africi...
U trenutku velikih globalnih berzanskih previranja, kojima se za sada ne vidi kraj, zlatne rezerve istovremeno ozbiljno uvećavaju Rusija (lane je dodala oko 187 tona), Iran (mahom preko nabavki u Turskoj i Ujedinjenim Arapskim Emiratima), Indija, Kazahstan...
Zapadne berze spekulišu da je Kina od 1983. godine do danas na tajnim lokacijama uskladištila između 3.000 i 35.000 tona zlata! Da li bi kineski juan sa takvom (eventualnom) podlogom mogao da postane buduća globalna rezervna valuta? Istovremeno, velika svetska misterija je koliko zlata i čijeg sve ima u Fort Noksu, američkom globalnom supertrezoru od Drugog svetskog rata.
U međuvremenu, Kina je najavila da će u aprilu ove godine u Šangaju otpočeti sa utvrđivanjem cene zlata u juanima i upozorila strane banke da će ukoliko ne pristupe budućem „forumu za zlato” izgubiti dozvolu za izvoz žutog metala. Kina je najveći proizvođač zlata na svetu i njegov najveći kupac. Ako Peking odluči da na svom terenu otpočne promet zlatom isključivo u juanima, i možda saopšti da ima daleko više poluga nego što se zna, šta bi bilo sa dolarskim obračunom trgovine „finansijskog sredstva bez pandana”?
Berzanski spekulanti proriču da bi cena unce zlata ove godine mogla da skoči na 1.400, a možda i na celih 2.000 američkih dolara za meru od 31,1 gram.
Tanja Vujić
------------------------------------------------------------
Srebru se sprema zlatna decenija
Plemeniti metal ima sjajne šanse da poboljša reputaciju zahvaljujući formiranju Svetskog saveta za srebro i rastu interesovanja za obnovljive izvore energije
Prodavnica zlatnog nakita u Indiji (Foto Rojters)
Srebro je, zasenjeno trajno privlačnim sjajem zlata, što se većine sveta tiče, u proteklom veku nosilo epitet siromašnog plemenitog materijala. Ali u ovom stoleću, zahvaljujući Indiji i rastu interesovanja za obnovljive izvore energije, ima dobre šanse da poveća svoju popularnost nauštrb zlata.
Poznato je da u Indiji nema razlike u polovima kada je reč o ljubavi prema nakitu i estetskom naglašavanju žutih komada, toliko da će se ova manija, koja je postala maltene deo kulture, ozbiljno uvući i u okrilje biznisa. Indija sve više uživa u tome da kontroliše tokove zastupljenosti plemenitih materijala na tržištu, a ako je tačno da se posao najbolje radi iz ljubavi, srebro može očekivati „zlatan preporod”.
Upravo je u ovom delu sveta pokrenut Svetski savet za srebro s namerom da zacrta standarde kvaliteta, poboljša i zaštiti interese potrošača, industrijskih korisnika i proizvođača srebra.
Asocijacija, neophodna ovoj oblasti u kojoj su igrači rasuti, planira da pozove globalne trgovce, rudare, obrađivače, prerađivače i proizvođače da budu deo saveta. Primarna uloga novog saveza jeste da postavi jedinstvene standarde u svetu, preko potrebne jer se, u odnosu na uobičajene vrednosti, srebro procenjuje na svega 40 do najviše 50 odsto od zastupljenih cena.
Savet planira da s jedinstvenim standardima nakita i predmeta od ovog materijala izađe upravo u Indiji, koja uvozi više od 7.000 tona godišnje. Procene govore da će uvoz povećati bar na 1.000 tona godišnje.
U prilog ovoj nameri idu i carine uvoza, koje važe isto kao i za zlato, što znači da bi se lako moglo desiti da ubuduće srebro prigrabi veći deo kolača. Pri tome zajednica zlata na Zapadu ne populariše Svetski savez za zlato u vreme kada Svetski savez za srebro planira da poveća potražnju srebra. Jasno je da ove okolnosti ipak neće biti dovoljne da, po reputaciji siromašni metal, smeni vladara sa trona, što i nije glavna zamisao.
Prva velika revolucija srebra desila se 1492, a danas se eksploatiše više od 877 miliona unca srebra godišnje, koje se sve više koristi u novim industrijskim procesima.
Glavni katalizator ovih kretanja, a samim tim i potražnje u narednoj deceniji, biće proizvodnja solarne energije. Oči su uprte u Kinu, koja će verovatno sprovesti 17 gigavati solarnih kapaciteta do kraja godine.
Valja napomenuti da je ogroman potencijal potražnje za srebrom ipak dugoročan, a da je u protekle tri godine zabeležen pad cene metala sa 61 dolara u proseku po unci na čak nešto manje od 17 dolara.
I u ovom slučaju je glavni razlog promene po metal, ali negativne, bila Kina – vodeći svetski industrijski korisnik devalvirao je srebro kao i druge robe koje su stradale jer su zavisile od njihovog načina proizvodnje.
Što se tražnje tiče, ona verovatno ubuduće više neće biti glavni problem, ali bi zato snabdevanje moglo biti. Proizvodnja je prošle godine porasla za svega pet odsto, i to zahvaljujući pojačanoj ulozi srebra i bakra u novim projektima i proizvodnom rastu u Centralnoj i Južnoj Americi.
Meksiko je trenutno najveći proizvođač srebra. Prate ga Peru, Kina, Australija i Čile.
Kao što je slučaj sa bakrom, eksploatacija srebra takođe će se drastično povećati u intenzitetu u kojem će svet željno tragati za novim izvorima obnovljive energije. Pozitivne promene neće biti toliko drastične da će promeniti odnose večitih rivala. Srebro će uvek biti drugo u odnosu na zlato. Dobrim delom zahvaljujući kulturi njegove eksploatacije u Indiji.
Ljiljana Vujić