Od našeg stalnog dopisnika
Podgorica – Još uvek nikome nije jasno zašto crnogorske institucije ne pokreću istrage protiv onih njenih građana koji su 1993. godine počinili zločin u Čajniču. Umesto crnogorskog tužilaštva istragu vodi tužilaštvo Bosne i Hercegovine (BiH) koje je formiralo predmet u vezi sa ratnim zločinom nad srpskim stanovništvom u selima Šapići i Trpinje u opštini Čajniče, koji je počinjen 14. februara 1993. godine. Među optuženima su osmorica državljana Crne Gore: Džafer i Samir Bungur, Džemo Bavčić, Sejfo i Šefks Osmanagić, Ešref Bungur, Suad i Jusuf Moćević.
Specijalno tužilaštvo Crne Gore potvrdilo je medijima da se u BiH vodi istraga zbog ubistva u Čajniču.
„Obaveštavamo Vas da Specijalno državno tužilaštvo ne vodi istragu povodom zločina u Čajniču koji je počinjen 1993. godine, ali je povodom tog slučaja ostvarilo komunikaciju i saradnju sa Tužilaštvom BiH. Od kolega iz BiH dobili smo informaciju da je u tom tužilaštvu formiran predmet i nalazi se u fazi izviđaja”, saopšteno je iz Specijalnog tužilaštva Crne Gore.
O zločinima u Čajniču u Skupštini Crne Gore govorio je poslanik Nove srpske demokratije Andrija Mandić koji je pokazao DVD sa video-zapisom zločina nad Srbima iz Čajniča koji su počinili crnogorski državljani.
Istražni organi BiH, kako su saopštili, utvrdili su da je u Čajniču ubijeno 258 civila, a tužilaštvo raspolaže dokazima da su u zverskim likvidacijama, odvođenju u zarobljeništvo, silovanjima i izlaganju torturi učestvovala lica sa područja Bukovice, u opštini Pljevlja.
Naš list je prvi pre godinu dana objavio da je protiv osmorice Pljevljaka policija iz Čajniča podigla krivične prijave 1993. godine, zbog osnovane sumnje da su počinili ratni zločin nad civilnim stanovništvom u Bosni i Hercegovini. Osmorica Pljevljaka su osumnjičena da su 14. februara 1993. godine, kršeći pravila međunarodnog prava za vreme rata, naređivali napad na civilno stanovništvo i civilna naselja, vršili ubistva, neljudski postupali i protivzakonito odvodili ljude u koncentracione logore.
„Politika” je, takođe, prva objavila da je pre dve godine istragu u ovom predmetu vodilo tužilaštvo Crne Gore i da je iz neobjašnjenih razloga slučaj prepušten kolegama iz tužilaštva BiH.
Podsetimo, u zoru 14. februara 1993. godine, s teritorije Crne Gore iz pravca sela Bukovica pripadnici tzv. Armije BiH napali su nezaštićena sela Trpinje i Šapići u opštini Čajniče. Sleđa su napali Srbe čajničkih sela, nakon što su muslimanski vojnici prethodno prešli na teritoriju Crne Gore, gde su ih dočekali muslimani iz Bukovice.
I transkripti razgovora, koje je u knjizi „Državna tajna” objavio Semir Halilović, sin ratnog komandanta tzv. Armije BiH Sefera Halilovića, jasno dokazuju da su u pokolju srpskog civilnog stanovništva u čajničkim selima učestvovali crnogorski državljani.
Jedan od svedoka napada muslimana na srpska sela u opštini Čajniče
Blaško Popović iz sela Trpinja, nastanjen u Čajniču, medijima je ispričao detalje događaja.
„Prvo smo videli da je zapaljena kuća Radeta Pijevića, kuća je gorela navrh sela Šapići. Tamo je bilo naše rodbine i male dece. Dogovarali smo se kako da izvučemo naše ljude iz Šapića. Pošto je muslimanska vojska zapalila više kuća u Šapićima, meštani obližnje Trpinje, u strahu od pokolja organizovano su napustili selo. Krenuli su preko Hanine do Ponikava, gde su ih muslimanski vojnici sačekali pucnjavom i ubili Dušanku Mašić (50). Na istom mestu ubijen je i trinaestogodišnji Željko Mašić, koji je nakon ranjavanja masakriran, a ubijen je i Miroslav Krnojelac (54), koji je vozilom Hitne pomoći naišao ispred muslimanske zasede. Zaklan je Trifko Dačević (66), a pronađena su i masakrirana tela Dušana Čevića, Duška Katana, Boža Dačevića, Stanojke Dačević, Steva i Vučka Kovačevića. Svi su ubijeni iz vatrenog oružja, a kasnije su njihova tela izmasakrirana”, deo je ispovesti Popovića.
U video-zapisu Popović je ispričao i ovo:
„Muslimanska vojska je prvo izvršila oružani napad na selo Šapići, i tom prilikom zapalila kuće Rajka i Miloša Pijevića. Nakon toga, ispred kuće su ubili Rajka i Darinku Pijević, staru oko 70 godina. Ja sam svedok da je bilo oko 500 muslimanskih vojnika. Oni su prošli pravcem pljevaljskih sela Moćevići, Kruševci, Bunguri prema mestu Ilijina Stijena i Debelo Brdo. Zatim su otišli u Jepu Ravan prema Ribaricama, u bukovu šumu, pa se dalje povukli prema Bavčić rijeci, na crnogorsko-bosansku granicu.”
Nemali broj eksperata za zločine iz rata devedesetih veruju da se sa sudskim postupkom namerno odugovlači kako bi svedoci, mahom stariji, preminuli i ceo slučaj bio sveden kao „lažno optuživanje uz namontirane video-zapise”.