Gospod me seja celo vreme?
I svud sam nova reč i znamen.
U belom hlebu prvo seme,
U tvrđavama krvav kamen.
I prvi pogled zaljubljenih,
I nož u ruci haramije,
I molitva iz srca vernih,
I san na pesku gladne zmije,
I brodolom u osvit vedar,
I očajnikov krik za snagom,
I na Libanu sjajni kedar,
I strašna vojska pred Kartagom.
I ja sam nada srca setnog,
I far u moru nepoznatom,
I reč sa usta krivokletnog,
I lihvareva žeđ za zlatom.
Na pustom putu atom praha,
U nebu sunčev krug i slika,
Žižak u domu siromaha,
Suza u oku mučenika.
(Politika, 6. januar 1932. godine)